HODOCASCA – DANAS .
.
Organiziram i hodocasca posvuda u
svijetu , predsjednik sam drustva INSTITUT EUROPEEN , koji se bavi
kulturom , bratimljenjima izmedju institucija u Francukoj , i onih sa podrucja bivse YU . Bratimili smo , naprimjer , znameniti pariski kvart Montmartr i sarajevsku Bascarsiju .
.
Okupljamo i intelektualce , penzionere – struicnjake raznih profila , koji se bave svaki svojom pasijom , vezanom za njihovu profesiju , kad su bili aktivni .
.
Mi smo INSTITUT i za pokretanje humanitarnih akcija .
.
Nas kulturni atase je Mirza Moric ,
znameniti francuki kipar . On je naslijedio umrlog Zarka Jovanovica Jagdina , muzicara evropskog formata , koji je bio i ministra za kulturu Svjetskog kongresa Roma !
.
.
ZAPIS O ZARKU JOVANOVICU !
.
Zarko Jovanovic JAGDINO bio je i
sef naseg orkestra , ali je malo poznato da je on , u vrijeme kad je bio nas clan , podario romskom narodu i zastavu i himnu , koje su i sada u upotrebi ! Osnovu za himnu je koristio cuvenu romsku pjesmu
DJELEM-DJELEM !…Napisao je i
prvi Rijecnik romskog jezika , uz pomoc znamenitog romskog intelektualca iz Sarajeva RADE UHLIKA , koji je napisao i prvi
BUKVAR za romsku djecu .
.
Zarkov nadimak je bio JAGDINO ,
jer to na romskom jeziku znaci ZARKI !
CIGANSKA SKOLA
I CIGANSKA POSLA !
.
Ja sam osnovao i SKOLU ZA ROMSKU DJECU u Parizu , ciji
je prvi ucitelj bio Bosanac SEAD MULABEGOVIC . Imala je 85 ucenika i bila locirana u predgradju
Pariza LA KURNEV .
.
Interesantno je napomenuti kako je nastala ta skola . Naime , romska djeca su bila veliki problem Pariza zbog dzeparenja , a nisu mogli biti sudjeni . Bili su pijuni u rukama odraslih . Ja sam ih poznavao dvadestak , i sprijateljio se s njima .
Ni jedno dijete nije islo u skolu .
.
Kad bi , u metrou prolazili pored mene , pozdravljali su me i vikali : “Ante – NECEMO TEBE !”…
Bili su svi nepismeni .
Da bi ih opismenio , predlozio sam
da im kupim male blokove i upisem po dva slova , oni treba da to napisu deset puta – i onada , drugim susretom pokazu meni – i ja im dam 5 fraknaka ! Na moje veliko iznenadjenje – prihvatili su . I kupim ja svima po blok i olovku .
.
To je bila najcudnija skola na svijetu , koju sam ja smislio iz zezanja , a ispalo je zaprepascujuce interesantno za djecu . Tako sam opismenio 22 djece za pet mjeseci .
.
.
Djeca su cesto trcala zamnom , kad bi me susrela u metrou , i vikala : Ante , daj 5 franaka , napisao sam zadacu !…Boze , kako je to bilo !
.
Cesto sam im isao i u posjetu kad bi
ih pohapsili i tako ostajali samo po par dana u zatvoru , jer nisu mogli biti sudjeni , zato sto su bili maloljetni .
Tamo u zatvoru bi me cuvari imenovali kao – Ciganski konzul !…
.
PRAVA SKOLA :
.
Kasnije sam u njihvom stanistu na LA KURNEV osnovao skolu , koja nikada ne bi sazivjela da mi ti prvi “moji ucenici iz metroa” , istine radi dzeparosi – nisu pomogli . Preko
njih sam upoznao i roditelje . A svi
su stanovali u privremenim kucama i boravistima sa ostalom djecom ,
uglavnom Portugalskom . Zaslugom skole , kasnije , svi su govorili romski , iako svi nisu bili Romi .
.
“LAKSE NAM JE BILO DA MI NJIH NAUCIMO CIGNSKI , NEGO DA MI UCIMO PORTUGALSKI” , rekao mi
jedan od njih !…
.
(PS .Specijalista za skidanje satova
s ruke … a da i ne osjetite !…)
.
OPET O ZARKU JOVANOVICU :
.
Zarko je otac znamenitog muzickog
sastava iz Pariza : CIGANI IVANOVICI , koji i sada nastupa .
