Godine prolaze, a medijski izvještaju su dokaz da se politički odnosi u BiH sporo mijenjaju. Neposredno pred referendum o nezavisnosti BiH 1992. godine tadašnji politički zvaničnici koristili su medije za politička prepucavanja, i isticanje svojih ideja, a građani, bez obzira na to, bili su sigurni u svoj izbor.
Izbor građana nesumnjivo bila je nezavisna BiH, što su sve tri nacionalne grupe u BiH i odlučile na referendumskom pitanju 29. februara i 1. marta 1992. godine.
Međutim, neposredno prije održavanja referenduma u medijskim izvještajima predstavnici pobjedničkih nacionalnih stranaka na prvim demokratskim izborima (SDA, SDS i HDZ) na različite načine komentarisali su i vršili medijsku propagandu o rješenju krize u Jugoslaviji.
Tako je tadašnji predsjednik Srpske skupštine u BiH Momčilo Krajišnik neposredno prije referenduma polagao nadu u Međunarodnu zajednicu i Lisabonski dogovor. S druge strane Radoslav Brđanin, predsjednik Autonomne regije Bosanska Krajina otvoreno je isticao kako je srpski narod najugroženiji u BiH, optužujući SDA kako joj nije stalo do jedinstvene Republike BiH.
Period prije izbora bio je obojen ekstremizmom svih nacionalnih boja, pisao je pred referendum Zoran Pajić. Građani su bili pod velikim pritiskom, jer su jedni prijetili onima koji će glasati, a drugi da će se znati ko nije glasao.
Kolika je polarizacija vladala uoči i na dan referenduma slikovito opisuju činjenice da je SDS tada otvoreno pozivao građane srpske nacionalnosti da ne glasaju na referendumu, dok su paralelno s tim npr. taksisti u Mostaru besplatno prevozili građane, poneseni euforijom o nezavisnoj BiH.
“BiH odlučuje o suverenosti”, naslov je sarajevskog dnevnog lista Oslobođenje, prvog dana referenduma, 29. marta 1992. godine. Koliko je vladalo vjerovanje da će građani izglasati nezavisnost, najbolje ilustrira jedan podnaslov Oslobođenja prvog dana referenduma, gdje se već najavljuje kako će 02. marta 1992. godine o nezavisnosti BiH raspravljati i Evropska zajednica.
Većina svjetskih medija, a naročito američkih prognozirala je izglasavanje nezavisnosti BiH, što su prenijeli i domaći mediji.
Na referendumsko pitanje: “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?”, preko 64 posto građana odgovorili je pozitivno. Tako su glasali svi, i Bošnjaci, i Hrvati i Srbi.
BiH je dobila nezavisnost, ali radost nije dugo trajala. Ubrzo su se pojavile barikade, koje su bile uvertira u jedan od najmračnijih perioda u povijesti BiH. Ipak, građani ove zemlje sve su to prebrodili, i danas s ponosom, nažalost samo u FBiH obilježavaju Dan nezavisnosti. Dok se prisjećaju prošlosti, građanima ne preostaje ništa drugo nego da se nadaju kako će mediji u skorijoj budućnosti izvještavati o tome kako je 01. mart opće prihvaćen praznik u BiH.