Svašta sam vidio i doživio,ali veću i bolniju istinu o nama nisam ni čuo od ove.Ne pitajte za autora.Pitajte za uzrok.Ni ja ga ne znam,ali ga,kao i vi,samo nagađam.Ali znam,kao što i vi znate,da će samo naš Bošnjak za Bošnjaka reći:Jebo ti njega,znam ja njega kad je hodo bos…Samo će se naš Bošnjak,u ovom slučaju Kozarčanin svome Kozarčaninu-generalu,obratiti se: “Đesi ti,druže vodniče!?General,koji je,uz to,tada bio jedan od formalno najobrazovanijih Bošnjaka uopće,zaista je,kao i svako vojno lice,u karijeri pošao od najnižeg čina,od čina vodnika.Ali,u neukom Kozarčaninu,koji je,oslovljavajući generala najnižim činom nekadašnje vojske,progovorila su minula stoljeća u kojima su respektovane samo veličine koje su dolazile iz redova drugih naroda u svojim ljudima pokatkad nismo smjeli,ali najčešće nismo ni htjeli prepoznati dio vlastite,ali i kolektivne vrijednosti svoga naroda.
U predstavnicima svoga naroda nismo gledali ono što jesu i ono što vidimo,nego ono što znamo.Znamo da je taj general bio vodnik.Ne može on biti general,jer znamo da su samo iz redova onih što rado idu u vojnike dolazili generali.Ovaj nesretnik što je svoga generala bagatelisao i degradirao do najnižeg stepena,nije samo zlurad i primitivan,nego je on,zapravo,opora metafora naravi,pokvarenosti,neupućenosti,primitivizma,pa i programiranoga drila da prihvataš sve što je tuđe,a svoje uvijek svodiš do nule i nekog davnog i dalekog starta dok se drugi primiču cilju.
Šta znači idiotski argument:znam ja njega kad je slinav hodao?Znam mu ja ćaću.Ćaća mu je bio potkivač,kovač,obućar,političar,šintor,tišler,šnajder,težak,seljak…!Šta je radio otac Nikole Tesle?Da li je Mendela,kad je bio mali,hodo bos?Hodo je.Da li je Kusturica,kad je bio mali,bio slinav,bio loš učenik,bio takav i takav i onakav,a postao genije.Kakvi su to argumenti?Mi ne znamo,ili nećemo da znamo,da je Bato Čengić veliki evroposki,pa i svjetski reditelj,ali znamo da je Veljko Bulajić veliki reditelj,mi nećemo da znamo da je naša Nasiha Kapidžić Hadžić možda jedna od najboljih i najplemenitijih dječijih pjesnikinja svijeta,da je naš Ahmed Hromadžić najveći dječiji prozni pisac,da je još štošta,ali znamo i oca jednoga našeg generala i ono što je najvažnije,znamo da je taj general-vodnik.Eto,to znamo.I,znamo mi nas…!
Gdje god sam na ovoj planeti susreo Bošnjake,a susretao sam ih od krajnjeg sjevera,pa do njenoga krajnjeg juga,,i gdje god sam naišao na uspješnoga Bošnjaka,odmah sam naišao na barem deset naših ljudi koji će ga osporavati,ali uglavnom ovakvim argumentima:Znam ja njega kad nije imao ništa.Nije to ništa,da ti vidiš kakvih bogataša ovdje ima…
Toliku količinu zluradosti koja pokatkad ide do same ivice mržnje,nisam kadar ni shvatiti ni objasniti.To je utoliko teže jer u isto vrijeme iz redova toga istoga naroda izrastaju takvi veličanstveni pojedinci spremni da se za svoga čovjeka i svoju ideju žrtvuju do samouništenja.Takvi smo-kakvi smo.Narod nevjerovatnih krajnosti.Pogan i dobar,sebičan i nesebičan,patološki sebičan i,opet,sav tuđi.Nikakvi smo i veličanstveni smo.Kad takav narod volim,ja u njemu,zapravo,najprije volim sebe.I to smo mi.Ali,ne prepoznamo li u ovakvoj izreci veoma bolne istine o nama,ne izmijenimo li se,ne počnemo li,konačno,shvatati da smo i mi narod,da imamo svoje vrijednosti u nauci,politici,literaturi i kulturi uopće pa i u Armiji,u nekim mogućim sljedećim nasrtajima na nas može se desiti i naš nestanak.Ne znam,samo,da li bi to mogla biti Božija pravda,Božija kazna ili Božija milost.
Na nama je,ako se dozovemo pameti,da uradimo sve što je do nas da izazovemu Božiju milost i da u našem generalu ubuduće prepoznajemo našeg generala,a ne vodnika.
Izvor:Najbolje bosanske izreke(priredio Vehid Gunić),TZ 2005.