.
Zarkov sin Pietro danas vodi sastav CIGANI IVANOVICI , a sin SLOBODAN je umro od srcanog udara
.
Sastav ima sest clanova i slovi kao
jedan od najboljih interpretatora romske muzike u Evropi .
Pjevaju i sviraju i sve nase pjesme ,
posebno stare gradske .
.
U tom sastavu danas pjeva i jedna od najboljih interpretatorki ruskih i romskih pjesama . Ona je Pjetrova
supruga , Ruskinja . Dogodine cu pokusati da im napravim seriju nastupa u Hrvatskoj i BH , a prosle godine su imali i veliki koncert u
SAVA CENTRU u Beogradu .
.
Jednom sam pitao njihovog oca Zarka : da li je on Ciganin , ili Rom ?
Znate sta mi je odgovorio : “RUZI MOZES PROMIJENITI IME – ALI JOJ MIRIS OSTAJE UVIJEK ISTI” !
Zato mu na grob uvijek stavim samo jednu ruzu !
.
KONCERT NAKON 25 GOSINA
.
Ostalo je dosta ljubitelja njihove muzike bez karte , iako su oni ,
CIGANI IVANOVICI , navratili u
Beograd nakon 25 godina ! Oni su ipak , muzicki sastav – evropskog formata ! Pominjem ih , jer ih znam
od njihovih pocetaka , a nastupali su
i na nasim predstavama , uvijek – besplatno ! Tada je u njihovom sastavu bio i njihov otac ZARKO ,
kao najbolji umjetnik na balalajci u Evropi ! Umro je 1.985 . Pokopan je
na groblju CLISI u Parizu , a na grobu mu stoji – skulptura balalajke .
.
Cigani Ivanovici nisu nikada nastupali na priredbama nasih ljudi po svijetu , ali su imali tu zelju . Kao i ja !
.
BRATIMLJENJA
.
Sada smo u toku priprema za bratimljenje izmedju Sinjske alke i Visoke francuske skole za skolovanje kadrova za konjske trke !
.DJECA I UNUCAD .
.
Imam i dvoje djece i dvoje unucadi .
Kcerka Natasa je udata i ima sina
Marlona , studenta tehnickog fakulteta , i Evu studenticu prava .
Marlon ima 20 , a Eva 18 godina .
Eva je i sampion Francuke iz konjickog sporta za 2.014. godinu .
.
Sin Oliver se bavi visokim ugostiteljstvom u Parizu , ima 39 godina i ( jos ) nije ozenjen !
Trazimo – s n a j k u !…
Ne , nije zezanje – stvarno !
Dosla takva vremena !
.
ZNAMENITA PARISKA –
J U G O S K O L A
.
Vec pri dolasku u Paris , 1.08. 1965.,
osnovao sam , kasnije i znamenitu
dopunsku Osnovnu skolu i gimnaziju
IVAN GORAN KOVACIC u Parizu ,
koja je 1.985. godne dosegla broj od 4.865. ucenika u Franuckoj .
Formirana je 20. Oktobra 1.965.
.
U toj skoli je moja supruga Cica vodila dvanaest generacija prvog razreda .
Ona je dala skoli i ime .
.
Nas prvi maturant gimnazije bio je IVAN VEJVODA , sin tada naseg
ambasadora Ive . Ivan danas zivi u
Beogradu i sociolog je , koliko znam . Bio je prvi i jedini ucenik cetvrtog
razreda Jugoslovenske gimnazije ” Ivan Goran Kovacic” u Parizu .
Maturu je polozio u tada Desetoj
beogradsjoj gimnaziji , nasoj maticnoj skoli samo za maturante gimnazije , jer mi u nasoj skoli nismo mogli imati zavrsni ispit .
.
KRAJ SKOLE GORAN KOVACIC
.
Bio sam i direktor te skole deset godina . Ona je ugasena 1.991. , zbog rata na nasim prostorima , pa
sam ja 1.992. osnovao i nasu prvu dopunsku osnovnu skolu i gimnaziju
BH u Parizu , formiranu , uglavnom ,
od djece izbjeglica – i “zivjela” je do
1.998 . godine ! Bilo je to u vrijeme prvog ambasadora BH u Francukoj
prof.Dr. Nikole Kovaca , koji nam je u tome mnogo pomagao .
.
NA KRAJU I – AUTO SKOLA
.
Osnovao sam i Auto skolu za polaganje vozackih ispita , kao i vecernju skolu za odrasle 1.974.
