U stražarskom sam podrumu zatekao gusle.Bez gudala.Uzeo sam ih,s prilicnim unutarnjim otporom,kao da pšrihvatam svinjsku kost.
–Donesene su-dobaci neko iz mraka.Esad ili ko drugi-iz jednog cetnickog stana.
–Iz moga “cetnickog stana” digli su-rekoh-fotoaparat,pisaci stroj,uspomene od majke…
Ama stvarno su donijeli iz jednog cetnickog stana-nastavi Esad.
Navrh je,možda namjerno,ma jest namjerno,bila zadjenuta clanska karta SDS.Kao,”evo vam!”.Ime je bilo zacrtano.A gudalo nisu mogli naci.
Gledam u gusle.Instrument!Obicni predmet.Drvo,izrezbarene šare.Inicijali D.J..Zvuci nevjerovatno da ih ranije nisu našli.Možda ih je neko od komšija Srba krišom iznio iz svoje kuce i odnio u neki napušteni stan za koji se zna da je u njemu živio vec dokazani cetnik?I odjednom se sjetih onih gusala što ih je na cas historije u osnovnoj školi na Popovu Mostu donio nastavnik Cedo Rebic:Ovim je,sine,pisana naša prošlost.”A Ibro Smajlovic,iz druge klupe do prozora,dobro je umio imitirati hunjkavi,tetkinski Rebicev glas.Sjetih se svih cetvrtih juleva i opcenarodnoga patriotskog teferica na Tjentištu,u povodu partizanskog Dana borca.Dolazili bi Bilecani,Crnogorci,Gacani,prodavali bi novoizgradene gusle s bogatim ornamentima,sa slikama Karadorda,Njegoša,sa orlovim likovima i reljefima,sa pandžama od cetiri “C”…Guslalo se protiv Nijemaca,fašista,o partizanima,o Titu,Savi Kovacevicu,petoj ofanzivi,o Sutjesci.
Dok me neko s vrata ne prekinu u razmišljanju.
“A koliko su samo “turskih glava” skinule,koliko su blaga napljackale,koliko se Kosova nagazile!Kad sam prošle zime išao u Brcko,toliko sam ih se u autobusu naslušao da mi sada uši trne…
Nisam prekidao.A nisam ni slušao.Po glavi su mi se vrzmale mnoge pjesme što su možda prošle kroz taj instrument.Koliko ih se samo nastavnik Rebic nacitirao”Je li ko na ovim guslama zavijao o “Marku Kraljevicu i sestri Leke Kapetana”?Marko nije podnio da djevojka kaže da je ko drugi ljepši i karakterniji od njega.Djevojci je odsijekao ruke,pa ih provukao kroz razrezane dojke,pa joj oci vadio “pinjalom”…Koliko su samo surovo poklopivi zlocini u ovoj pjesmi i nizu hajduckih,pljackaških pjesama sa zlocinima što ih ovih dana,ovih mjeseci,ovih godina vrši cetnicka bratija širom Bosne.Cetnici od Bilece,od Gacka,iz Crne Gore,odasvud gdje je ovaj “krvavi instrument”odgajao generacije!A,opet,ne ispuštam gusle.I šutim.Držim ih kao što bi dijete držalo kutiju sa zatvorenim zlim duhom.
Možda je ono nestalo gudalo sada nož u rukama svoga vlasnika?On njime maše po svome nebeskom Kosovu-ravnom,po Novakovim…pecinama,Romanijama,pa harci “turske dvore” i odvodi “turkinje djevojke”.
Zlo je uvijek u covjeku.Gusle su samo ljudski nacio-nerkotik.A zla i užasa je toliko da svaka pjesma vec u prvoj strofi pocne krvariti.
Sutradan su gusle naložili.Radi kahve.Ja bih se tome koji mjesec ranije najvjerovatnije žestoko opirao?
Izvor:Hadžem Hajdarevic-Price sa Dobrinje