Najomiljenija ljubavna pjesma Alekse Šantića svakako je „Emina“ koja je prvi put objavljena u časopisu „Kolo“ 1902.godine i koju danas mnogi svrstavaju u sevdalinke,narodne pjesme s prostora Bosne i Hercegovine.Nadahnuće za ove prelijepe stihove pjesnik je našao u liku svoje komšinice,desetogodišnje Emine Sefić,kćeri istaknutog mostarskog imama.
Inače,Emina se u šesnaestoj godini udala za Avdagu Koludera i odselila iz Mostara.Njen unuk Reuf je svojevremeno svjedočio jednom sarajevskom novinaru da ju je“moj djed Avdaga doslovno oteo iz njenog doma.Došao je po Eminu,unio je u fijaker i tek nekoliko dana nakon toga javio je njenom ocu da će je uzeti za ženu“.Izrodila je četrnaestoro djece.Umrla je 1967.,u osamdeset trećoj godini.Njena unuka je Alma Ferović,sopran,koja je nastupala i sa Eltonom Džonom i A.R.Rahmanom.
Dvadeset sedmog maja 2010.godine,povodom 142.rođendana Alekse Šantića,u blizini Muzeja Hercegovine,nekada kuće Svetozara Ćorovića,otkrivena je statua Emine Sefić Koluder,rad Zlatka Dizdarevića.
Po pisanju mostarskog novinara Miše Marića,dugogodišnjeg dopisnika „Politike“,ovako je Eminin sin Besim svjedočio o sjećanju svoje majke na Aleksu Šantića:
„Sretala sam ga često,kad bih išla u mekteb,u školu,ja l* na česmu.Riječi razmijenili nikad nismo.Viđala bih ga izdaleka,skockan kao da je sad iz Beča došao.Najviše se cipela sjećam.Uvijek uglancane,sjaje,a po njima pale pantole,porezati bi se mogao kako su opeglane…Jednom sam čula kako neko pjeva u Ćorovića avliji.Pjevao je „Kara majka sina Ahmeta“ uz violinu,tamburicu i šargiju.Pjevao je jedan glas,žalovito.Kasnije sam čula da mu je to bila najdraža pjesma,pa sad mislim kako je on pjevao.Zagledala ga u prolazu,sine,velim ti,nisam.Ali se pričalo da je bio lijep čovjek…“
Izvor:Zabavnik