Moja supruga Cica je radila u Auto skoli sedamnaest godina i bila na ispitima svakom uceniku . Za sedamnaset godina postojanja te skole , vozacki ispit je polozilo deset hiljada nasih radnika ! Evo reklamnog fotosa te auto skole :
.NAJTEZI I NAJLJEPSI TRENUCI
.
Najsretniji trenuci koje sam dozivio u
Francukoj su oni vezani za rodjenje moje djece i unuka !…
.
Bila su i dva najteza trenutka :
Prvi , kad sam na poslu pao sa velike visine i samo cudom ostao ziv , i to dvadeset i sesti dan po dolasku u Francuku . Ostao sam na dugom bolovanju – dvije godine .
.
Drugi teski trenutak je bio kad su mi neki , nazovi politicki emigranti unijeli
bombu u skolu , cije su prostorije bile u Klubu jugoslavenske ambasade u Parizu . Jedan je covjek poginuo… , bio je Makedonac , a 19 njih je tesko ranjeno !
.
Neki su i danas invalidi !
Bilo je to 18. Februara 1.968 .
.
Najtuzniji trenutak koga sam dozivio u Jugoslaviji u vrijeme boravka u Francukoj , bio je trenutak kad je predsjednik Saveznog izvrsnog vijeca ANTE MARKOVIC pozvao svoje bliske prijatelje na kavu u SAVEZNO IZVRSNO VIJECE !…
Tada nam je rekao , u povjerenju :
JUGOSLAVIJE VISE NEMA !
.
NAJUSPJESNIJE AKCIJE
.
Pokretao sam i mnoge akcije , od koje su neke uspjele , a neke manje uspjele . Po mom sudu , dvije najuspjelije akcije su akcija BUKVAR i akcija BAKAMA U ZAVICAJ .
.
AKCIJA BUKVAR !
.
Akcija BUKVAR se sastojala u tome da svakom djetetu , prije upisa u prvi razred , damo BUKVR njegovog jezika da ga prelistava , pa i da nauci slova sa roditeljima . Takve djece je bilo mnogo , posebno u Parizu !…
A sva nisu ni mogla da dolaze u dopunsku skolu .
Tada smo se zaprepastili rezultatom :
utvrdili smo da se u JUGOSLAVIJI stampa – jedanaest vrsta Bukvara !
Cak i na romskom !
.
Medjutim , te Bukvare je trebalo i platiti , pa je drustvo FRANCO-YOUGOSLAVE objavilo da sakuplja dobrovoljne priloge – 30 franaka – za Bukvare . Na jednoj manifestaciji su ljudi stajali u redu sest sati – da bi uplatitili svoj prilog djeci , koju uopste nisu poznavali !…To je bila zaista rijetka prilika da se vidi – solidarnost ljudi iz svih karajeva Jugoslavije !
.
AKCIJA – BAKAMA U ZAVICAJ
.
Sva djeca nisu mogla , a mnogi roditelji nisu ni htjeli , da upisu djecu dopunsku skolu . Zato smo pokrenuli akciju BAKAMA U ZAVICAJ , da bi organizirano prevozili djecu u zavicaj pocetkom Jula , kuset – vozom – koji je nazvan :
DJECJI VOZ – BAKAMA U ZAVICAJ !
Cilj je bio da djeca nauce jezik kod baka i djedova u zavicaju .
.
Voz je stajao na svakoj stanici , gdje je bilo makar i jedno dijete da izidje – od
Pivke – do Beoghrada , a onda i do Skoplja !
.
Tako su djeca ostajala u zavicaju dva mjeseca , a roditelji su dolazili na godisnje odmore – i vracali ih .
.
To je najpopularnija akcija koju smo poduzeli . U tim vozovima je bilo i po 800 djece ! U svakom vagonu je bio nastavnik i medicinska sestra . Akcija je bila toliko popularna da je , tada najpopularniji jugoslavenski doktor – Dr. Pero VISNJIC , pronalazac lijeka protiv psorijaze ( VIPSOGAL ) –
zazelio da , o svom trosku , dodje u Pariz i prati do Skoplja voz BAKAMA U ZAVICAJ !… I dosao je .
.
A desilo se i jedno cudo tokom puta : jedno dijete je dobilo – srcani stres -nesto kao udar !…Pero je cinio sto mu je ciniti , zaustavili smo voz i dosla je hitna pomoc iz najblizeg grada ! Dijete je spaseno !…Ljekari su nam , iz Hitne pomoci , kasnije , porucili – da nije bilo doktora u vozu – dijete bi umrlo !…
.
