Ne tako davno, francuski književnik Emile Cioran (Emil Sioron) govorio je: „Francuzi se nece probuditi, dok Note Dame ne postane džamija”. Ne znam u kakvim okolnostima je izrekao ove rijeci, dal’ potaknut ili da potakne islamofobiju ili pak potaknut strahom od zatiranja francuskog kulturološkog identiteta (zbog mnoštva imigranta), ali, u njegovim rijecima itekako ima istine. Emil je umro 1995., a Notre Dame je još uvijek katedrala, medutim, do kada ce tako potrajati i da li ce ikada postati džamija, vrijeme ce pokazati.
2012. godine u francuskom gradicu Vierzon, lokalna crkva je postala džamija. Medutim, ne radi se ni o kakvoj nasilnoj islamizaciji crkava niti lokalnog stanovništva, ovakav trend je odavno prisutan širom Evrope, jer, crkve se prodaju usljed nedostatka zainteresovane populacije i sredstava za održavanje vjerskih objekata. Od 27.000 stanovnika ovog gradica, tek tri stotine se odazove na nedjeljnu misu, što dovoljno govori o okolnostima i problemima sa kojima se crkve suocavaju. Kako prenose francuske novine La Croix, u protekloj deceniji oko 60 crkava je zatvoreno, a mnoge od njih su prodate i u mnogim slucajevima adaptirane za potrebe muslimana. Posljedni slicni slucajevi zabilježeni su u gradovima Saint-Blaise du Breuil u pokrajini Allier, Saint -Pie-X, pokrajina Hérault i Saint-Jacques d'Abbeville u pokrajini Somme. Prema istraživanjima, mnogi vjerski objekti su pretvoreni u parkinge, restorane, shopping centre ili domove. Oko 2.800 vjerskih objekata u Francuskoj je u velikoj opasnosti da jednog dana u potpunosti izgubi svoju trenutacnu funkciju. Broj svecenika u Francuskoj je smanjen na 9.000, za razliku od 40.000, koliko ih je bilo nakon II svjetskog rata.
U Holandiji je oko 250 objekata bilo u vlasništvu katolika, luteranaca ili kalvinista, medutim, usljed istih socijalnih problema, kao i u obližnjoj Francuskoj, ti objekti su promijenili vlasnike, a zatim adaptirani za potrebe raznih vjerskih zajednica, najcešce muslimana. Nekadašnja katolicka crkva Sv.Ignacija u Amsterdamu, postala je Fatihova džamija, a kako ne bi kada se oko 50% stanovništva Holandije izjašnjava kao „buitenkerkelijk” – što u prijevodu znaci „izvan crkve”. Ako je vjerovati statistici, broj katolika u ovoj zemlji smanjio se za oko 70%. Oko 4.400 crkava je preostalo u Holandiji, u periodu od 1970-2008., 205 katolickih crkava je srušeno, 148 je preuredeno u biblioteke, restorane, fitnes sale ili džamije, a godišnje se oko 60 crkava zatvori. Islam je postao „najpraktikovanija” vjera u ovoj zemlji, a nedavno je sinagoga u Haagu postala džamija Al-Aksa. U ovoj zemlji, trgovina vjerskim objektima postala je unosan posao, a crkvene predmete i ostale vrijednosti koje su nekada pripadale crkvenim zajednicama u Holandiji moguce je pronaci širom svijet, od Filipina, Indonezije, pa do Konga.
U susjednoj Njemackoj vec 400 crkava je zatvoreno, u Duisburgu je zatvoreno vec 6, dok je u gradicu Marxlohu jedina preostala “živuca crkva” Sv.Petra i Pavla zatvorena krajem 2012. godine. Crkva Sv.Bernarda u Brandenburgu, bila je dvadeset peta po redu koja je postavljena na ebay, sa pocetnom cijenom od 120.000 eura. Prema tvrdnjama sedmicnika Spirit, u naredne dvije godine, od 45.000 koliko trenutno postoji u Njemackoj, cak 15.000 ce biti prodato ili srušeno. Kada je u pitanju Njemacka, za razliku od drugih zemalja, ne radi se o ekonomskim problemima, zapravo, rijec je o fenomenu „konfessionslos” – „gubitku vjere”, jer, u prosjeku, svakih 75 sekundi – jedan Nijemac napusti crkvu. U periodu od 1990-2010., njemacka evandelisticka zajednica zatvorila je oko 340 crkava.
Susjedne skandinavske zemlje suocavaju se sa istim fenomenom, a nedavno je crkva Sv.Olofsa u Švedskoj postala džamija.
Crkve u Engleskoj prolaze kroz do sada najteži period, a od 1960. oko 10.000 crkava je zatvoreno. Do 2020., predvidanja su da ce biti zatvoreno još 4.000, a izgradeno oko 1.700 džamija, od koji ce vecina biti nekadašnje crkve. Katedrala Sv.Marka u Londonu, postala je New Peckam Mosque i može primiti 800 klanjaca. Džamija Disbury u Manchesteru, bila je nekadašnja metodisticka crkva, protestantska crkva izgradena 1743. godine u Londonu, postala je Jammed Masjid, crkva Sv.Patrika postala je džamija Madina, sadašnja Brick Lane Mosque je nekadašnja sinagoga – ovakvih primjera je na stotine. U Dublinu (Irska), centralna džamija je zapravo nekadašnja prezbiterijanska crkva. Preuredivanje crkava je ocito postao fenomen koji je zahvatio cijelu zapadnu Evropu.
U Briselu – prijestolnici Evropske unije postoji oko 77 džamija, od kojih Islamski kulturni centar u diplomatskom dijelu Brisela ima i prelijepi minaret. Izgradnju je finansirao saudijski kralj Faisal. U Antwerpenu je gradska uprava predložila da se crkve adaptiraju u džamijske prostore, dok u gradu Verviers sa ukupnom populacijom od 55.000 stanovnika postoji 13 džamija. Širom Belgije do 2004. godine, registrovano je 328 džamija.
Evropa decenijama proživljava fenomen sekularizacije i ateizacije stanovništa, isti taj fenomen zahvatio je i muslimanku populaciju, medutim, u nešto manjem opsegu. Posljedice takvih promjena najbolje osjete vjerske zajednice koje su usljed nedostatka sljedbenika primorane na prodaju vjerskih objekata. „Bitka za džamije”, kako neki nazivaju fenomen adaptiranja crkava i pretvaranja u džamije, je odavno pocela. Stoga, ne treba iznenadujuce da djeluju zakoni o zabrani gradnje minareta ili neki drugi vid opstruiranja. Uostalom, izgleda da u mnogim dijelovima Evrope nema potrebe za gradnjom niti džamija niti minareta, jedino što je neophodno je preurediti crkveni enterijer, a nekadašnji zvonici, u mnogome su slicni minaretima, pa smo i taj problem trenutacno prevazišli.
Ovakvi, za muslimane pozitivni i inspirirajuci primjeri, itekako podsjecaju na rijeci Poslanika, s.a.v.s.: ,,Ova vjera ce doprijeti dokle dopiru dan i noc, i nece ostati ni jedna kuca, niti nastamba, a da islam u nju nece uci, ponosom ponosnog i poniženjem poniženog.” (Bilježi Ahmed)