U neveliku gradu,u ono vrijeme
živješe oni ljudi s onim vrlinama.
Kovač jedan.
Krojač jedan.
Postolar jedan.
Jedan drvosječa.
Pjesnik jedan ludi.
I drugi neki ljudi.
I knez njihov.
I tri mesara bijahu.
Kako je posao počeo loše stajati
bratski oni odlučiše
kako se trebaju razići
iz ovoga grada.
Ali znali nisu odlučiti
koji će ostati,pa odoše knezu svom
po savjet.
Zato knez njihov reče:
Neka ostane koji najljepše oglasi
svoju mesaru.
I prvi potrča i oglasi
kako njegova je mesnica
najbolja u državi.
Drugi se doskoči prvom
pa oglasi kako je najbolji na svijetu.
Treći razmišljao:
Vidi,vidi—najbolji u državi,
čuli,čuli—najbolji na svijetu.
I razmišljao sedam dana i sedam noći.
Osmog dana i on stavi oglas
kako je njegova mesnica najbolja u gradu.
I knez reče:
Pravedno je—neka ide svatko
tamo gdje je najbolji.
Neka u gradu ostane najbolji u gradu.
U državu neka ide najbolji u državi.
U svijet koji je najbolji u svijetu.
I još knez reče:
Uvijek je državno bilo državno,
svjetsko je uvijek bilo svjetsko,
a domaće je najbolje.
Izvor:MOST 105(16) 1998.
Izbor:Kemal Mahić