.PRICA PRVA : UZ DAN MRTVIH !…
.
Na samom pocetku mjeseca Novembra je i , u narodu poznat – DAN MRTVIH . Ljudi obilaze groblja i stavljaju cvijece na grobove svojih najdrazih . Tada groblja ozive i pretvaraju se u veiku cvjetnu bastu . To cinim i ja . U miru i tisini , obilazimo cak cetiri groblja . Ali , ove godine su nas cekala dva iznenadjenja , koja su nam priredila dva « grada mrtvih » . Jedan u BASTU kod Makarske , drugi je u Parizu .
Zato smo odlucili da vam ispricamo dvije price – dvije neobicne , cak i sokantne price o tome – kako covjek dozivi da ni na vjecnom pocivalistu – nema mira !…A bio je vedar dan pun zutog lisca koje je padalo sa ruzicastih krosnji , obojenih i u – boje jeseni …
.
POST SKRIPTUM
.
P.S. ( post skriptum ) je obicno na kraju , a evo kod nas na pocetku teksta . Neobicno jeste , kao i razlozi za pisanje ovog priloga . Naime , kad sam poceo da pisem tekst , zapravo da pisem pismo Papi Franji sa Ankinin potpisom , trebale su mi dodatne informacije od Anke – i posao sam kod nje…
Tamo se – okupljao svijet !… Anka je umrla , samo nekoliko minuta prije mog dolaska !…
..
MRTVACKO ZVONO – NIJE ZVONILO !
.
Umrla je Ane , a da nije uspjela potpisati pismo Papi Franji ! Ipak sam odlucio napisati pricu o zeni , kojoj nije zvonilo mrtvacko zvono – uobicajen glas narodu da je u selu neko umro …Kao ni njenom muzu CICI , koji je umro – mjesec dana ranije … Uz sezdesetogodisnjicu sretnog i primjernog braka – po mjerilima obicnog , malog svijeta . Ali , svecenik nije mislio tako . Zato je ispisana ova prica o malom covjeku … Umjesto nekrologa .
.
LJUDI I ZVIJEZDE
…
Kad padne noc , nebo promajansko iznad nasih glava – obaspe se zvijezdama , a ponekad se ukaze i svijetla putanja zvijezde koja pada i gasi se … To su , kazu stari ljudi « zvijezde padalice » – kad se ugasi covjek – na putu prema vjecnosti !…
…
.
KAD DOLAZIMO KUCI… !
Kad dolazimo u Promajnu , obicno prvo pitamo za zdravlje , a onda – da li je neko umro ? Tako je bilo i ove godine – kad mi rekose da je umro Cico, ribar promajanski , muz Ankin . ….Oh , bogati – bas mi je zao ! Bio je primjeran otac – seret i salddzija , zabavljao je svijet , cak i tokom teske bolesti . Dok bi svi spavali , Cicina je vatra gorila na morskoj pucini . On je bio ribar , a riba se lovi i po noci , da bi istog dana bila svjeza .
.
A onda se Cico ugasio odjednom kao svijeca , prije mjesec dana , rekose mi . Uz sezdesetogodisnjicu svog braka !… Mrtvacko zvono na promajanskoj crkvi – nije se oglasilo , kao sto je uobicajeno . To je prvi – i pravi zaplet ove price .
..
Z V I J E Z D E – P A D A L I C E
.
Sjedim na terasi sam i gledam vedro nebo promajansko – puno zvijezda – i pogadjam koja bi od ovih padajucih zvijezda – mogla biti – Cicina zvijezda ?…Naime , Anka i Cico su usli u sezdesetu godisnjicu sretnog braka , a o njima su pisale i novine , kad su obiljezavali – pola vijeka zajednickog zivota…Sada je Anka ostala sama , sa jednom nogom – druga joj je amputirana. …A bili su legende proslih vremena ….Pricalice – smijalice , zapravo !
.
.
Tu , u vanjskoj kuhilji uz sami put – sakupljali su se mladi i stari i slusali njihove price ! Mladi su ih slusali i dozivljavali te price – kao neki virtualan , bajkovit svijet , nerazumljiv i pun nekih tajni , a oni stariji su te price dozivljavali kao – ponovni dolazak u zavicaj !…Ove godine sam odlucio da odem kod Anke i da joj izjavim saucesce . Sada ona ima elektricna kolica , u njima se vozi svaki dan do plaze i nazad . Zivi ! Pozdravlja prolaznike i oni nju !
.
