Ljubuški, kao grad sa podgrađem, prvi put se spominje 1444.
godine, kako je utvrdila Desanka Kovačević. Međutim, Ona opširnije
ne govori ni o gradu ni o podgrađu, tako da ne znamo veličinu
podgrađa, niti jačinu posade u gradu. Kreševljaković navodi da se
Ljubuški prvi put spominje 1452. u pismu vojvode Vladislava Kosače
Dubrovniku,‘ Ljubuški je prvi put pao u vlast Osmanlija 1463.
godine i u njihovoj vlasti ostao kratko vrijeme.’ Kada je definitivno
pao pud tursku vlast, ne zna se posve sigurno. Kreševljaković i
Kapidžić u radu Stari hercegovački gradovi navode da je to bilo
- i 1466. godine, što je malo vjerovatno, jer u sumarnom popisu
bosanskog sandžaka iz 1469. godine u kojem su bili popisani
i dijelovi Hercegovine koji su bili u vlaJSti Osmanlija Ljubuški
se ne navodi. Flrema tome, sigurno tad nije bio u vlasti Osmanlija.’
Kreševljaković je drugi put u ‘radu Kapetanije u Bosni i Hercegovini
naveo kako je Ljubuški pao pod osmansku vlast 1471. godine
u vrijeme kad je pao i Počitelj u osmanske rukke.5 Hazim šabanović
u svom Bosanskom pašaluku nije dao tačan datum pada Ljubuškog
u osmanske ruke, nego je ostavio mogućnost da se to desilo između
- i 1477. godine i pretpostavio da je to bilo nešto prije posljednje
navedene godine.’ Mi danas, također, ne raspolažemo podatkom ,
1 Desanka Kovačević, Gradska naselja srednjovjekovne Bosanske
države, »Veselin Masleša«, Sarajevo, 1978, str. 115.
2 Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i Hercegovini. Naučno
društvo NRBiH, Sarajevo, 19S4, str. 2S3-2S7.
3 Hazim šabanović, Bosanski pašaluk. Postanak i upravna podjela. Sarajevo,
19S9, str. 39, 46, SS. i 160.
4 Hamdija Kreševljaković – Hamdija Kapidžić, Stari hercegovački
gradovi, Naše starine II, Sarajevo, 19S4, str. 13-14.
s Harildija Kreševljaković, nav. dj., str. 253.
6 Hazim šabanović, nav. dj., str. 160.
187
”
o definitivnom padu Ljubuškog pod osmansku vlast. Ali s obzirom
na postojamje popisa he”cegovačkog samdžaka koji je završen 1477.
godine, pretpostavljamo da je Kreševljakovićeva tvrdnja orealna i
da je šabanović cimao pravo što je pad Ljubuškog stavio u navedeno
nrzdoblje.7 Prema detaljnom popisu Hercegovine završenom
- godine upisana je tvrđava Ljubuški sa posadom od 35 članova
odnosno 19 zasebnih zajedničkih timara. To je dos•ta brojna
posada i svjedoči da je grad Ljubuški igrao značaj-nu ulogu u tom
periodu.” U istom popisu spominje se i selo Ljubuški i u njemu
svega 7 domaćinstava, što znači da je Lj<ubuš•l<i bio mala naseobina.
Pa ipak, mi pretpostavljamo da je ta naseobina predstavljala podgrađe
grada Ljubuškog. Porema tom popisu vidi se da se bila počela
formirati i nahija Ljubuški, jer pored sela Ljubuškog, za koje se
kaže da pripada Ljubuškom, upisana su još dva sela sa naznakom
da pripadaju Ljubuškom. To •su: selo Studenci i ·selo P•rokat ili sl.
prihod Ljubuškog tada je iznosio 1388 akči, a ostvarivan je od
poljoprivrednih proizvoc:[a: pšenice, ječma, raži, zobi, šire ·~mošt –
vino), bostana, košnica, poreza ‘na svinje, sijena i gl-oba. S obzirom
na postojanje jake utvrde, pa i podgrađa, očekivalo bi se da -se
na tom mjestu razvije gradsko u-rbano naselje. Nažalost, Ljubuški
-se u tom pravcu veoma sporo razvijao tako da -do •kraja XVI stoljeća
Ljubuški nije imao status kasabe, nego sela i varoši. Mi danas
ne znamo tačno kada je Ljubuški postao kasaJba, ali pretposta'Vljamo
da se to desilo do polovine XVII stoljeća. U ad:ministrati'Vnom
pogledu Ljubuški je pripadao kadilucima: ddnskom; imotskom,
mostarskom i gabelskom, dok nije i sam postao <zaseban
kadiluk u prvlm decenijama XVIII stoljeća.’
