Kažu da smo mi Hercegovci neki poseban narod.
Ne mogu se načuditi našoj ljubavi prema ovom kršu i kamenu.
Kažu -“Što ima u tom kamenu,pa ga tako volite?”
Za nekog je kamen samo kamen.
Za nas nije i ta ljubav je posebna.
Ljubav k’o ljubav-ne da se u cijelosti ispričati.
Nosiš je u srcu zauvijek , ma gdje god bio.
Osjetiš je i živiš je.
Obogaćuje ti um, grije srce i razgaljuje misli.
Nama je kamen svojevrstan znamen.
Na njemu smo se rodili i prvo je s čime smo se susreli.
Prve korake na njemu pravili.
Razbijali koljena trčkarajući po kamenu.
Tako već odmalena naučiš da se boriš, padaš i ustaješ.
Obrišeš krv i nastaviš dalje bez kukanja.
Igrali se s njim kao djeca, umjesto modernih igračaka.
Za malo starije je poznata tradicionalna igra “Kamena s ramena”.
Tu su i kamene pećine koje se zovu škripovi.
Starinske kuće su ovdje zidane od kamena .
Moderne se oblažu kamenom.
Najbolje ugrije kuću drvo iz kamenjara i krša.
Puno toga ima što nas veže baš za taj kamen.
Nama je on ponekad poput svile.
Naš je! Volimo ga i ne odričemo ga se!
Samo u našoj Hercegovini raste najljepše cvijeće iz kamena.
Mnogim ljekovitim biljkama je upravo taj kamen podloga.
Puno toga ovdje je od kamena i s kamena.
Srodiš se s tim!
Postaje dio nas, naše osobnosti i karaktera.
Posebnost je to što nam srca nisu tvrda i hladna poput kamena.
Njegovu čvrstinu smo zadržali u stavu i karakteru.
Možda je najispravnije reći da smo mi Hercegovci za kamen srcem ušiveni!
Daniela Škegro
Hercegovina.in