Pero je jos ziv . I danas. Lijeci ljude od psorijaze u improviziranoj ordinaciji na Savskom keju u Beogradu ! Zahvaljujemo mu , kao i svima koji su nam pomagali . Posebno i Velji JANKOVICU , direktoru AVIS rent a kara u Beogradu – firme koja je bila
zaduzena da bude pristutna na svakoj stanici , ako neko zaboravi , ili ne dodje iz bilo kojih razloga da saceka
dijete . Velja je jos u Beogradu .
.
Akcija je trajala deset godina i tako je prevezeno preko 10.000 djece , najvise vozom , ali i avionima . Za djecje vozove svih tih deset godina , bile su zaduzene RADA ALEKSIC i SOFIJA CUK , koje i danas zive u Parizu !…
.
Upravo , zhvaljujuci ovoj akciji , vecina ljudi u Francukoj , posebno u Parizu , danas govore nas jezik odlicno , iako su rodjeni u Francukoj .
.
.
. P R E T K R A J .
.
Eto , onako na preskok , o meni .
Opsirno jeste , ali ja to radim da – spasim svoju dusu ! Osim toga –
samo napisano ostaje ! Posebno kad je na internetu !…Jer , zivot i svakog od vas – moze biti roman !…Ovo su moje samo autobiografske skice , zapravo neke od njih !
.
.ZIVOTNA DEVIZA.
.
Sve sam ja to radio uz svoj svakodnevni posao , a mogu to da zahvalim mojoj dragoj supruzi Cici , koja me je razumjela i pomagala u svemu tome ….Nije joj bilo lako !…
.
Ali , nije ni meni bilo lako . Zato sada , kad sam u penziji , cesto otsetam do KrvavicIe , lijepe Marine sa 200 brodova na vezu , cija je sekretarica TINA JERKOVIC – Cizmic , jedna lijepa dama , koja mi pomaze u svemu oko interneta . Ona vodi i sve kulturne manifestacije u Marini , koje se odrzvaju svakog cetvrtka ….I nikada Tinu necete vidjeti ne nasmijanu !
.
Osmjeh na licu – to je njen dar ljudima koji dolaze iz bijela svijeta , da bi privezali svoj brod u MARINI U KRVAVICI ….Drugim rijecima – Tinin
osmjeh je – njen zastitni znak !
.
Upravo danas , kad ovo zapisujem , sjedim od jutos , pisem i cekam kad ce sunce poceti da zalazi . ..
.
Jer , provjerio sam to stotinu puta – to su najljepsi zalasci sunca na Jadranu !
Dodjite – i uvjerite se !…A ja , vec veceras , spremam stvari i vracam se u Pariz , nakon 141 dan !…I noc .
.
Na kraju , da napomenem samo : organizirao sam i 29 velikih koncerata u najprestiznijim salama u Parizu i vodio Program na njih 19 . Tako su svi najpoznatiji jugoslavenski pjevaci postali moji prijatelji . Evo jedne od mnogih snimaka , snimljene u sali MUTUALITE !…
.
( Foto : Branko Mikuljevic , fotograf drustva Franco-Yougoslave ) .
Na slici je moja kcerka Natasa , koja sada ima 48 godina !
Naime ,
kad smo organizirali koncert , u kome je glavna vedeta bio ARSEN DEDIC ,
i kako se moja kcerka Natali uvijek motala iza pozornice , bas je Arsen htio da ima uspomenu na djevojcicu koja ga je stalno zapitivala : “MOGU LI I JA DA PJEVAM ” ?…
.
.
NA KRAJU – MOJA ZIVOTNA DEVIZA
.
Moja zivotna deviza je jedna misao iz islamske svete knjige KURAN , a
ona glasi :
.
“STVORIO SAM VAS RAZLICITE –
.DA SE TAKMICITE U DOBRU” !…
.
Dakle : ovdje sam medju vama da bi
se s vama – takmicio u dobru !…
Bacam vam – rukavicu !
Takmicimo se – u dobru !
Ja iz Pariza , Vi iz svijeta !
.
( K R A J )
.
CRTICE IZ AUTOBIOGRAFIJE
Ante GRANIC ,
PROMAJNA – Oktobra 2.014
Prilog iz serije : LJUDI i VRIJEME
.