Muhidin – Hido Grljević, ahbab iz Žabljak mahale, dugogodišnji komšija i prijatelj. Hido mene poznaje 56 godina, a ja njega 54 godine, pa eto, ko skonta nek mi se javi. Rodio se kao vrlo mlad, nije mu bilo ni pogodine kad se rodio, otac Alija i majka Ševala, oboje rahmetli, rahmet im duši. Nedavno, 9.decembra, proslavio je 66 godinu zajedno sa unukom Edinom (Azerov) koji je rođen na isti datum.
Dedo i Edo slave zajedno, 66 i šest godina
Zagledao se u svoju životnu saputnicu Vahdetu ili se ona zagledala u njega negdje na Žabljaku, na vodi, na korzu ili u disku. Žive u sretnom braku ca 38 godina, dobili su troje zlatne djece, Azer, Azra i Berina i šestoro unučadi, da su im zdravi i hajirli.
Mladi i lijepi, ca 1974
Većinu svog života proveo je na Žabljaku sa rajom. Bila su to fina druženja i lijepe godine, od mladih dana pa do familijarnog života. Raja sa Žabljaka je ca 1974 godine osnovala disko u dućanu u mahali. Tu se plesao kazačok i popularne su bile pjesme Zdravka Čolića, „Gori vatra“, „Bling, blinge bling“ …
Raja sa Žabljaka, Dunja Sadiković – Kulenović; Almasa Muminagić – Terzić, Fehra Bilić – Mehičević, Vahdeta Omerhodžić – Grljević, Abdulah Dulo Sadiković (ostao Sadiković), Đemica Grljević, samo da pomenem ova lijepa imena i prezimena.
Mnogo vrijedan i ljudina, izbijao dinar – marku odakle je god mogao, nije čekao da mu padne s neba. Puno godina je radio kao blagajnik u Platnari u Ljubuškom, zajedno sa Fahrom i ostalima. Poštovan na poslu i u mahali, kao i u familiji. Uz taj radni odnos bavio se i drugim poslovima, kao hobi i kao dodatni prihod. Jednu godinu sadili smo duhan u polju, pomagao sam mu oko frezanja zemlje nekoliko puta. Mi na jugu sadili, oni na sjeveru pušili. A i male bašće u mahali su obrađivane i korištene za sadnju povrća tokom čitave godine. Pomalo se bavio i tapaciranjem namještaja i to uspješno.
Fićo sa registracijom ČP 408-75 je bio glavna pomoć pri svakom poslu. Tako su i njegove radne kolege imale koristi uz svakodnevni prevoz do Platnare i nazad. A moglo je u fiću stati i nekoliko bala friškog lista duhana. Bio je ko zmaj, samo je uvijek u gepeku bilo desetak prirubnica i gumigelenta. To Kerka najbolje zna.
1982 godina, zima bila oštra, zaledio se asfalt ispod Takala. Hido je nagario fiću iz Platnare, uz Pazar, jedno 35 na sahat. I hop, hop, neće fićo po ledu, garant su mu gume dobre bile, ne znaš jesu li vanjske gume ili šlaufi namontirani, ko bate. Hido po gasu, fićo više nazad, nego naprid. A ja ćurio s prozora,… mislio se bil mu pomoga. Vatrica gorila, grah se krčkao, hljeb mirisao iz rerne. Ja izbacio prst kroz prozor, mal se ne zaledi, odma me neki led jamio. Rekoh, snaće se on. I nije se snašao za po sata, dok nisu stigli njegovi ahbabi iz Platnare da ga poguraju.
Jedno vrijeme je držao kafanu na Žabljaku, kod Have, uspješno. Bilo je to u lijepa vremena kad je Marković podigao plate na evropski nivo i moglo se. Tu su se često gledale utakmice nedjeljom popodne.
1983 godina, sastav Veleža: Marić, Kajtaz, Halilhodžić, Tuce… Sastav Prištine: Murići, Keljmendi, Shalla, Ramadan, Cimili. Tokom jedne utakmice Fajso Dizdarević je Hidi dao nadimak Cimili – Cima i tako je ostalo puno vremena.
