Jedan ugledni bošnjački intelektualac se danas prisjeća početka devedesetih godina prošog stoljeća. „Sjedili smo na poslu u centru Sarajeva i smijali se i šprdali gledajući razne karikature u „Oslobođenju“ o ratu, baš, u danima kada je Karadžić, samo nekoliko metara od nas, u Holiday Innu pravio SDS, tu u našoj bašti.“ Jedan drugi bošnjački intelektualac se danas prisjeća na jednom predavanju istih događaja pa kaže: “Ja dođem u svoje selo i svaka nana viče biće rata, kupujte brašno djeco, a ja, pametan, ugledni intelektualac, ma kakav rat. Prvi put uzmem 25 kila brašna, i valjalo mi pravo. Sjednem na koljena pa dozivam Boga, šta je ovo, otkud nas da strefi, pa sebi objašnjavaš razne teorije, iskušenje, kazna – ali ti muka.“ Jedan imam u Krajini nije vjerovao da će biti rat u Krajini, iako je na dnevniku gledao već zapaljenu Bijeljinu, Foču i Sarajevo. Mislio je da će stati i neće se dalje širiti.“ Jedan vodeći političar je govorio čak i 1992. da neće biti rata. I još jedan, i još jedan i njih hiljade….a svaka nana znala šta će biti?!
Narod nakon posla dolazio bi kući, nešto malo večerao, a onda bi sjeo pred ekran i uživao. Nele i raja priredili su im još jednu nezaboravnu emisiju, isječak za pamćenje. A tek oni prilozi o podijeljenom Sarajevu, neimaštini hljeba i vode…narod bi odgledao, a onda u miru na počinak.
Malo prije toga, nakon korza po Vilsonovom, nakon šetnje pored Starog mosta, nakon što bi se rashladila Drinom pokraj Sokolovićeve ćuprije, nakon što bi popila kafu na Tuzlanskoj kapiji, bošnjačka omladina bi, tog vrućeg juna devedesete, sjela pred ekran i vjerno navijala za jedinu im reprezentaciju Jugoslavije u meču protiv slavnog Maradone u Fiorentini, kad ono „naši“ izgubiše na penale. Tuga tri dana!
Kad je drug Tito „oslobodio“ Bosnu, počeo je praviti „novog čovjeka“. Taj „novi čovjek“ se trebao ponovo roditi. A kad se rodi, onda zaboraviti na sve ono što je bilo prije njegovog rođenja. Jer, ustvari, ništa nije ni bilo prije njegovog rođenja. Od njega je sve počinjalo! Prvo je morao zaboraviti kako se zove, odakle je, kakvi su mu korijeni. Morao je biti onakav kakvim ga premjere drugovi. Inače je bio „reakcionarni neprijatelj“ države! „Novi čovjek“ je morao iz rječnika izbrisati neke riječi kao što su džamija, tekija, duhovnost, islamski moral, mekteb, zar, feredža, Bog, muslimanka žena, vakuf, šerijatski sud. „Novi čovjek“ je morao u svoj rječnik ugraditi neke nove termine kao što su socijalizam, ateizam, komunizam, dom mladih, bratstvo, jedinstvo, tito, žensko tijelo, kino, film, rakija, svinjetina, vino, vanbračni odnos, materijalizam, špijun.
Uspostava komunističke vlasti Bošnjacima donosi najveći duhovni i politički problem u njihovoj savremenoj povijesti. Nespojivost komunističkog ateizma sa islamskim bićem Bošnjaka proizvodi niz štetnih učinaka po njihovo duhovno biće uz istovremeno socijalno i fizičko osiguranje njihove egzistancije, reče jedan bošnjački intelektualac. Zar je nakon obezduhovljenja bilo bitno što su bili socijalno i biološki osigurani?! Komunisti im nisu priznali status nacije i time su ih pokušavali asimilirati u druge dvije nacije, reče isti. Zar je bitno, poslije toga, što su „novi ljudi“ nakon dvadesetak godina, u već asimiliranom stanju „novog doba“ nešto i uradili u „poboljšanju“ statusa tog naroda. Jer su sami komunisti praktički osudili Bošnjake na nestanak uzurpacijom njihove imovine i ustanova, političkim i materijalnim obespravljenjem i hapšenjem i ubijanjem mislećih ljudi, grupa i pojedinaca, zaključi profesor.
Svaki događaj najbolje objašnjava i analizira onaj događaj koji uslijedi nakon njega. Da su sve mjere koje su „novi ljudi“ poduzeli nakon prvog sakaćenja jednog naroda bili trud uzalud najbolje dokazuju godine nakon njihovog odlaska sa scene.
Ne bi bilo opravdano za „bošnjačku hipnozu“ početkom devedesetih okriviti samo „nove ljude“ koji „oslobodiše“ Bosnu od Hitlera. Ima tu naslaga još od cara Josipa, a ni Latas nije daleko. Međutim, oni su samo doprinijeli posljednjoj fazi rastakanja bošnjačkog bića. Onda kada se oduzme Bošnjaku vjera, ponos, čast i kultura tada Bošnjak nije Bošnjak – može biti samo pripadnik neke od susjednih nacija. Neka neko dokaže drugu razliku među tim narodima! Upravo su komunisti odradili tu posljednju etapu u asimilaciji jednog naroda i njegovoj pripremi za konačni nestanak.
Sigurno da Gradaščević, Sokolović ili Gazija ne bi prepoznali svoje Bošnjake u Srebrenici, Prijedoru, Bijeljini, Zvorniku i na drugim mjestima kako leže i čekaju povezanih očiju i ruku na klanje! Ko ih dovede u takvo stanje duha? Ko im je postavio hipnozu? Oni „novi ljudi“ koji su ih oslobodili Hitlera da bi ih pripremili za Mladića! Zašto je svaka nana znala šta se sprema Bošnjacima na početku kraja prošlog vijeka? Zato što je ostala „nepismena“ na svojoj sedžadi. A oni što izučiše „nove škole“ i „emancipovaše se za bolju budućnost“ rekoše da nema rata. Nisu oni, krivi. Kriv je onaj ko ih odškolova! Bratstvo i jedinstvo zarad klanja!
mr. Sedad Bešlija