T E L E F O N …
Zvoni mi telefon ….Zove – Anka . Kaze da je cula da sam tu i zeli da me vidi !…Odmah sam otisao , izjavio joj saucesce i saslusao njenu pricu…govorila je cetrdeset minuta !…I zavrsila molbom da joj pomognem da napise – pismo Papi Franji ! …P l a c u c i .
.
Nakon 24 sata , poceo sam da pisem svoju pricu o Anki i njenom problemu ….Odjednom mi nesto dodje da prekinem i da odem kod Anke ponovo – da mi jos malo bolje pojasni i vazan dio price – zasto nije zvonilo mrtvacko zvono kad je njen Cico umro ? I zasto svecenik nije htio da mu Anka – plati Misu za Cicu ?!…Prekinuh pisanje – i uputih se do Anke …
.
UMRLA JE I DOBRA ANKA PROMAJANKA
Danas je utorak – i sahrana Anke Promajanke u groblju BAST . S njom ce biti spustena u grob i njena prica – koju je htjela saopstiti i – Papi Franji …
Mrtvacko zvono u Promajni – nije zvonilo ni njoj !…Raspitajte se -zasto . Ako vas zanima . Nije bilo ni Mise , niti ce je biti ! Kao ni svecenika na sprovodu . To je rijedak slucaj , ali se desava ….
.
.
Mislim : Anka mi je pricala : « Mi nismo bili u sukobu sa Crkvom , nego sa nekim svecenicima , a svecenici nisu Crkva i Bog samo zna ko je virnik ko nevirnik !…Zvono je nase , nije svecenikovo…Promajani su sve to gradili » – govorila mi je Anka , usplahireno ! « Samo sto smo stupili u sezdesetogodisnjicu nasega braka , moj Cico se ugasio . Uznemirena – samo sto nisam pala u nesvist …
.
– Nazovemo svecenika da zvono zvoni – umra je jedan covik u Promajni…Ali , on je to odbio – pod izgovorom da je Cico govorio da mu na pokopu nece biti Pop…pa zato nece biti ni zvona….Onda sam tila da platim Misu svomu Cici….ni to nije tija da primi !…Pa , Ante , imam u glavi pismo koga zelim poslati cestitom Papi Franji , a Ti si pisa o nami za nasu pedesetogodisnjicu – pa rekoh…da mi pomognes da to pismo napisem – i »…
R A S P L E T !
Ja sam otisao kod svog prijatelja Slavka Francuza i njegove zene i ispricao im pricu o zvonu i Misama .. Zaprepastili su se – i kao iskreni vijernici – reagirali svako na svoj nacin . Bili su jedinstveni u stavu da tog svecenika treba – “istjerati iz Promajne” , a zbog ponasanja pojedinih clanova Klera – ni oni vise ne idu u Crkvu promajansku…
Slavkova supruga me poducila da je mrtvom covjeku sve oprosteno na zemlji , a Bog odlucuje o njegovim grijesima , pa i to da li je bio vijernik , ili nije ! Zvono je promajansko – i nije svecenikovo !…To je stoljetna tradicija da zvoni i da tako selo cuje da je jedan krscanin umro u selu…a kscanin je zato sto je krsten . Kako to da krstenom celjadetu ne zvoni mrtvacko zvono kad umre !?…
.
Moj kucni majstor Ante mi kaze :” Ja sam iz dalmatinske Zagore .. Ovi nasi mali svecenici , dobar dio njih zapravo , to su – KAUBOJI…! Mogu da te osramote pred svijetom u svom interesu , a da im ne mozete nista !…Ljudi zato – samo sute « . I trpe !
S A H R A N A
U groblju Bast , selu u kome je i rodjena – sahranjena je Anka . Ispratilo ju je mnogo , mnogo svijeta , uz melodije klape za te namjene . Sa njom je u grob pokopana i njena prica – i sukob sa nekim svecenicima – sve od 1.975 … Sa njom je u grob otisla i njena zelja da svoju muku saopsti i Papi Franji… Pustio sam i ja – suzu za Ankom .
.
Ostao sam joj i duznik , jer pismo Papi Franji – nisam uspio zavrsiti !…Umrla je DOBRA i neponovljiva Ane ! Bez jauka !…Prije odlaska za Pariz , odem na grob Ankin…kisa pada , a niz znak sa njenim imenom kaplju kapi kise , a ja ih vidim kao – suze padalice !
.
