Zivimo u vremenu kad je tesko govoriti- i s t i n u , ali ne mozemo drugacije . Narodu dosadilo vrijeme proslo o kome se stalno govori – i hoce buducnost i reforme . Ali , ne mozemo ici u buducnost , ako se nismo usaglasili o proslosti . Proslost je DAMAKLOV MAC – koji ce nam stalno visiti iznad glava , opominjati nas – cak nam taj mac moze pasti i na glavu – ma sta mi odlucivali o buducnosti . Evo , naprimjer – istine o knjigama . Ljudi zaboravili – istina ostala ! Citalac ce zasigurno znati sve sto bude u vezi sa nasom temom o knjigama nadjenim na otpadu , na bunjistu…iliti na smetljarniku kako hocete , ali ce opet narod reci : « dosta nam je proslosti ! » . Pa i one od 1941 do 1990 ! Ili do 1995… D o b r o !
.
Medjutim , samo potsjecamo – da mi zivimo u vremenu glorifikacije ratova « za nasu stvar » , i isticanja zlocina – « nad svojima »…stvarnih ili izmisljenih zlocina – koje mlada generacija slusa i pamti , ali tim i « ostri i nozeve » – za neki drugi rat ! Tako nas bar uci – historijsko iskustvo . I pamcenje . Kao i to da je – zloduh nacionalizma i sovinizma pusten iz boce – a on se tesko u bocu vraca . Posebno kad ga ohrabruje – p o p o v a nj e . I kad ga prati – s t r a h !
.
.MI I ONI – GRAD SLUČAJ !
Po ispitivanjima ksenofobije medju djecom u CRO – pokazalo se da su cak i djeca “naceta” sovinizmom i mrznjom prema onima – “koji nisu kao mi” ! Ne samo mrznji prema onima koji “dolaze iz daleka” … Naprimjer , navodi se jedan slucaj djecaka koji je dosao iz Dalmacije – u Zagreb ! U razredu ga nisu dobro primili … Vidite : mladi uopste zato nisu krivi !
.
Sve je to u vezi sa : skolskim programom , skolom , drustvenom sredinom – i politikom starijih . Naprimjer , ima djece i omladine koja nikada nisu presli – iz takozvanog zapadnog Mostara u istocni , ili obratno ! Bez obzira na to sto taj most stoljecima spaja istok i zapad , ali eto ne spaja – M o s t a r !… Kad ljudima dosadi bolna istina – oni prizeljkuju – z a b o r a v . Najlakse je to zaboraviti , ali istina uvijek – ostaje istina !…
Mi takodje zivimo u vremenu glorifikacije – n a c i j a ,” od kojih je najbolja nasa » –, te i u vremenu snova o nacionalnoj drzavi , i to – « sve od stoljeca sedmog” , iako tada ( pa sve do devetnaestog vijeka ) , kod nas nije bilo ni snova o naciji , a kamoli o nacionalnoj drzavi !… Mi smo jedina zemlja na svijetu , cija je “kultura” nadmasila sve standarde , i od jednog jezika … napravila – c e t i r i ! Takav put je samo trasa za mrznju … Rezultat : bacanje i omrznutih i « nepozeljnih knjiga” u – s m e c e ! I to cesto i u “UIME OCA I SINA” … Srecom , vjerske zajednice nisu u tome vidno ucevstvovale , niti su tu “praksu” pomagale . Primjera radi – Islam stiti knjigu ! Ne “samo svete knjige” , nego i – knjige uopste ! To se rijetko potcrtava .
. ………………………………
. .KNJIGE SA SMETLJIŠTA
……………………………….
Ali , vratimo se – knjigama sa smetljista . Jedini grijeh tih knjiga je bio – samo taj sto su pisane – c i r i l i c o m , ili su ih pisali politicki – nepodobni pisci . Ovu problematiku bi najbolje razumjeli ljudi iz BH , jer su u toj republici , cirilica i latinica bila – dva ravnopravna pisma . Tako je nastradalo ( kazu i pisu ) – tri miliona knjiga – iz biblioteka , iliti knjiznica !…
.