želimo da naglasimo da mi nismo posebno istraživali i•storiju
Ljubuškog i da ovaj rad nema cilj da da potpunu istoriju Ljubuškog.
Zbog toga smo se ogranič-ili da prikažemo Ljnbuški do kraja
XVI stoljeća i to u ·smislu priloga za dalje izučavanje istorije Ljubuš
- kog i njegove okoline i to na osnovu tzv. katastarskih popisa
Hercegovine koji su nam dostupni. Prema tome, ovaj ·rad pcredstavljaće,
ugla'Vnom, građu za izoradu istorije Ljubuškog i njegove
okoline.
Već smo naveli da je u prvom popisu Hercegmdne iz 1477.
godine nahija Ljubuški bila u formiranju i da su u njoj upisana
tri mnije navedena sela.
Naredni popis Hercegovine je vlaški popis i u njemu je upisano
više naselja da pripadaju nahiji Ljubuš.ki. što znači, da se
ova nahija već bila oformila i da je zahvatala dosta velik prostor.10
7 O tome svjedoči Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovine,
BBA, OS, Orijentalni institut, defteri br. 94.
a Isto.
9 Hazim šabanović, nav. dj., str. 194, 197. Vidjeti deftere za hercego·
vački sandžak u Orijentalnom institutu.
to Vlaški defter za Hercegovinu, BBA, N:<. 987, Orijentalni institut u
Sarajevu, defteri, br. 97, fol. 7-24.
188
Istina, u ovom popisu nema spomena •selu Ljubuški, što je razumljivo,
jer je njegovo stanovništvo. bilo ratarska. Taj popis inače
pokazuje da je okolina Ljubuškog bila naseljena pTetežno Vlasima.
Nužno je navesti još jednu činjenicu, a to je da je najveći
~io područja zapadne Hercegovine upisivrun mostars·koj nahiji, pa
Je VJerojatno bilo i sela koja daJUas pripadaju općini Ljubuški upisano
u mo>Starskoj nahiji. Mi ta sela nismo istraživali. U navede-
SL l — Stari grad u Ljubuškom
nom vlaškom defteru prvo je upisano selo Vitina i to u dva dijela.
Prvi pU!t upisano je 17 odraslih Vlaha, 10 oženjenih i 7 neoženjenih,
a dmgi put 12 oženjenih i 5 neoženjenih Vlaha, tako da je ukupno
u Vitini upisano 22 oženjena i 12 neoženjenih Vlaha. Međutim, u
popisu •se navodi i mezra Vitina, što znači ·da to selo nije billa’
potpuno naseljeno. Mezru ·su obrađival-i Vlasi, što znači da nije
bilo rataDSkog strunovništva. Zatim je upisano selo Studenci sa
11 oženjenih i 7 neoženjenih Vlaha. Interesantno je da se ovo •selo
oznručava da pripada Mosta•ni. Ako uZJITlemo u obzir da •su Studenci
u najranijem popisu Hercegovine upisani da pripadaju Ljubuškom
i da je u njemu hHo ratarskog s•tanovništva, možemo zaključiti
da je u ovom selu bilo i ratarskog i vlaš•kog stanovništva, a mi
smo ga iskazaH među selima Ljubuškog, imajući u vidu njegov
189
najraniji popis i današnju prip&dnost općini Ljubuški. U Studencirila
je upi1san jedan ml1in koji sc z.(J>Ve Herccgov mlin, za.tin1
liv&da Zgon koja će se u kasnijim popisima navoditi kao mezra, i
mezra Kralovina? u blizini Studenaca. Oba ova lokaliteta su mi
dan&s nepozn&ta. Nije mi poznato ni to da li je sačuvano u tradiciji
postojanja Hercegovog mUna. Zatim .slijede sljedeća sela:
Selo ćapljina, za koje pisar kaže da prip&da Počitelju, Vidjeće
se kasnije ela se čapljina upisuje kao selo koje pripada Ljubuškom.
U čapljini je bilo 5 oženjenih i 9 neoženjenih Vlaha.
Selo Zaostrog, sa 30 oženjenih i 20 neoženjenih Vlaha. Kako
se vidi dos<ta dobro n&seljeno.
Selo Crni Grm, koje pod ovakvim nazivom dan&s ne postoji,
ali postoji selo Crveni Grm i ja pretpostavljam da se radi o tom
selu. Kako je došlo do izmjene naziva ne znam. Moguće je da je
pisar loše napi·sao ili je vremenom promijenilo naziv. U njemu je
bilo 10 oženjenih i 5 neoženjenih Vlaha. Uz selo je upisano jezero
Bile vode. Nakon toga su upisane tri mezre: Zavala, Kopode? i :Sirača
(ili Sjerača). Nijedna nije dan&s poznata i nijedna se nije
rijzvila u selo.
