Kategorija: Knjizevni kutak
Objavljeno subota, 02 Februar 2013 00:00
Klikova: 332
Sevko Kadric je rodjen u Foci,skolovan u Sarajevu,Zagrebu i Beogradu.Trenutno zivi i radi u Svedskoj.Pise udzbenike i naucno-popularnu literaturu.Napisao je devet romana,pripovjedaka i prica,objavljenih na vise jezika.Objavljena djela:”Posljednji bosanski bogumil i druge price”,”Galeb i druge price”,”Sara”,”Bosanski protestant”,”Proleter u srcu”.Djela su mu objavljena na svedskom,danskom,engleskom…
Pardon.Vi mene ne poznajete,ali ja poznajem vas,kaze mi kasnije ispracajuci kolegicu do vrata trazeci da mi se pridruzi na trenutak.
-Pitate se kako vas poznajem,po pisanju,tacnije Odiseju u planine.Nisam mogla vjerovati da neko isprica moju pricu,a da mu je nisam pricala.
-Interesantno,prepoznali ste se u prici?
-Skoro do sitnih detalja,nezeljena trudnoca,bjezanje u Svedsku…sve skoro sve.
-Pisci obicno kazu da ni najmastovitiji medju njima ne mogu ispricati pricu koja se vec nekad i nigdje nije dogodila.
-da vam ne laskam vise,ali moram pitati zasto neki od vas ne bi napisao pricu ”Sinija”?
-Zelite li kafu?upitah pokazujuci stolicu pored.Iznenadni susret mi se poceo dopadati.
-Pila sam,ali se ovo ne propusta-kaze dok sam ja dizao ruku prema konobaru,zagledajuci gospodju srednje visine,uredne kose,pozeljna izgleda i naglaseno lijepih ociju.
-I bas ”Sinija”?podsjetih je na ideju o neispricanoj prici.
-Sinija kao simbol drugog i drugacijeg vremena.Porodica se okupljala oko okrugle i pune sinije,pobozno kleci okrenuta siniji i svi gledaju jedni druge.Jeste li vi jeli okupljani oko sinije?pita poput uciteljice.
-I jesam i nisam,pamtim i taj dio porodicnog objedovanja za sinijom,ali i za stolom koji vise nije bio okrugao.-pokusah da se nasalim.
-Sinija je za mene svetinja,okrugla poput planete,mi oko nje kao u kolu,u Suncevu sistemu,jedni drugima u oci i dusu zagledani,objasnjava mi dok konobar stavlja kafu na sto.Pogled joj nacas odleti nekud preko trga gdje je snijeg poceo u bijelo da oblaci spomenik od bronze.Isprepletena golisava ljudska tijela na rukama drzala grad,sad i snijegom prekriven.Trze se iz onog pogleda za spomenik zalijepljena i poce da rovi po torbici trazeci olovku.Na salveti nacrta dvije kruznice.Oko prve je iscrtala nekoliko strijelica okrenutih prema kruznici.Od druge su strijelice bile okrenute vani,gubile se u bijelom prostoru.
-Razumijes sta je razlika,ovdje su clanovi porodice drustvo,mali svijet za sebe.na drugoj ih nema,gube se kao kapljice u moru internet,mobil ili TV iluzija-objasnjava mi one kruznice i strijelice oko njih.
Kad si stigla u Svedsku?Pokusah da joj misli vratim nama.
-Kad,kad?Ovdje sam ostarila,bas kao i tvoja Melli.
-Nisi mi rekla kako se zoves?
Emira,Emira sam ja,izvini ja pocela pricu kao da se znamo godinama,a i znamo.Mogla sam danima pitati Svedjane ili nekog od ovih nasih mladjih,sta je sinija,niko ne bi znao,ti i ja znamo i ona je meni simbol tog vremena i naseg prostora-govori i ponovno odluta pogledom,ovaj put prema soljici sa kafom.Prinese je ustima,ali ne pije,cuti i mirise,trepce krupnim ocima kao da putuje mirisom kafe espreso.
-Molim te ko ce mi objasniti kuda sve ovo ide,vi pisci vidite dalje od drugih,jer ste uz knjigu a ona je za mene sinija,gdje su ljudi jos uvijek okrenuti jedni prema drugima.Ne cekajuci da ja sta kazem,nastavi.
-Vikend sam trebala provesti kod kcerke,pozvala me na rucak u subotu.U stanu ih je cetvero,da su zivi i zdravi,djeca odrasla studiraju,njih dvoje zaposleni.Obradovala sam se stolu i rucku oko kog smo se svi okupili.Moja sreca nije dugo trajala,iz unukove sobe se cuo zvuk SMS poruke.Skocio je kao da ga je vruca voda po golim nogama polila.Ubrzo se vratio,uzeo svooj tanjir i krenuo uz stepenice.Majka,vjerovatno zbog mene,ga je pokusala zaustaviti pitajuci zar internet ne moze cekati.
