Noć zvijezdama usnuli grad ovila,
Smiren iz tekije žurim do telefona,
tamom umotanog ulica me pronijela,
preglasna utihnuše ponoćna zvona,
spustila se hladna noćna svježina,
srcem kazivah Kelime-i-šehadet iznova.
–El-hamdu lillah,olakšanje ugledah,
govornicu,sjenkom krošnje skrivena,
slabost me sumnjom prevarila,priznah
zašto me zvijezda ljubavi nije usrećila,
skrušeno dovom Svemilosnog prizivah,
–Bismillom,uđoh,tiho,koraka smirena.
Slušalica telefona hladna,gluha bez tona,
žalosna,mrakom morena,lažima smorena,
samuje,a sve tajne zaljubljenih duša zna,
moje srce ljubav razbuktala bez plamena,
gola sam duša,večeras,u mraku obmana,
noći sumorna budi mi druga u snovima.
Zvijezda istine sa visoka svetost isijava,
zaljubljenim srcem gledah je iznova,
duša plemenita čeka me u svemiru skrivena,
Kelime-i-šehadet srcem ispuni me cijela,
samo izvana tekija i vrijeme ostaju u nama,
u duši mi smo dva svjedoka i svjetlost i tama.
Izvor:Mirisna rijeka ljubavi(SA 2005.)
Izbor:Kemal Mahić