Da u domenu vjerskog turizma kao specifičnog i nedovoljno iskorištenog potencijala ima se šta reći,svjedoči i ovogodišnja vjersko-kulturna manifestacija u srcu Bosne i Hercegovine.Riječ je o najvećem islamskom dovištu,ne samo na Balkanu već i u cijeloj Evropi,te o manifestaciji njegovog obilaska,tj.posjete ovom mjestu čija je tradicija i za evropske uslove više nego relevantna sa svojih pet stoljeća kontinuiteta .“Dani Ajvatovice“ su autentičan biser i znamenitost ove zemlje i prevazilaze okvire vjerske manifestacije,što su pokazala velika interesovanja što u domaćem,što u stranim medijskim grupacijama.Zajedno sa Međugorjem predstavlja najznačajniju turističko-vjersku destinaciju na ovim prostorima,kao znamenitosti kojima se malo koja zemlja u regionu i šire može pohvaliti.
Priča o Ajvatovici počinje u 15.stoljeću.Geografski smješteno pod planinom Šuljagom i udaljeno 6-7 kilometara od mjesta Prusac.O samoj priči povjesničari nemaju jedinstven stav,tačnije,tu imamo nekoliko interpretacija same ličnosti Ajvaz-dede,ključnog aktera ovog fenomena.¸povjesničari serazilaze i po pitanju porijekla,kao i tačnog vremenskog okvira života i djelovanja ovog čovjeka.U nekim historijskim izvještajima se mogu pronaći podaci o „Uvejz-dedi“ koji je došao iz nekog mjesta iz Anadolije te se obreo u Biljuru,kasnije Akhisaru,a danas Pruscu.Tu je došao kao dio svite mudrih i učenih ljudi koje je sa sobom na osvajačke pohode vodio Sulta Mehmed Fatih i čija je funkcija bila da upoznaje ljude sa islamom.Drugi pak smatraju ga potomkom bogumila sa ovih krajeva,koji je prihvatio islam i na tom planu ostvario značajne rezultate,o čemu navodno svjedoči i ovaj nadimak „dedo“.Treći smatraju da se radilo o lutajućem alhamijado pjesniku gdje navode u prilog nekoliko kasida.Ima i onih koji Ajvaz-dedu smatraju i domicilnim Pruščakom.Pravu,pouzdanu istinu je teško dokučiti,ali nema sumnje da se radi o historijskoj ličnosti koja je svojim djelovanjem ostavila zapažen trag na području Prusca i koja je živjela i djelovala u određenom historijskom kontekstu.
Prusac je u tom vremenu oskudjevao sa vodom za piće i to je bio problem koji je već mučIo nekoliko generacija na tim prostorima.Prema kazivanju Ajvaz-dedo je izvor vode pronašao na obližnjem brdu,ali je problem predstavljala ogromna stijena koja je bila na putu kojim bi se voda mogla dovesti do Prusca.Našavši se pred nerješivim problemom Ajvaz-dedo se okreće molitvi i prema kazivanju 40 jutara provodi na jednoj zaravni iznad stijene.Četrdeseto jutro nakon njegovog sna u kojem vidi borbu dvaju ovnova,stijena se rascijepila na dva kraka i tako napravila prohodan put,kojim je uistinu dovedena voda u Prusac.Ubrzo nakon ovog događaja,raspuknuća stijene i dolaska vode u Prusac,svakog sedmog ponedjeljka po starom Jurjevu,lokalno stanovništvo se počinje okupljati u znak poštovanja na platou gdje je Ajvaz-dedo obavljao molitvu.Vremenom broj posjetilaca raste,i sve do danas kada Ajvatovica predstavlja kulturno-vjersku manifestaciju sa širokom lepezom sadržaja koji su uveliko prešli lokalni karakter, te se održavaju i u susjednim mjestima.
U sklopu Ajvatovice se danas održavaju različiti naučni skupovi,promocije knjiga,prigodna predavanja,sportska nadmetanja,smotre folklora i sl.Ako ovome dodamo da je Ajvatovica već odavno prešla okvire samo vjerskog događaja,i napomenemo činjenicu da su je do danas pohodili ne samo vjerski,već i politički,kulturni,prosvjetni i drugi zvaničnici i obični ljudi ne samo iz Bosne i Hercegovine već i iz niza drugih zemalja,moramo priznati koliku vrijednost ima ovakav događaj i koliko treba biti u planu njegovo još progresivnije promovisanje i korištenje njegovog okvira za prezentovanje pozitivnih vrijednosti koje čine ozračje Bosne i Hercegovine.
Izvor:CITY Review(2010.)