Neke knjige su pobacane direktno u kante za smece , druge su pak stavljane na javna mjesta – “da ih uzme ko hoce “ , treci su ih palili umjesto drva , cetvrti su ih skrivali – do prve prilike da ih se rijese , najcesce bacanjem u smece kad nitko ne vidi ! )… A sve te knjige su bile u bibliotekama i onih ljudi koji vole knjigu . I koji su , u najvecem broju slucajeva – bili cak i prisiljavani da ih bacaju u – o t p a d . I sve to zato sto je tako trazila – p o l i t i k a !
Evo prve od stotinjak tih knjiga , koju je spasio vas – o p i s i v a c !
.
………………………………………………………………..
“RAT I MIR” ĆIRILICOM – SPAŠEN OD SMETLJIŠTA !
. ………………………………………………………………..
.
To je znameniti RAT I MIR Lava Tolstoja , izdanje “PROSVETE” iz godine 1957. U ovom romanu , zasigurno najvecem romanu svjetske knjizevnosti – Tolstoj je prikazao citavu jednu epohu – od 1805 do 1812 – i to tako kako su je vidjeli , razumjeli i dozivjeli oni koji su zivjeli u to vrijeme …U nepismenoj zemlji Jugoslaviji , poceli su ipak da se radjaju knjiznice i zato –
sto su svi nasi srednjoskolci toga vremena , imali u skolskom programu RAT I MIR !…Ovaj primjerak mi je izdvojen iz paketa knjiga , spremljenih za – s m e t lj i s t e !…A onda se vlasnik , valjda , malo predomislio i ostavio mi jednu knjigu u dva nastavka – pred vratima . Uz kratku poruku – “cujem da sakupljas knjige cirilicom – evo Ti jedna” !…Sa potpisom – “IKS” !…Bio je to – RAT I MIR !
“.O D I S E J A” , NAJSLAVNIJI EP SVIH VREMENA – NA OTPADU !
…………………………………………………………………………………
Knjizevne vrijednosti epa ODISEJA – spadaju u vrhunske bisere svjetske knjizevnosti .
Glavni junak je ODISEJ , heroj Trojanskog rata , koji se vraca u domovinu , i luta svijetom dvadeset godina , da bi , konacno , dosao u zavicaj i nasao svoju zenu Penelopu , i prosce koji cekaju da se ona odluci – koga ce od njih odabrati . Odisej , prerusen u prosjaka , poubija prosce – i sretno nastavi zivot sa Penelopom , koja je i danas simbol – v i j e r n o s t i !…
.
Kako se motive sele , tako je taj motiv obradio i nas narodni pjevac u pjesmi O JANKOVIC STOJANU , samo sto Stojan – bogato dariva prosce svoje zene , a” mladozenji daje – rodjenu sestricu” !… Dakle , sasvim suprotno od Homerovog junaka u ODISEJI !…Evo i te knjige , izdane 1955….C i r i l i c o m ! Pronasao sazm je u kanti za – s m e c e !
TURGENJEV : “LOVCEVI ZAPISI”…
ĆIRILICOM i – IJEKAVSKIM IZGOVOROM !
…………………………………………………..
Veliki ruski i svjetski pisac Ivan Sergejevic – Turgenjev , napisao je “Lovceve zapise” 1852.
Vec 1951. , dakle – sest godina poslije Drugog svjetskoig rata , knjigu je izdala i izdavacka kuca “SVJETLOST” iz Sarajeva – i preporucila je priredjivacima skolskih programa . Ta je knjiga interesantna i po tome sto je pisana cirilicom , ali ijekavskim izgovorom . Ovo zbog sadasnjosti , kad je cirilica kobajagi -“samo srpsko pismo” . U vrijeme ovog izdanja , svi ucenici osnovnih i srednjih skola , morali su podjednako znati oba pisma – cirilicu i latinicu , pa su izdavacke kuce slijedile tu praksu – i izdavali knjige na oba pisma , a i dnevnik OSLOBODJENJE je donosio clanke – na oba pisma . Evo te knjige koja je spasena , jer je imala srecu da ne bude spaljena , ili da ne nestane u beskrajima – s m e t lj i s t a .
KNJIGE I PISCI – U KANTAMA ZA SMEĆE !
……………………………………………………..
.
