Izborom federalnih čelnika, Marinka Čavare, Milana Dunovića i Melike Mahmutbegović, definitivno je pokopan tajni plan Milorada Dodika i Dragana Čovića o prisilnom ulasku SNSD-a u Vijeće ministara BiH.Taj je plan počivao na logičoj pretpostavci da SDP, kao deklarirana opoziciona stranka, neće podržati izbor DF-ovog kandidata Milana Dunovića za dopredsjednika Federacije BiH iz reda srpskog naroda, nakon čega bi u prvi plan izbio kandidat SNSD-a Slaviša Mihajlović.
U srpskom klubu Doma naroda federalnog Parlamenta, SNSD već ima tri delegata, i Dodik je bio uvjeren da će još tri nedostajuća delegata „kupiti“ i tako osigurati većinu, na isti način kako je to uradio u Skupštini RS-a prije dva mjeseca kupovinom „dva papka“. Izborom Mihajlovića za dopredsjednika Federacije BiH, Dodikov SNSD preuzeo bi snažnu polugu vlasti kojom bi mogao uslovljavati konstituiranje vlasti u Federaciji BiH ulaskom SNSD-a u Vijeće ministara BiH.
Za razliku od Republike Srpske, gdje je izbor vlade u isključivoj nadležnosti predsjednika RS-a, u Federaciji BiH i predsjednik i dva dopredsjednika imaju jednaku ulogu – sva tri moraju potpisati izbor mandatara a kasnije i izbor federalnih ministara.
PAKET ARANŽMAN
Upravo je zbog toga Dodikov mostarski PARTNER Dragan Čović držao na ledu izbor mandatara Vijeća ministara BiH, trpajući bez i jednog racionalnog argumenta u zajednički paket izbor državne i federalne vlade. Naime, još krajem decembra protekle godine, stvorene su sve formalne pretpostavke za izbor Vijeća ministara BiH, a jedini razlog za skoro dvomjesečno kašnjenje krije se i činjenici da je Čović u dogovoru s Dodikom čekao razvoj događaja u Federaciji BiH, priželjkujući da srpski dopredsjednik Federacije BiH bude iz SNSD-a, što bi onda Dodik iskoristio da formiranje federalne izvršne vlasti uslovi ulaskom SNSD-a u Vijeće ministara BiH.
Izborom DF-ovog kandidata Milana Dunovića taj je scenarij definitivno pokopan, uz neviđenu provalu bijesa Milorada Dodika i njegovih najbližih suradnika iz vrha SNSD-a.
Sam Dodik je izbor Milana Dunovića nazvao „nelegalnim“, što će reći da je izabran suprotno pozitivnim zakonskim propisima. Pri tome je Dunoviću osporo izborni legitimitet „jer nije autentični predstavnik srpskog naroda“!
„Jasno je da ta situacija ide na štetu Srba jer autentčni srpski politički predstavnici ne mogu doći do izražaja, a sa druge strane potvrđuje se da ono što je Komšić radio Hrvatima sada pokušava uraditi Srbima – da se bez političke legitimnosti predstavi kao zastupnik i zaštitnik interesa naroda kroz predstavnike koji se stavljaju u funkciju neke druge politike koja ne ide da se zaštite legitimni interesi Srba tamo“, rekao je Dodik, ozlojeđen činjenicom da nije uspio za srpskog dopredsjednika Federacije BiH progurati svog pulena Slavišu Mihajlovića, preko kojeg bi onda kontrolirao izbor i federalne i državne vlade.
Jednako je ogorčen bio i Dodikov dugogodišnji najbliži suradnik Nikola Špirić, vjerovatno najplaćeniji državni funkcioner u BiH svih vremena. Nakon isteka premijerske fukcije 2010. godine, Špirić je preuzeo državno Ministarstvo finansija, čime je „po funkciji“ obnašao i dužnost predsjednika Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje, što mu je, uz golemu političku moć, tokom protekle četiri godine donosilo i mjesečnu plaću od skoro 10.000 KM! Špirić se nadao da će zadržati moć i goleme privilegije koje mu je donosila poziciju u Vijeću ministara BiH, i sve nade polagao je u izbor SNSD-ovog kandidata za dopredsjednika Federacije BiH.
PROVALA BIJESA
Izbor Milana Dunovića na ovu funkciju Špirić je nazvao „ozvaničenim početkom asimilacije Srba u Federaciji BiH“, ocijenivši da je to jasna poruka Srbima da u Federaciji BiH „ne mogu osigurati ni osnovna ljudska prava – da biraju i da budu birani“! Naravno, to se, prema Nikoli Špiriću, odnosi samo na „prave Srbe“ odnosno, kako kaže, „legitimne Srbe“, koji u Federaciji BiH nemaju nikakva prava „baš kao Sejdić i Finci“!
(Slobodna Bosna)