-Pusti dijete-usprotivio se otac prije nego je dijete ista progovorilo.Kcerka je pogledala jednog pa drugog,ja oborila pogled na tanjir.Poslije kafe i unuka je otisla u svoju sobu,zet sjeo za svoj kompjuter i pocela sa nekim da prica.Cula sam kako poznaniku u Australiji govori da joj je majka u gostima,cak je kameru okrenula i prema meni,ja sam nepoznatom mahnula rukom.Ubrzo sam cula i zeta kako prica na engleskom jeziku i dogovara susret za ljeto.Organizuj punici vikend u gostima,pusti ljeto,zete,prolece mi kroz glavu,ali mu nista ne rekoh.
Ako sam ja dobro razumjela,njih cetvero su ”pricali” svako sa nekim svojim po dalekom svijetu,ali nisu znali da da pricaju jedno sa drugim.Vjerovatno je tako bilo i sa onima sto su sa njima sa druge strane pricali.Ja kao da sam bila komsinica koja je dosla da uzme zisku vatre i ode.
Mislis da sam ostala da nocim?Moja kucica moja samocica,pomislila sam i otisla kuci i izmisljala poslove po stanu,rovila po knjigama,zaljevala cvijece.
-Ali imas prijateljicu,sreca je da covjek ima s kim bar kafu popiti?-poceh je tjesiti,vidim samoca joj dusu stegla,iz nje izlazio las dubok i tvrd sto je ozivljavao tugu zakljucanu u njenoj usi.
-Izadjemo ponekad,pricamo o onom sto nam je zajednicko,pozalim joj se,ona me tjesi,a i svoje hvali.Njeni su u Kanadi,valjda ih se uzeli pa imislja,umalo ne rekoh laze.Ja joj dodjem kao neko ko joj daje ideju.Ako kazem da moji nemaju vremena za mene,ali ni za sebe,ona me pocne uvjeravati da su njeni oko nje satrase ovdje,vode je ondje,pricaju,druze se,unucad joj se ko macici po krilu motaju.Ko da ja tu srecu nisam svojim ocima vidjela,kad su joj ovdje dolazili.Od jutra do mraka su lutali gradom trazeci zabave,kupovali,isli do Kopenhagena,njoj diktirali sta da im spremi za veceru.Ona starija unuka kod nje ostla sedmicu duze.Po tri puta dnevno je trcala u internet kafic da se nkome javlja,a SMS poruke i cucanje pred televizorom da i ne racunam.Ispade da sam ja vjestica sto primjetim i ruzim,ona andjeo sto nece da vjeruje svojim ocima.
-Cim si se bavila ovdje,sta si radila,zavrsila?
Malo se zamislila,a onda je pocela da se naglas smije.
-Sta je?upitah u cudu.
-Umalo ne rekoh,kad me onaj u Sarajevu sa trudnocom zajebao,a znam da vi pisci ne psujete-izgovori u prekidima i uz podrhtavanje od smijeha,pa nastavi.
-U Sarajevu sam bila pocela studirati knjizevnost,trudnoca,bjezanje,radjanje…Ovdje,u tudjoj zemlji i tudjem jeziku nije bilo nista od knjizevnosti,sjetila sam se diplome iz srednje skole,isla na neke kurseve i skoro penziju zaradila u obdanistu.
Imas samo to jedno dijete sto si iz Sarajeva donijela?
Ovdje sam rodila jos jedno,ali mi ga Amerikanka ukrala preko interneta.samo se pokupio i otisao u bijeli svijet.Prije nego je tamo otisao,nije je uzivo ni vidio.Meni su poslali sliku sa vjencanja,pisu da je i trudna,prosapta i ponovo mislima ode kroz prozor prema bjelini sto je pokrila trg ispred kafane,a onda nastavi:
Pisu mi da bi bilo dobro da kupim kompjuter i kameru pa da se gledamo i pricamo.Ona moja prijateljica je kupila i kompjuter i kameru,usi mi je probila govoreci kako ce sa svojima gledati i pricati svako vece i samo se ucutala.Jedno vrijeme se vadila da joj je kompjuter pokvaren,a onda mi priznala da to nije to,progovore po nekoliko recenica i gotovo,ponestane im rijeci,tema,interesa,sta li.
Nemoj zaboraviti siniju,rekla mi je odlazeci.I pratio sam je pogledom dok je iza nje ostajao trag na tek napadalom snijegu Melevongs trga u Malmeu.Onu salvetu sa dvije kruznice i strijelicama sam presavio i stavio u dzep za uspomenu na siniju i neobican susret.