Pocnimo kao bajku , da bi nekako izbjegli rijec – p r o s l o s t .
Dakle , bila jednom jedna zemlja i u njoj rat . Krivac za rat je bio – ko drugi , nego « onaj drugi » . Kralj te zemlje bijase covjek koji je htio , kako i prilici , prosiriti svoje carstvo , i tako se ratom rijesiti i – svog stoljetnog REMETNICKOG FAKTORA . Uzeo je bocu i pustio nacionalizam iz te boce , koji se pred ocima svijeta poceo pretvarati i u – s o v i n i z a m . Kao sto se gusjenica pretvara u leptira . Kako je vrijeme odmicalo , gusjenice su se , nekim cudom sve vise – u m n o z a v a l e , ali je leptirova bilo – m a nj e !
.
Bio je i plan da kralj prosiri svoju drzavu sve do jedne mitske rijeke – ali mu se isprijecila jedna ARMIJA , ali i crne – k o k a r d e , jer su one isle u suprotnom pravcu – prema moru ! Tako je nastradala jedna zemlja i njena armija – i od onih sa istoka , i dijela nekih sa zapada – « s obzirom da je postala magarac – preko koga se konji biju « !…Da bi se to sto prije zaboravilo , kraljevina je dovela na vodece mjesto – kraljicu . Ona je po svojoj stvarnoj profesiji – casna sestra ! Tako je sve dato – u Bozje ruke ! Tako svako ostaje – ni kriv , ni duzan !… A gusjenice i dalje samo – b r s t e ! Svugdje u svijetu se pretvaraju u leptirove , samo kod nas nisu !
.
Kad je rat zavrsen – svi su bili nezadovoljni . Niti su sa zapadnjaci stigli do mitske rijeke , niti su kokarde stigle do mora !…Tada nisu stradali samo ljudi , nego i – k nj i g e ! Evo jedne koja je ispala iz kola za smece , a spasilac je odnekud naisao… s l u c a j n o . Naime , nisu samo nastradale knjige , nego i pisci ! Mnogi od njih su , naime , u pomenutoj kraljevini – izbaceni i iz skolskih programa ., jer su zli duhovi donosili skolski program . Jedan od njih se zove , ako niste zaboravili – BRANKO COPIC !:..I ne samo on …
.
.SAMOUBISTVO PISCA
Skocio je Branko sa mosta i nestao u talasima rijeke , koja je bas spajala one sa istoka , i one sa zapada ! Htjeli su oni kazniti cak i rijeku , samo zato sto ih je – s p a j a l a , i tako htjeli prisiliti tu rijeku da tece – u z v o d n o ! To nisu uspjeli . Ali su ostavili knjige na smecu , pisane – « jednim neprijateljskim pismom « ! Tako je nastao i zapis na jednom zidu : « DOBRODOSLI U GRAD – U KOME JE ZABRANJENA – C I R I L I C A » ! I taj napis i danas stoji u mnogim glavama , kao himna onog zloduha pustenog iz boce – koji jos uvijek lebdi iznad tog grada !… I nekih drugih gradova ! Uz uzvike bradatih duhova iz nebeskih visina – kako se spremaju , uz bozju pomoc – da ponovo dodju ! I krenu prema moru !… » Sa jataganima u rukama » ! Ali – narod se vise ne boji duhova !…Oguglao narod . P o t p u n o !
Oguglao narod pa se ne boji – ni duhova , ni jatagana ! Boji se jos samo onih , malobrojnih , – koji i dalje knjige pisane cirilicom – bacaju u smece ! I ljubav bacaju s njima . Jos i danas .Tako se zivot nastavlja – kao bajka !
OSANĆEROSI I – VEZIROV SLON !
……………………………………………
Dodje mi covjek na vrata , ima jedno dvadeset dana , i donese mi – tri paketa knjiga . Kaze : “uzmi ono sto ti treba , a ja cu ostale pobacati u smece , jer ne znam sta cu sa njima – I meni su ih -“u v a l i l i”!…Nisam mogao odbiti 24 knjige . Sve su – cirilicom , a moja generacija nije ni primjercivala , kad cita knjigu – kojim pismom je koja knjiga pisana !…
.
