Uvijek sam plaho begenis'o vjerske praznike čiji god bili, jer su tada i ljudi onakvi kakvi jesu i kakvi bi vazda trebali biti, a dunjaluk odiše dobrinom pa svima bude fino od ljudske bliskosti, ljubavi i vjere taman i da nije njihova.
Pričaju se najljepše priče o pobjedi dobra nad zlom, pravde nad nepravdom, kao da je zlo manje od makovog zrna i nemoćnije od bijesnog pseta, a nepravda nema nikakvog izgleda protiv ljudske i božije pravde.
Sve odiše od milosti i ljudske topline i svako poželi da tako vazda bude i ostane. U tim danima lica sijaju od dragosti u srcima i dušama, probudi se ono dijete u nama, zamirišu nam nanine gurabije, začuje se klepet nanula po kaldrmi, jal škripa snijega pod kundurama iz našeg djetinjstva.
U tim danima je nekako najljepše biti čovjek među ljudima i poželjeti iz srca i duše da nam svaki dan bude čestit ko Božić, mubarek ko Bajram i sretniji od Nove godine.
Amin!
Hadžibeg
.
https://www.facebook.com/hadzibegknjige
.
