Da smokvin list može poslužiti i kao začin, uvjerili smo se na primjeru Slavka Ramljaka iz Grabovina kod Čapljine koji melje suhe zelene listove smokve.
Kaže za Večernji list da od smokvinih listova sprema začin. Naravno, prva pomisao je kako se toga nisu sjetili samo Hercegovci, nego Europljani u cjelini, koji su u srednjem vijeku poduzimali prave istraživačke pothvate kako bi došli do cijenjenih i skupih začina. Ovaj čapljinski maslinar do smokve kao začina došao je na jednostavan način:
– To me naučio Japanac koji je izlagao na sajmu u Stocu, i to samo list od smokve. List smokve samljeven kao prah zeleni, list smokve osušeni, zdrobljeni, od toga Japanci prave čaj, miješaju u razna jela, umake…, to se kod njih masovno koristi.
Na pitanje čemu to služi, on je tvrdio da se list smokve u Japanu masovno koristi jer regulira i tlak, i šećer, i masnoće. Donio je i kruh s listom od smokve. Zelenkast je, ali ukusan. Onda smo to kušali, stavili malo maslinova ulja, malo octa, degustirali. Slavko, zapravo, već nekoliko godina od smokvina lista sprema začin.
– Ništa ne košta, nije skupo. Dobro je za zdravlje. Malo je ljudi koji nemaju problema vezanih za zdravlje u godinama kao što su moje, povišeni šećer, povišeni tlak, masnoće… Bolje piti čaj od smokve nego neku ‘kemiju’ – kaže dodajući kako nikoga ne košta okušati se.
– Izabere se zeleni list, najbolje od smokve crnog ploda, ali ne divlje, nego kalemljene. List se fino osuši u hladu ili ako vam se žuri, u dehidratoru. Treba koristiti samo zelene mlade listove – kaže za Večernjak.
Ne treba biti prorok, međutim, činjenica je da Japan u strukturi stanovništva u postotku ima daleko najviše stogodišnjaka na svijetu. Jesu li za to zaslužni i začini od smokvina lista, nezahvalno je tvrditi. Tek neka se zna, smokva nisu samo zeleni plodovi koji traju dva-tri mjeseca, ili suhi koji kod nas traju najviše pola godine, nego i list koji može poput Vegete stajati i koristiti se po potrebi.
IKS portal Ljubuski