Predsjednik RS-a i lider SNSD-a Milorad Dodik smatra kako se do 2006. godine Srbi praktično nisu ništa pitali u BiH i da su sve ključne političke procese u državi kreirali i nametali udruženi hrvatski i bošnjački lideri uz pokroviteljstvo međunarodne zajednice.
Dodik je tijekom nedavnoga gostovanja na jednoj beogradskoj televiziji ustvrdio kako je taj podređeni odnos postao nepodnošljiv za RS pa je osobno skovao strategiju kako se izdići u položaj da se i Srbi ravnopravno tretiraju i da ih se itekako pita za sva krucijalna politička gibanja jer su, kako tvrdi Milorad Dodik, projekti jačanja države istodobno reducirali moć RS-a i opasno prijetili njezinom urušavanju.
Čovićevo obećanje
– Još 2006. godine sam Draganu Čoviću, predsjedniku HDZ-a BiH, dakle najjače hrvatske stranke, ponudio svu političku potporu za formiranje trećeg entiteta. Naravno, bio sam svjestan da ogromna većina Hrvata ne želi trajno živjeti u Federaciji s Bošnjacima i jedini moj uvjet, odnosno ultimatum, bio je da taj hrvatski entitet ne zadire na prostor RS-a, odnosno da pod svaku cijenu RS mora ostati cjelovit, ogolio je svoju strategiju Milorad Dodik.
– Moram biti iskren, Čović je moju ideju objeručke prihvatio i čvrsto mi je obećao kako njegova politika neće zadirati u područje RS-a. Kasnije je u nekoliko navrata javno i u Sarajevu i u Banjoj Luci poručio kako ga ne zanima RS i da on pripada Srbima i svim ostalim građanima i “samo mi možemo odlučivati o sudbini Republike Srpske, zadovoljno je radoznaloj publici i širem auditoriju pojašnjavao Dodik. Elaborirajući nadalje svoj “patent” lider SNSD-a je podsjetio kako je nekoliko mjeseci po sklapanju dugoročnoga partnerstva između njega i Dragana Čovića provedeno jedno interno istraživanje koje je za ciljne mete imalo popularnost Milorada Dodika i tada “omraženoga” hrvatskoga predsjednika Stjepana Mesića.
– Zamislite, za mene se izjasnilo čak 75 posto Hrvata, nahvalio se Dodik.
Dakle, te 2006. godine Čović je “zagrizao” mamac i od tada traje idila između njega i Milorada Dodika, a kakva je to čvrsta spona, slikovito je jednom zgodom opisao srpski član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović: ‘HDZ BiH je prepoznao našu iskrenost i posebno sam primijetio da smo im mi, političari iz RS-a, postali u neku ruku i politički uzori’, kazao je Radmanović.
Čović ključna figura
Naravno, nitko naivan tko imalo prati genezu hrvatsko-srpskih odnosa u BiH, od rata pa do ovih doba, neće glorificirati strateški politički izum Milorada Dodika, koji on sebi pripisuje, jer ta matrica je rođena baš u ratu, a definitivno se počela brutalno primjenjivati 1993. godine.
Naime, lukavo tadašnje političko vodstvo bosanskih Srba na čelu s Radovanom Karadžićem uz praktičnu pomoć obavještajnih repova iz KOS-a, uspjelo je na terenu zavaditi Hrvate i Bošnjake i od vojnih saveznika udruženih u obranu svojih domova pretvoriti ih u ljute neprijatelje koji su se počeli međusobno ubijati, a srpske političke i vojne aktere od začetnika zla i kasnijega genocida pretvoriti u sudionike građanskoga rata.
Dakle, eto, 2006. godine Milorad Dodik je primijetio da Hrvati i Bošnjaci uz posredovanje međunarodnog čimbenika mukotrpno pokušavaju normalizirati svoje odnose pa je, eto, posegnuo za kopijom njihovoga ponovnoga zavađanja i guranja u provaliju.
Lider HDZ-a BiH Dragan Čović je, dakle, izravni akter i ključna figura koju je lukavi Dodik upregnuo u politički rat s Bošnjacima, odnosno u stratešku obranu RS-a, a Hrvati od toga partnerstva nemaju nikakve koristi, dapače, samo dobivaju šamare od međunarodnih partnera. Prošlo je 7 godina, a ni na vidiku nema trećeg entiteta. Nije morao Čović rušiti temelje RS-a, ali je itekako morao ohrabrivati i konkretno potpomagati povratak Hrvata na područje tog entiteta.
Nisu ništa radili
Naprotiv, kako reče biskup Franjo Komarica, i Čović i Dodik, kao i njihovi mentori i suvremenici, ostat će zapamćeni u povijesti da nisu ništa učinili da se Hrvati vrate u RS. U cjelovečernjem nastupu na beogradskoj televiziji Milorad Dodik se razbacivao i podrugljivim, ali itekako intrigantnim pojedinostima oko svoga odnosa i s međunarodnim diplomatima. Tako je naveo da su mu Amerikanci prije nekoliko godina prijetili da Srbin ne može biti načelnik Srebrenice.
Naravno, Dodik im je odvažno odbrusio da će načelnik biti iz srpskoga naroda, međutim, to se nije dogodilo jer su, kako je dodao, ti isti Ameri krađom režirali izbore. Također, jedan mu je strani diplomat u oči kazao da imaju pouzdane podatke da je povezan s kriminalom i kriminalnim skupinama u RS-u. Ali, kada mu je Dodik uzvratio da i on ima pouzdane informacije da je i taj stranac uprljao ruke kriminalom, došlo je do popuštanja i normaliziranja dijaloga.
I na koncu je “dijete Kozare”, kako je sebe nazvao Milorad Dodik, evociralo ustaške zločine nad Srbima u njegovom Potkozarju i pozvalo javno mnijenje u Srbiji da se bolje upozna sa stanjem u BiH i shvati da on vodi politiku koja ima za cilj ujediniti sve Srbe i sačuvati samostalnost i stabilnost RS-a.
– Srbi su najmoćnija i najvažnija nacija u regiji i samo još trebaju dohvatiti ekonomsku moć, poručio je marketinški Milorad Dodik. Mora se priznati kako je to golemi otklon i razlika u odnosu na Slobodana Miloševića koji je jednom prigodom poručio kako Srbi možda ne znaju raditi, ali se znaju tući. Nastavak te jezive gluposti smo svi osjetili na svojoj koži, a najviše upravo Srbi.