PUTNIK NA SVOJU ODGOVORNOST
Koračam kroz noć, korakom dužim od noći;
ko je taj što pored nas ide, treći,
nečujan, u nakani da sklad nam priječi,
sklad bez kojeg ja ne bih mogao ja biti,
bez kojeg ne bi mogla biti ni ti.
Koračam, i vidim samo ti me pratiš,
trepetljika, blijed milujuć gustiš,
ali, znam, i ja i ti i mjesec pustim
činimo svijet da nije onog trećeg,
što bliz, od daha bliži, uz nas šeće.
Koračam, i dva se udaljuju srca,
da svako u svom zavjetarju grca.
Sjeno, kaži, sestro, da l’ to mrca
kroz dugu vodiš noć, umjesto mene,
umjesto onog što čeka: na javi da se prene.
Izbor: Kemal Mahić
1009 Posjeta 2 Posjeta danas