Izdvojim jednu knjigu od Andrica . Ona se zove : PRICA O VEZIROVOM SLONU ! Citao sam davno , i procitah je ponovo . Ovoga puta , na jedan drugi nacin . Naime , voljeli mi
Andrica , ili ne – on je najbolje opisao realnost jednog vremena , a posebno to kako su bas nasi muslimani najvise stradali od Turaka , u otporima njima – i u borbama s njima …
Jer , preci na Islam ne znaci i – postati Turcin ! A mi stalno identificiramo nase muslimane i Turke , a oni su najvise stradali – upravo od Turaka . Oni su jedini i mogli da pruzaju otpor !
.
Zato cu zavrsiti ovu pricu citatima iz knjige O VEZIROVOM SLONU , sa napomenom da je Ivo Andric , ne samo svjetski pisac – nego i doktor historije srednjeg vijeka . Dakle , doktor – c i nj e n i c a !… U toj prici su najbolje oslikani ti odnosi sa onima koji su dolazili u Bosnu sa strane i nametali svoje shvacanje svijeta – nezavisno od religije ! BOSANCEROSE je tesko ukrotiti , ali su Turci misli da se to ipak moze postici – jedino terorom – i “utjerivanjem straha u kosti” ! U tom vremenu – to je bila praksa kod svih osvajaca , nisu Turci bili izuzetak !
C I T A T I IZ KNJIGE « PRIČA O VEZIROVOM SLONU »!
……………………………………………………………………………
.
Andric pise :
“ – Stari Travnicani ne kazu uzalud da u Bosni imaju tri grada u kojima su ljudi – m u d r i !… I odmah dodaju da je jedan od njih – n a j m u d r i j i , a to je – TRAVNIK ! Samo , obicno Travnicani « zaborave » da dodaju koja su to – ona druga dva « !…
.
Novi vezir , kao i vecina njegovih prethodnika , dobio je FERMAN ( naredjenje ) da zavede – red u Bosni … I da ponajprije pokori – begove , age i ajane ! Andric pise :
…
-“Pocetkom Februara mjeseca , stigao je DZALALUDIN pasa u Travnik , a u drugoj polovini Marta – izvrsen je pokolj begova i prvaka . Vezir je , po carskom fermanu , pozvao sve bosanske vidjene begove , ajane i kapetane gradova , njih cetrdeset – u TRAVNIK ! Trinaest se nije odazvalo , a od onih dvadeset i sedam sto su dosli – sedamnaest je pogubljeno tu u dvoristu konaka , a desetorica su vec sutradan , svi na jednom lancu , svaki sa zeljeznom halkom oko vrata – otpremljeni u STAMBOL “ !… ( Iz knjige “Prica o vezirovom slonu” ) .
.
« Prvih mjeseci Maja , Vezir je nabavio – s l o n a ! Tako je i do sada bivalo da pojedini veziri dovedu poneku zivotinju , koju ovdasnji svijet nije nikada vidio : majmuna , papagaja , angorsku mlacku »….I tako , sta sve nisu Bosanci smisljali samo da se osvete Veziru . Jer , vezirovi ljudi su vodali slona po carsiji , a on je obarao stolove sa robom , jeo im sa standova voce i povrce – i pravio ljudima druge stete , a oni mu nisu smjeli nista . I Andric nastavlja :
.
« U opstoj mrznji , ljudi postaju uporni , zlomisleni i dovitljivi !…Pred vezirovog slona oni su bacali jabuke , ne kakve mu drago , nego lijepe jabuke zelenike , ali bi u ponekoj od njih izbusili srce , izvadili ga – a u supljinu sasuli tucanog stakla i sacme u prahu »… »A tada je i neko od djece dosao na neobicnu mislao . Raspolovio bi ljusku od oraha ( a vezirov slon je volio orahe ) – « izvadio bi iz jedne pole jezgru , a na njeno mjesto stavljao zivu – p c e l u , zatim bi slijepio obe pole – i bacao pred vezirovog slona »….itd…itd.
..
Ostalo prepustam citaocima , zeleci im – MIR I DOBRO !
.
Ante GRANIC
Napis iz serije
LJUDI I VRIJEME
Promajna bajna – Juna 2.016.