Sazrijevanje shvaćanja o zasebnosti muslimanskog nacionalnog identiteta ,kako su process političkog priznanja realnosti muslimanskog nacionalnog identiteta često nazivali nositelji te aktivnosti 1960-ih i 1970-ih godina odvijalo se tih godina uz snažnu podršku tadašnjeg bih političkog rukovodstva,koje je imalo podršku većeg dijela jugoslavenske političke elite.Još uvijek su nezabilježena sjećanja tadašnjih aktivista u BiH o načinima podrške pojedinaca iz saveznih institucija,uključujući i pojedine vojne kadrove,procesu afirmacije muslimanske nacije. Ali,nekoliko je ključnih ličnosti iz tadašnjeg rukovodstva koje su se u tome angažirale.Važna i utjecajna politička ličnost u vrijeme afirmacije muslimanskog nacionalnog identiteta koncem 1960-tih godina bio je Cvijetin Mijatović,koji je u gotovo čitavom razdoblju od kraja II svjetskog rata obavljao dosta visoke dužnosti kako u BiH tako i u Jugoslaviji.Najprije je obavljao dužnost organizacionog sekretara u Političkom birou PK KPJ za BiH od 1945.g.,zatim je bio član Politbiroa CKKP BiH od 1948,član IK CKSKBiH od 1954,od marta 1965.obavljao je dužnost političko og sekretara CKSKBiH.Sredinom novembra 1966.Mijatović je izabran za predsjednika CKSK BiH i na toj dužnosti ostao do 1969.g.,kada je otišao u Beograd na poziciju člana Predsjedništva SKJ.Mijatović je predsjedavao važnim partijskim sjednicama sredinom 1960-tih,na kojima se debatiralo o nacionalnim pitanjima,uključujući i 17.i 20. Sjednicu CKSKBiH početkom 1968,na kojima je definitivno zauzet politički stav o zasebnosti nacionalnog individualiteta Muslimana u BiH.S pravom je već zabilježeno kako se “Mijatović zalagao,zaštitnički,za interese Muslimana I za njihovu odgovarajuću zastupljenost I ravnopravnost od Republike do Federacije”,mada je od početka 1970-ih,zbog porodične tragedije,jedno vrijeme više statirao u politici nego što je u njoj aktivno sudjelovao,da bi se koncem 1970-ih ponovno “uzdigao” u sami vrh.
Važnu ulogu u tome imao je I BRANKO MIKULIĆ,koji je na IV kongresu SKBiH u martu 1965.postao jedan od sekretara u CKSKBiH,a 1967.izabran je za predsjednika IV BiH,ali je njegova vodeća politička uloga u BiH počela izborom za predsjednika CKSKBiH krajem 1969.g.Na toj poziciji Mikulić je ostao do 1978.kada je prešao u Beograd na funkciju člana Predsjedništva CKSKJ.Dok je Cvijetin Mijatović bio na čelnoj partijskoj poziciji u vrijeme kada su se pripremale poznate 17. I 20.sjednica CKSKBiH,na kojima je definitivno zauzet politički stav da su Muslimani “poseban narod”,Branko Mikulić je bio ključna politička ličnost I na čelnoj partijskoj poziciji u vrijeme kada su se na popisu stanovništva 1971.Muslimani izjasnili kao zaseban nacionalni identitet.Branko Mikulić je 12.03.1970. razgovarao sa J.B.Titom I ostavio svjedočanstvo o tome.Predhodno je Fadilj Hodža upoznao Tita s tim kako postoje velike primjedbe da se Muslimani na popisu stanovništva iskazuju kao poseban narod.Mikulić piše da je na to kazao:
“Znam za te rezerve,rekao sam Titu I upoznao ga sa kojekakvim tezama i pitanjima,što se postavljaju s ciljem da se ospori nacionalna posebnost Muslimana.One koji osporavaju nacionalnu posebnost Muslimana pitamo-a šta su,po njihovom mišljenju Muslimani?Na to nam se kaže:neka se pišu da su Jugoslaveni,a mi odgovaramo pitanjem:zašto se kao Jugoslaveni ne iskazuju i Srbi,Hrvati,Slovenci,Makedonci,Crnogorci i dr.Zašto se to samo sugeriše samo Muslimanima?Kaže nam se da se religijska pripadnost ne može transformirati u nacionalnu,a mo odgovaramo da je kod svih nas u BiH religijsku pripadnost opredijelila i nacionalnu.Svi rimokatolici su Hrvati,svi pravoslavci Srbi,a Muslimani su islamske vjere.”
Mikulić svjedoči da je tada sa Titom razgovarao i o idejama da se Muslimani iskazuju kao Bosanci.
“Odgovaramo da smo svi Bosanci I Hercegovci bez razlike na vjersku i nacionalnu pripadnost.One što nas pitaju(tj.zašto se muslimani u nacionalnom smislu na iskazuju kao Bosanci,)priupitamo:da li nam sugerišu da formiramo novu,bosansku naciju?Kažu:nemojte formirati naciju,ali pišite se tako.A mi dobro znamo da bismo,takvim izjašnjavanjem pocijepali BiH.Jer,Hercegovci se ne bi izjasnili kao Bosanci,ljudi iz Bosanske krajine izjasnili bi se da su Krajišnici,Srbi da su Srbi,Hrvati da su Hrvati itd.Tako opet dolazimo do pitanja Muslimana i BiH,kao Republike,to jest,do osporavanja njihove individualnosti,posebnosti,što jeste suština stvari.A onaj ko otvara to pitanje,objektivno,otvara i pitanje Jugoslavije.”
Ovo svjedočenje Branka Mikulića na najbolji način govori ne samo o njegovim stavovima o nacionalnom identitetu Muslimana nego i o njegovom zalaganju za afirmaciju tog identiteta.
“Rođen sam u nacionalno izmješanoj sredini.Dobro znam da Muslimani jesu i mogu biti samo poseban narod.Ništa drugo,u nacionalnom smislu oni ne mogu biti.Ako je to tako,istom prilikom upitan sam-a šta su Muslimani koji su se izjasnili kao Srbi ili Hrvati?Naivčine,odgovorio sam.Jer,nikada Srbi I Hrvati nisu iskreno primili Muslimane kao svoje sunarodnike(…)Na drugoj strani,nikada se Muslimani,izuzev pojedinaca,nisu iskreno osjećali Hrvatima ili Srbima.S tim u vezi,Titu sam ispričao dogodovštinu o trgovcu SADIKOVIĆU iz LJUBUŠKOG,koji je bio predsjednik Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” u tom gradu.”Napredak” je pripremio godišnju zabavu.Počasnu stolicu ostavili su za predsjednika društva,a on nije došao na zabavu.Ujutro je kod njega otišla delegacija pitala ga zašto nije došao.Odgovorio je:”Pa,hajte ljudi,ne mogu vam ja svaki dan biti Hrvat”!Tito se na to glasno nasmijao i rekao da je SADIKOVIĆ time na najbolji način izrazio stvarno stanje i istinu.”
Mikulić svjedoči da mu je na kraju tog razgovora Tito rekao kako je saglasan sa stavom bh.rukovodstva u pitanju nacionalnog identiteta Muslimana i stavio do znanja da mogu računati na njegovu podršku.”Nemojte se s drugima svađati,ali radite po vašem mišljenju.Vi ste u pravu.To mi je potpuno jasno.shvatio sam to već prvih dana kada smo u ratu došli u istočnu Bosnu”.
Izvor:H.Kamberović-HOD PO TRNJU(Iz bh.historije 20.stoljeća)SA 2011.