“Procjenjujemo da je od 8. februara do 23. marta prema zapadu propušteno 1.109 kamiona, dok su vojnici ruskog bataljona bili na Lipovcu. Hrvatska policija ne zaustavlja vozila koja ulaze u Hrvatsku kada nisu prisutni”
Vlasti Jugoslavije snabdijevale su Republiku Srpsku gorivom i drugim dobrima kroz teritoriju Hrvatske uz znanje hrvatskih vlasti, istice se u dokumentima koji su nedavno objavljeni u Predsjednickoj biblioteci bivšeg americkog predsjednika Billa Clintona, pišu Nezavisne novine.
Kako je istaknuto u dokumentima, u to vrijeme, uglavnom krajem 1994. i pocetkom 1995, Srbija je primjenjivala sankcije prema RS zbog odbijanja prihvatanja mirovnog plana.
Sudeci po dokumentima, americke obavještajne ekipe na terenu i posmatraci Ujedinjenih nacija bili su relativno zadovoljni nacinom na koji su srbijanski organi kontrolisali granicu i sprecavali doturanje robe preko granice direktno u RS.
Medutim, istovremeno se pocinju pojavljivati sumnje da srpske trupe na misteriozan nacin i dalje uspijevaju održati nivo borbenih aktivnosti, pa se u nekoliko izvještaja spominje prvo sumnja da pošiljke idu kroz hrvatsku teritoriju nakon otvaranja autoputa Zagreb – Beograd, da bi u kasnijim dokumentima americki obavještajci te informacije potvrdili i Vašington obavijestili da Srbi definitivno koriste “zaobilaznu rutu” – kroz Hrvatsku.
“Procjenjujemo da je od 8. februara do 23. marta prema zapadu propušteno 1.109 kamiona, dok su vojnici ruskog bataljona bili na Lipovcu. Hrvatska policija ne zaustavlja vozila koja ulaze u Hrvatsku kada nisu prisutni. Konvoji onda idu autoputem prema zapadu, skrecu ka Okucanima i onda južno idu u Banjaluku i druga podrucja”, navedeno je u dokumentu.
Ovdje je zanimljiva formulacija “kada hrvatski policajci nisu prisutni”, najvjerovatnije jer ne žele direktno optužiti Hrvatsku, mada je sasvim jasno da konvoj ne može proci iz istocne Slavonije u podrucje Okucana a da ne prode kroz teritoriju koju kontrolišu vlasti Hrvatske.
Osim o robi koja je prolazila kroz Hrvatsku, Amerikanci pišu da krajem 1994. i pocetkom 1995. godine i kontrole na granici izmedu Srbije i BiH postaju sve lošije, a embargo se sve cešce krši. To je, kako je istaknuto, revitaliziralo borbenu gotovost “vojske bosanskih Srba”.
“Izvještaji kojima raspolažemo poslije nedavnih borbenih operacija ukazuju da su bosanski
Srbi sprijecili prodor snaga bosanske vlade na Majevici i u regionu Travnika. Slicno tome, Srbi su proveli uspješnu kontraofanzivu prošlog novembra da bi vratili teritoriju koju su izgubili južno od Bihaca”, navodi se u izvještaju.
Indirektno, Amerikanci optužuju UN da ne pridaju dovoljno pažnje isporukama oružja i municije srpskim snagama u istocnoj Bosni, posebno u regionu Srebrenice, kako pokazuje dio izvještaja koji odbija direktno da ukaže na krivicu UN-a, ali “izmedu redova” nema nikakve dileme.
“Najozbiljnija sumnja u kršenje embarga desila se 3. februara (1995.) u okolini srebrenicke enklave, gdje je primijeceno 15 helikoptera dok lete u smjeru zapada. Istovremeno je ekipi UN-a, koja iz baze u Surcinu vrši kontrolu granice, bilo onemoguceno da udu u bazu. Na UN-ov upit (Srbiji) da li je bilo helikopterskih letova, odgovoreno je da ih nije bilo. Nakon toga UN su obustavile istragu i bilo im je omoguceno da se vrate u bazu u Surcinu”, istice se.
U ovom dijelu izvještaja zanimljive su još dvije stvari… Dok Amerikanci izvještavaju da se banjalucki region snabdijeva robom iz Srbije preko teritorije Hrvatske, ukazuju da paljanski dio RS trpi mnogo teže posljedice.
“Zbog smanjenja razmjene dobara izmedu Srbije i BiH (misli se na RS), paljanska ekonomija pocela je da trpi posljedice. Iako nemamo precizne podatke koliko toga je posljedica sankcija a koliko borbenih dejstava, podaci koje imamo sugerišu da najteže posljedice zbog beogradskih sankcija i ostalih eksternih faktora trpi paljanski finansijski sistem i industrija”, navedeno je u izvještaju.
Osim toga, ukazano je i na sve vece neslaganje izmedu Radovana Karadžica i Slobodana Miloševica, te da se u samoj “Skupštini bosanskih Srba” pojavljuje frakcija koja podržava Miloševica a protiv Karadžica.
“Ta grupa disidenata medu bosanskim Srbima koji podržavaju Miloševica je još jedan izvor formalnog politickog pritiska koji, medutim, nema politicku snagu da pritisne Karadžica jer, barem zasad, Miloševic nije uspio da natjera Karadžica da prihvati mirovni plan, niti ga je uspio oslabiti sankcijama”, piše u izvještaju.
U nastavku se istice nada da ce kontinuirano striktno sprovodenje sankcija prema Karadžicu dovesti do rasta unutrašnjeg pritiska zbog nestašica životnih potrepština.
(Nezavisne)