. E P I L O G
Tako se zavsila ova prica !…Ili je , mozda , samo pocela : Uz mali dodatak dragim citaocima samo za razmisljanje – Anka je bila primjerna majka , jedna od onih nasih majki koje su zivjele samo za svoju djecu …A i razmisljam : mozda se “ svecenicki zec” krije i u cinjenici , da su Ankina djeca u sretnom braku , ali svi – u – « m j es o v i t o m braku » !… Mozda ? Mozda je to pravi razlog ! Uz – AMEN !…I pokoj dusi !…
.
Uz dodatak da je Anka tvrdila da covjek postaje krscanin cinom svoga krstenja , a ne da li dolazi redovno , ili ne dolazi u Crkvu ! Uostalom , po statistilama – u Hrvaskoj redovno ide u Crkvu samo petnaestak posto vijernika ! Hoce li onima koji ne dolaze na mise – zvoniti mrtvacko zvono ?!…Takvih problema u Crkvi ima i Papa Franjo ! Je li Crkva utociste siromasnih – a mnogi svecenici , pa i biskupi – « zive kao FARAONI » , kako se izrazio PAPA FRANJO ?
.
..
.PRICA DRUGA : DRAGIN GROB – N E S T A O !…
Petak . Groblje THIE kod Pariza . Tu dolazimo svake godine ima trideset i tri godine . Tamo je pokopan Drago J . Zagrepcanin , koji je izvrsio samoubistvo 1.982. godine , nasla ga objesenog kcerka Elizabeta , djevojcica od sesnaestak godina . Ostavio je i oprostajno pismo , u kome je jedna recenica sokantna : “Neizdrzivo je u nasem vremenu kriti istinu da si GEJ “ !…Oceva smrt i to saznanje – prenerazili su djevojcicu , koja je pala u nesvjest . Ostatak price nije bitan za petak , 30. Oktobra 2.015.
.
NA GROBLJU NA DAN MRTVIH !
.
Naime , brojali smo redove , njih 18 , a onda i dosli do groba broj 29. Medjutim , spomenika nije bilo – a mjesto je zaraslo u travu . Zbunjeni smo navratili u biro za informacije , ali su nam tamo rekli “da je grob tamo gdje je i bio” – a i sve je lijepo zapisano na internetu … Vracamo se ponovo , noseci isto cvijece . Tamo – groba nema . Opet nazad …
.
Sluzbenici nam kazu isto , i salju nas ponovo sa svojim agentom . I agent se prenerazio – groba nema …Svi troje – opet nazad . Kad tamo , kazu “da je porodica ekskumunirala grob i tijelo odnijela u drugo groblje”!… A porodicu cini samo kcerka i majka , majka koja se ponovo udala – ostala drugi put udovica , jer joj je i drugi muz izvrsio samoubistvo u kuci – na njene oci !…
.ADIO – ZA SVA VREMENA…!
Groblje u koga su nas uputili , dalje je od prvog oko pedeset kilometara i mi odlazimo tamo da trazimo Dragin grob . Na licu mjesta kazu da oni imaju tri groblja , ali da “ni jedan grob nije Drage J.” !…
.
Na kraju se jedna starija zena zahinatila i nazvala krematorij . Otuda nas obavjestavaju da je tijelo kremirano 20. Marta 2.015. I da je porodica uzela – u r n u ! Oni misle da je proslo dosta vremena od ukopa na prvom groblju , pa se kcerka – valjda , domislila da je kremiranje jeftinije, nego placanje za slijedecih trideset godina … URNU je odnijela kuci !…Tako bar oni misle !
.
…
Ostavljamo nase cvijece na veliku – GROBNICU BESKUCNIKA ….i vracamo se kuci ! Tako je ime Drage J. , koji nas je docekao kad smo dolazili u Francusku – nestalo sa njegovim grobom , i otputovalo u – v j e c n o s t , bez imena i znaka !…A mi koracamo po opalom liscu , koje je prekrilo cijelo groblje…I sjecamo se – L o r k e :
.
…………….
I PADA , PADA LISCE SA VISINE –
I U DNU VRTA JESENJE LISCE VENE .
NEVOLJKO PADA LISCE U NIZINE !
.
.
I SVE PADA…
I MOJA RUKA PADA –
SAMA !…
.
I PADANJE JE SVEMU SRZI..
AL IMA NEKO KO OVO PADANJE DRZI –
BESKRAJNO BLAGO U SVOJIM RUKAMA !
( Kraj )
.
.
ANTE GRANIC
Prilog iz serije
LJUDI I VRIJEME
Paris , Novembra 2.015.
.