Nekada se uoči ramazana,poslije ikindije,pucalo iz prangija ili topova i tako najavljivalo nastupanje ramazana.U Sarajevu se a i u još nekim gradovima,pucalo iz topova.Tako se radilo kada se najavljivao dolazak i nastup ramazana,a oglašavanje početka i prestanka posta obavljalo se,i danas se obavlja,na više načina.
Uoči ramazana se na munarama u vrijeme akšamskog ezana pale kandilji.To se radilo i preko cijelog ramazana,u isto vrijeme,i to je vidan znak onima koji poste da je dnevni post završen i da se mogu iftariti.Pored paljenja kandilja,u isto vrijeme,uz ramazan,pucalo se iz prangija ili topova i tako označavalo/oglašavalo da je vrijeme iftara.Paljenje kandilja u ramazanu,kao i uoči mubarek večeri i muslimanskih praznika ima svoj svečani karakter.
Posebna radost za mahalsku i seosku muslimansku djecu bilo je čekanje vremena iftara pred džamijom dok muezzin na munari,prije pola sata,priprema kandilje,a tobdžija čisti i zatim puni i nabija prangiju.Tako se radilo u vrijeme kada su kandilji bili na ulje i fitilje i kada nije bilo električnog osvjetljenja u džamijama.
I tačno u akšamsko vrijeme,kada se satovi prisutnih pred džamijom usaglase,muezzin bi proučio akšamski ezan i istovremeno iznosio kandilje s vanjske strane šerefeta munare,jedan po jedan,a tobdžija bi,na prvo muezzinovo „Allahu ekber“,aktivirao prangiju,pošto bi predhodno uzviknuo iz sve glasa,koliko ga grlo nosi „Vaaarrdaaa.“Djeca bi u jedan glas povikala:“Upališe se kandilji!“i trkom bi potrčala svojim kućama sa istim povicima.
Nakratko poslije akšamskog ezana,paljenja kandilja i pucanja prangije ili topa,po mahalama i sokacima nije se mogao vidjeti ni odrasli ni dijete,sve bi opustjelo,osim što bi naišao neki slučajni prolaznik.Po mahalama se širio miris iftara u čuo se samo zveket kašikaTišina i tajanstven mir vladao je i u čaršiji.
Tek poslije iftara,kada se klanja akšam,mahale i sokaci su ponovo oživljavali,a čaršija nastavljala svoj normalan život.Tako bi to trajalo dugo u noć,s jednim prekidom dok bi se u džamijama klanjala jacija s teravijom.
Izvor:Običaji muslimana u BiH(Tuzla,2005).