Usput rečeno, da se ne zaboravi, biser iz mahale, Ćehaja bi često rekao: „Evo trpio sam od Belićevine da se ne userem, ja najviše volim da se kod Havke istovarim“. A Hava bi mu odbrusila: „Iđi noste đava, bleso jedan!“, rahmet joj duši.
Nakon napuštanja Ljubuškog, 1993 godine, putevi nam se razilaze nekoliko godina. Nakon raznih putešestvija i različitih destinacija i načina transporta, skrasili smo se u Norveškoj. Hido je sa familijom raspoređen sjevernije od nas. Poslije nekoliko godina preselili su se južnije i skrasili se u norveškom gradu Skien-u. Hido i hanuma su dobili nova radna mjesta, djeca su završila škole, oženili se, udali i potomci su s hajrom pristigli, zabava za dedu i nenu.
Hido je aktivan u Udruženju ljubušaka u Norveškoj od dolaska u Norvešku, od osnivanja. Više godina je i blagajnik u Udruženju i pomaže humanitarne akcije organizovane za ljubušake širom dunjaluka. Aktivan je član i bio jedno vrijeme blagajnik i u bosansko – hercegovačkom udruženju u regiji, Klub BiH Grenland, koje okuplja građane iz raznih krajeva BiH.
Učestvovao na skoro svim tradicionalnim sijelima ljubušaka u Norveškoj, Oslo 09.11.2013; Trondheim 04.10.2014; Fredrikstad 31.10.2015, Porsgrunn 22.10.2016; Hove, Arendal 12.05.2018; Kjelsås, Oslo 21.09.2019
Mnoga smo sijela prodivanili, mnoge Bajrame podijelili, kao i mnoge radosti, a i tužnije trenutke proživili. Nije da se uvijek slažemo u svemu, ima i diskusija i rasprave i neslaganja, ali se ja ne mogu dugo ljutiti na njega, a on ima pravo da se ljuti kol`ko mu je ćejf. Neki dan sam mu rekao, ma da je sav od pekmeza, i šta goć rekne, on je moj, Žabjaćanin i gotovo!
Reče mi jednom, da onako pod stare dane on voli da je ona sočna i da uvijek može dvi – tri s noga ?!? Oni koji su čuli skontaće.
Uskoro i penzioner, da nam poživi u zdravlju i rahatluku još puno godina zajedno sa familijom aBd.
S hajrom, pohiti polahko momak
Mito
Ahbabi u Selje, Norveška, ca 1999
Ahbabi 20 godina poslije, Sijelo ljubušaka u Oslu 21.09.2019
Ahbabi sa hanumama, sijelo ljubušaka, 21.09.2019
Mitin rođendan, 10.09.2014
Posjeta ef. Šemse Germića Norveškoj
10.09.2014, ljubušaci i raja iz bosanskog udruženja Klub BiH Grenland, Porsgrunn, Skien
Oslo, 09.11.2013
22.05.2013, Susreti bošnjaka u Norveškoj, Plamenko Mahić, Almir Mešić, Mito, Amar Muminagić, Mediha Konjhodžić, Hido, Vahdeta, Azra Grljević- Šistek, Azer Grljević, Adla Konjhodžić, Edina Mahić, foto: Fahro Konjhodžić
16.09.2014, Hido, Mito, Armedin Kolašinac
Koncert Amire Medunjanin u Oslu, 2015 g. Prvi red: Vahdeta, Hido, Mediha Konjhodžić, šefik – Fiko Konjhodžić. Pozadi: Sibila Bašić, Alem Bašić, Adila Muminagić, Mito, Amar i Amra Muminagić
3. Tradicionalno sijelo ljubušaka, Fredrikstad, 31.10.2015
6. Sijelo ljubušaka u Norveškoj, Kjelsås, Oslo, 21.09.2019
