Nedugo nakon proglašenja Hrvatske republike Herceg Bosne,Ivica je bio uvodničar,govornik i glavni govornik na spontanom okruglom stolu u Kumovoj birtiji.Gorko se šprdao s „državom“ koja je nabrzinu proglašena,jer je raspravu prekinula kuharica u grudskom hotelu zbog skorog dolaska svatova koji su za tu večer rezervirali dvoranu.Njemu,poliglotu,nije bilo jasno kako nitko u vodstvu te „države sačinjene od lija i uglavaka“ ne govori ni jedan svjetski jezik,nego svima „Mara Puta mora šapćat“(prevoditeljica).
Pero mu se usika u rič i iznio prijedlog da se svi nazočni jave na natječaj za rješenje zastave Herceg Bosne.
Za divno čudo,Ivica je pažljivo saslušao obrazloženja nekoliko verzija zastave,od one sa šipkom(narom) u sredini,na bijelom polju,preko nekakvih šmajsera,preko kralja Tomislava,do fojničkog samostana..
Kad su svi izrekli ono što misle,Ivica je(iako sliči na Guinessa) šutio.
Kum je razbio tišinu.
-Šta je kume,ni vau,a?
– Ljudi okanite se manitoština.Jedini prijedlog koji je stvarni odraz stanja u Herceg Bosni je moj.Već je u kuferti i čim se natječaj raspiše iđemo na pobjedu.
-Kakav ti je prijedlog,zdravlja ti?
Ivica je glumački oklijevao,ali smo svi znali da neće u njemu ostat ono što je naumio reći.I bez greške smo mogli pretpostaviti da će biti šega.
-Evo ‘vako.Bila podloga i ….pečeno bravče na ražnju – ukoso!I o'de u vrvu dodat česam seranseka.To je naša jedina zastava.,to je zaštitni znak naših političara.
Kažu,kad je ovo doprlo tamo gdje treba,da su postojala ozbiljna razmišljanja da se Ivica zatvori.Međutim…
Izvor:Mladen Bošnjak:UGASI SVJETLO I IĐI,Ljubuški 2009.UDH ŽZH
Izbor:Kemal Mahić
