Kao djecak sam razmišljao o tome šta trebam uraditi da se zahvalim ocu koji je dao život da bih ja danas živio u ovoj zemlji. Trebalo mi je mnogo vremena i truda da se izborim za ovo što sam danas. Devedeset posto ljudi zna me kroz posao koji radim na televiziji, tek kada procitaju ovu knjigu upoznat ce u potpunosti i mene i moju borbu
Novinar i voditelj Hayat TV-a Fikret Hodžic 10. jula ove godine u Potocarima ce promovirati knjigu „I ja sam iz Srebrenice”. Sve golgote kroz koje je prošao tokom agresije na našu zemlju, narocito u julu 1995. godine, Fikret je prenio na papir. Nije zaboravio ni vrijeme koje je nakon izlaska iz Srebrenice proveo u Tuzli, a potom i u Sarajevu, gdje danas živi sa suprugom Ševalom, majkom Fikretom i mladim bratom Redžepom.
Knjigu je pisao pune dvije godine. Teški su narocito bili dani kada um nije pamtio ništa izuzev slike u kojoj se zauvijek oprašta od oca Ibrahima, profesora biologije i hemije u selu Suceska, rodnom mjestu Hodžica, udaljenom 15 kilometara od centra Srebrenice.
Ibrahim je imao 35 godina kada je poginuo u Srebrenici. Fikret ga je posljednji put vidio 10. jula. Od tada do danas nije pronadena nijedna njegova kost…
– Amidžu, dedu, neke clanove bliže porodice smo ukopali. Oca još ne. I, to mi najteže i pada. Nemam ni mezar na koji mogu otici i obici ga – kaže Hodžic na pocetku razgovora za naš magazin.
Kada si s porodicom izašao iz Srebrenice?
– Dvanaestog jula 1995. godine. U Potocare smo majka, brat, koji je tada imao samo deset mjeseci, i ja, stigli 11. jula. Tu smo prenocili i svjedocili svim strahotama o kojima danas prica svijet. Dan kasnije, 12. jula, u poslijepodnevnim satima nas troje smo izašli iz Srebrenice.
Oca si zadnji put vidio 10. jula. Po cemu ga narocito pamtiš?
– Žao mi je što cu to reci, ali imao sam mnogo prisniji odnos s njim nego s mamom. Pravi prijateljski. Vjerovatno je Bog tako dao da puno vremena provodimo zajedno, jer je znao da necemo dugo biti zajedno. Imam utisak da je i on, što sam prenio i na papir, predosjecao da se više necemo vidjeti. Dao mi je nekoliko savjeta koje sam od rijeci do rijeci prenio u knjizi. Njih cu se i dalje pridržavati u životu.
Kazao je: „Gdje god budeš živio i sa kime god budeš kucu dijelio, budi svjestan da se ne razlikuješ od drugih ljudi. Tvoj život je dar od Boga, a tvoja pamet dokaz da se neke stvari ne mogu kupiti. Novac život cini ljepšim no ne i dužim. Budi što jesi, poštuj druge i, ono što obecaš obavezno ispuni. Sve ovo prenesi i na brata.” Ovim rijecima sam i završio knjigu.
Jesi li pokušao doci do lokacije za koju se sumnja da je tu tvoj otac izgubio život?
– Prema nekim mojim racunanjima i posljednjim informacijama o periodu u kojem su ga ljudi zadnji put vidjeli, on je najvjerovatnije život izgubio na svoj rodendan 18. jula 1995. godine. Imam, takoder, saznanja da nije bio ni na jednom od strijeljanja vec da je poginuo u šumi na putu prema Tuzli.
U projektile koje su (cetnici op.a) ispaljivali na njih, stavljani su bojni otrovi, i oni su jedan od uzroka smrti mog oca, jer on je bio prešao taj najkriticniji dio puta, i kada su sjeli da se odmore, ispricali su mi kasnije, on je odjednom ustao i otrcao ponovo nazad odakle je došao. Od tada se gubi svaki njegov trag. Imam neke informacije da su ga vidjeli mrtvog. Pošto ljudi nisu poznavali taj teren, nisu znali ni utvrditi na kojem tacno mjestu se to nalazi.
Prošle godine sam s bratom, koji danas ima 18 godina, išao pješke od Nezuka do Srebrenice. Taj put mi je i ulio snagu da sakupim hrabrost i napišem ovu knjigu.
Teška su srebrenicka iskustva. Narocito ona julska. Zašto si odlucio sva sjecanja pretociti u knjigu i s kakvom porukom?
– Kao djecak sam razmišljao o tome šta trebam uraditi da se zahvalim ocu koji je dao život da bih ja danas živio u ovoj zemlji. Trebalo mi je mnogo vremena i truda da se izborim za ovo što sam danas. Devedeset posto ljudi zna me kroz posao koji radim na televiziji, tek kada procitaju ovu knjigu upoznat ce u potpunosti i mene i moju borbu. Kada sam poceo raditi, a oko mene sve zvijezde, koje sam do jucer mogao gledati samo na malim ekranima, a ja tri godine nosim iste patike… Medutim, prebrodio sam i to, ali nikako i zaboravio. Knjiga sigurno može biti podstrek drugim, mladim ljudima, da, ukoliko im ponestane snage zbog raznih problema, da se, ipak, nastave boriti. Jer, ni ja nisam imao nikoga. Osim što nisam imao finansijsku podršku, nisam imao ni kucu, ni odjecu… ja nisam imao nijednog roditelja.
Šta god da se desi, nikada ništa u životu nije zauvijek prestalo. Uvijek treba tragati za svjetlom na kraju tunela. Knjigu sam poceo slikom mojih majke i oca i posvecujem je njima. I otac i majka su junaci moje price…
Kako je završena knjiga „I ja sam iz Srebrenice”?
– Završena je kao pismo dvojici drugova koji se zovu Peda i Neven, Srbi koji su živjeli u istoj zgradi kao i ja. Bili su moji najbolji drugovi i oni su 1991. godine prije samog izbijanja rata napustili Srebrenicu, jer su znali šta se dešava. Poruka upucena dvojici drugova zapravo su posljednje rijeci koje je otac uputio meni.
Šta je s porodicnom kucom u Srebrenici, koliko cesto odlaziš tamo?
– Cesto sam tamo. Sve što sam imao u Srebrenici je porušeno. Planiramo obnoviti našu kucu…
Kada ce se knjiga promovirati u Sarajevu?
– Sarajevska promocija ce biti uprilicena 27. jula, dakle nakon što 10. jula u 21 sat, najvjerovatnije u živom programu Hayat TV-a, bude promovirana u Potocarima. Jedan dio sredstava bit ce usmjeren u Fondaciju koju planiram osnovati i koja ce nositi isti naziv kao i knjiga „I ja sam iz Srebrenice”. Cilj mi je da barem jednom djetetu u toku godine pomognem tokom školovanja.
Je li oprost najbolji lijek za dušu?
– “Moj uspjeh je moja osveta, a moja osveta je moja knjiga”. Ova recenica govori, zapravo, sve!
Bog je dao da otac i ja mnogo vremena provodimo zajedno, jer je znao da necemo dugo biti zajedno. Imam utisak da je i on, što sam opisao u knjizi, predosjecao da se više necemo vidjeti
Jedan dio sredstava od prodaje knjige bit ce usmjeren u Fondaciju koju planiram osnovati i koja ce nositi isti naziv „I ja sam iz Srebrenice”. Cilj mi je da barem jednom djetetu u toku godine pomognem tokom školovanja.