Na dvadesetprvu obljetnicu pogibije, na mjestu stradanja u Krivodolu, južno od Mostara, u spomen i na sjećanje nezaboravnim ljubuškim vitezovima održana je dostojna komemoracija.
Sjećanje
Hrvatskoj i BiH nametnuti rat ugasio je tisuće života, razorio milijune domova, uništio stotine sela i gradova. Zbog bolesne mržnje agresora i mahnite želje za uništavanjem jednog naroda svakog dana u zalog slobodi svoje živote polagali su znani i neznani vitezovi.
Prljavi rat u Hrvatskoj bio je u svom zamahu uz mnogobrojne prekide vatre. Srbi nisu tajili svoje planove o stvaranju Velike Srbije te namjerno gađaju hrvatske vjerske, kulturne i povijesne spomenike u pokušaju da unište hrvatski narod i svaki trag njegova naslijeđa.
Ni BiH kao i općina Ljubuški nije bila pošteđena uz velika razaranja, stradali su smrtno civili i djeca.
Plan velikosrpskog agresora bilo je blokiranje zapadne i južne Hercegovine, odsijecanje Dalmacije, stvaranje preduvjeta za uvođenje snaga JNA iz pravca Banja Luka – Donji Vakuf – Kupres – Mrkonjić Grad – Drvar – Livno i produžiti s daljnjim borbenim djelovanjima u cilju presijecanja Dalmacije na tri djela. Istovremeno su tenkovske snage poslane u pravcu Čapljine, a ostale snage su bile planirane u pravcu Mostar – Bijelo Polje – Sarajevo.
Tek kasnije pričuvne postrojbe JNA uspijevaju zaposjesti crtu Čapljina – Dretelj te crtu Slipčići – Krivodol – brdo Orlovac (kod Mostara) – brdo Hum (iznad Mostara) – grad Mostar – Bijelo Polje – Borci – Konjic.
Olujno nevrijeme i crni oblaci nadvili su se nad Hercegovinom. Pakao u Kruševu, točnije u Čulama, Krivodolu, Tepčićima, Slipčićima, Dobrome Selu i okolnim mjestima, trajao je duže vrijeme, mjesec za mjesecom neprijatelj je tukao svim sredstvima, nisu štedili i birali ciljeve. Granate se više nisu brojale i padale su oko branitelja Doma i Domovine. A bili su udaljeni svega oko 150 metara od takozvane JA , rezervista i četnika koji su u više navrata pokušali prodrijeti pješadijom.
U spomen vitezovima
Svibanj, najljepši i najromantičniji mjesec u godini, bio je najkrvaviji za našu općinu i naše branitelje u srpsko-crnogorskom ratu protiv Hrvatske i BiH. Tih “Olujnih” svibanjskih dana 1992.godine više mladih života naših ljubušaka sugrađana ostalo je na braniku Domovine.
Braneći Domovinu pred srpskim barbarima 23.s vibnja 1992. godine u Krivodolu južno od Mostara poginuli su mladi hrvatski branitelji Žarko Miličević, Ante Tolić, Nediljko Bandur, Slavko Macan – pripadnici Radiško-probojske satnije i Adis Mujanović, svi vitezovi HVO-e 51. domobranske pukovnije “Stjepan Radić” iz Ljubuškog.
“Toplog i u svakom pogledu vrućeg 23. svibnja 1992. godine zanijemio je grad Ljubuški. Petorica mladića pridružila su se plejadi najodličnijih sinova ljubuškog kraja koji su najveći dar Božji – svoj život – poklonili Hrvatskoj. Stali su pred neprijatelja odvažno i neustrašivo, ne misleći na pogibelji koje nosi neravnopravna borba. Nedjeljko i Žarko – oženjeni, roditelji. Slavko, Ante i Adis – momci. Svi kršni, uredni, pravi hrvatski vojnici. Umjesto s tenkovima pred neprijatelja su stali s puškom u ruci. Umjesto čvrstih betonskih bunkera i barikada zaustavili su ih svojim mladim tijelima.” zapisao je kroničar tih ratnih godina M. Bošnjak.
Na dvadesetprvu obljetnicu njihove pogibije, uz dužno poštovanje i sjećanje, na mjesto stradanja u Krivodolu, južno od Mostara, ni olujno nevrijeme nije spriječilo obitelji tragično stradalih ljubuških vitezova mnogobrojnu rodbinu, suborce i prijatelje obitelji da se održi dostojna komemoracija.
U spomen i pred spomen obilježjem okićenim mnoštvom cvijeća i svijeća, o burnim, olovnim i nadasve teškim danima za obitelj, suborce i Domovinu, ali i slavnim danima bili su nazočni politički dužnosnici i vojni uglednici, a pred rodbinom, prijateljima, suborcima mještana Krivodola, Kruševa, Ljubuškoga i Hercegovine molitvu su predvodili svećenici fra Velimir Mandić, gvardijan humački i don Ljubo Planinić, župnik iz Kruševa.
Počasti nezaboravnim pripadnicima Radiško – probojanske satnije 51. domobranske pukovnije odali su suborci iz Radišića i Proboja kao organizatori komemoracije. predstavnici općine Ljubuški, zapovjednici, udruge proistekle iz Domovinskog rata. Na mjestu spomen obilježja i pogibelji ljubuških vitezova položili su cvijeće, svijeće i odali dužno štovanje.
Na samom kraju komemoracije odlazeći krivudavim putem i utabanim stazama “Krivodola” 23. svibnja 1992. pomislih… konac svibnja uzeo je još dva mlada života naših branitelja. Na braniku Domovine svoje mlade živote položili su Stanko Vukojević i Ivica Jelčić. S nama su!
(ljubuski.net)