Pripadnici Tvoje i moje generacije ‘48, razlikuju se kao i pripadnici svih drugih generacija.
Teško je kroz jedno sjećanje odrediti cijelu generaciju.
Godina 1948. je godina koja je promijenila povijest i po tome je ona bila presudna generacija.Budući događaji će pokazati da rođene nove generacije na novim osnovama i percepcijama kulture, umjetnosti, obrazovanja, svjetonazora i odnosa prema svijetu čine „kulturnu revoluciju“ na prostorima južnoslavenskih naroda čime otvaraju puteve u tadašnji „civilizirani svijet“ tog vremena.
Naša generacija sazrijevala je u „međašima našeg opstanka“- poput 1968,1980, 1991-1995…Sve smo to „predeverali“ i stigli do dana kada se opet promijenila slika svijeta i nove podjele, novi sukobi u kontekstu politika-ekonomija što ugrožava svjetski poredak.
Asaf je rekao:“Dosta od mene!
I otišao, na naše čuđenje u beskonačnost.
Nadali smo se stvaranju pravednijeg svijeta i društva.Nada još postoji.Zato je i zovu – nada.
Asaf(tur.) vezir,je lično ime Sulejman-pejgamberovog ministra.
I baš je bio kao vezir.Tokom školovanja, tokom radnog odnosa,tokom ophođenja sa drugovima, poznanicima i onima kojima je „naređivao“ tokom radnog procesa.
Pohađao je našu ljubušku gimnaziju u doba kada je Vitina bila „skoro do Tokija“.I uvijek odličan, radin, plemenit, dobrodošao svugdje gdje je učio, studirao, radio i stvarao nova rješenja za napredak sredine u kojoj je boravio i stvarao.
Sjećam se njegove sestre Azre, tragično nastradale u saobraćajnoj nesreći na Kobilovači, kada je krenula na studije.Bila je divna, ljepotica naših prostora, visoka, privlačna, draga i ponosna…
Sjećam se brata Asima, nastavnika OŠ „Zija Dizdarević“ u Vitini.Bio je vrstan nastavnik koji je oduševljavao svoje učenike.Kao vrstan završio je u školskoj biblioteci i na taj način eliminiran iz školskog programa.To je ubrzalo njegov prerani odlazak…
Sjećam se Asafove sestre Atije, profesorice matematike u gimnaziji Ljubuški.U prvom razredu gimnazije mi je predavala matematiku i ona me je „počastila“ ocjenom nedovoljan na polugodištu.“Uvuci tri petine pod korijen“.Nisam znao!I odličan učenik na polugodištu „pane“ iz „računa“.Šok!Posljedica toga je da sam postao kasnije profesor, a možda ne bih da nije bilo „tri petine“.Što ti je život!
Volim i drugu Asafovu sestru Asifu,kao prosvjetnog radnika i što je rodila Ajšu,jednu od najdražih učenica u karijeri ovog prosvjetnog radnika!
Asaf je ostavio trag i tragove ondje gdje se kretao.Bio je drag, plemenit, srdačan,pravdoljubiv.Volio je društvo pa bio on u Vitini,Ljubuškom, Mostaru, Sarajevu, Tuzli, Bugojnu…
Kao građani Bosne i Hercegovine mnogo smo izgubili njegovim odlaskom i to će se utvrđivati do momenta naših odlazaka…
Izražavam saučešće svima koji su ga voljeli, a naročito njegovoj porodici.
LUIS DE GONGORA: RUŽA
Rođena jučer,sutra te smrt čeka.
Za tako kratak život si stvorena?
I zar si zato sjajem obdarena
da u prah pođe tvoja bujnost meka?
Znat ćeš:ljepota nije duga vijeka,
ako si njome bila prevarena,
jer u ljepoti tvojoj je skrivena
opasnost da se smrt pokosi prijeka.
Kad te otkine snažna ruka neka,
ko što po redu vrtlarskome biva.
grub udisaj će život ti odnijeti.
Stog ne izlazi, jer te krvnik čeka,
uspori cvat da dulje budeš živa,
jer ako žuriš, prije ćeš umrijeti.
Kemal Mahić
