Bosim stopalima gazim
po zemlji rahloj i mokroj.
Kao da duboko u sebi
jecam pod pljuscima
ljubuških mirisa i trava…
Zasijavam spašenim osmijehom
lijehe u ovom kasnom proljeću.
Ruke postaju vjetar za svako cvastje i prašnike
Ko li će to
u zrelu davnu jesen
plodove tvog smijeha
i bosih mojih nogu
sretan ubirati?
2195 Posjeta 4 Posjeta danas