Zatim su popisana tri sela i to: Prst (nepoznato) sa 5 oženjenih
i l neoženjenim Vlahom;
Selo Brehar (Brehal)? (nepo:mato), sa ll oženjenih i 4 neoženjena
Vlaha. Postoji mogućnost da se ovo čita kao Brela, ali
nisam siguran da se radi o tom lokali tetu.
Selo Hrasno sa dvije vlaš·ke baštine i 3 neoženjena Vlaha (dan&
s Hrasno u općini Caplj·ina).
Selo Veljak (danas Veljaci u općini Ljubuški) sa 23 oženjena
i 28 neoženjenih Vlaha.
Selo Otrići (danas selo u općini Vrgo.rac) sa 4 oženjena i l
neoženjenim Vlahom.
Selo Zahod (nepoznato) sa 4 oženjena i 5 neoženjenih Vlaha.
Konačno se spominje selo Prokat (nepoznato) koje je ranije
bilo upisano da pripada Ljubuškom.
U Sumarnom popisu hercegovačkog sandžaka iz 1519. godine,
koji je nepotpun, spominju se ·samo dva lokaliteta iz nahije Ljubuški
i to Studenci koji ·su bili podijeljeni u dva tima;ra i Vitaljina
kao mezra sa prihodom od 269 akči. Studence su obrađivali Vlasi
i davali desetinu.U
Prema jednom nedatiranom popisu Hercegovine koji je, najvjerovatnije,
nastao sedamdesetih godina XVI stoljeća, u Hmarima
posade Ljubuški, pored na;selja koja su izvan nahije Ljubuški, popisa;
n je veći broj naselja iz te nahije.12 Međutim, veći broj naselja
u Sumarpi popis Hercegovine, BBA, N2 76, Orijentalni institut;· defteri
- 95, fol. 122 i dalje.
12 Nedatirani sumarni popis Hercegovine, Tapu ve Kadastro, Ankara.
Orijentalni institut, defteri br. 137, fol. 85-96.
1'90
iz ove nahije je popisan u timarima posad_e tvrđav~ Vrgorac. ~!
ćemo o”IOdje izdvojiti samo ona naselja koJa su pnpadala nah!Jl
Ljubuški, bilo da su u timarima posada tvrđave Ljubuški ili tvrđave
Vrgorac. ,
Prvo je upisano jezero Kosače (nepoznato) sa 1000 akči prihoda.
Prema prihodu ovo jezero je bilo dosta veliko, mada ne
znamo od čega su formirani ovi pdhocli. Očito je da nisu samo ili
nisu nikako od ribolova. Ustvari, nije nam uopće jasan pojam jezera
koje ‘se u ovom materijalu češće spominje. čini se da se jezerom
naziva prostrana ravnica privedena kuLturi. Zatim slijedi popis
zemina (ziratnog zemljišta) zvanog Bračna, za koje se kaže da _je
na jezeru Kosače, sa 2SO akči prihoda. Ovoli-ki prinos također svjedoči
da je to ziratno zemljište bilo prostrano. U posjedu Rade,
sina Juraja navodi se zemin Juraja sa prihodom od 200 akči i
mezra Dvorište, također u posjedu navedenog Rade, sina Juraja
sa prihodom od 280 akči. U nastavku je popisano nekoliko zemina
i to: zemin Mustafe, sina Alije u selu Glibar (nepoznato) koje pripada
Ljubuškom sa 70 akči prihoda, zemin Kosače u posjedu Muhamed-
age i Ibrahima u tvrđavi Ljubuški sa prihodom od SO akči,
dio mezre Sionka ili sl. (nepoznato) sa p1ihodom od 100 akči, !dio
mezre Sirača (ili Sjerač) (nepoznato) u posjedu Hasana, sina Marka,
pripada Ljubuškom sa prihodom od SO akči, livada 4hmeda, Mehmeda
i AHje u bl~ini sela Glibar sa pdh6dom od SO akči. ‘ ·
Potom je upcisano »selo Ljubuški j dr.« kako kaže uaže u samom
popisu. Nije nam jasno šta znači »i dr.« ako nisu neki sitni
posjedi kao što su njive ili sl. sa prihodom od 1000 akči. Selo
Ljubuški će se ponoviti još dva puta i to jednom kao selo sa prihodom
od 700 akči, a drugi put kao varoš sa prihodom od 1400
akči. Prema tome, ukupan prihod -sela i varoši Ljubuški iznosiće
3100 akči. Iz ovoga zapisa jasno se vidi da je Ljubuški već bio
u ‘statusu varo§i iako mu je zadržana i odrednica sela. Ali isto1
tako se vidi da nije kasaba.
Zatinl je popisano selo Blatnica (danas u općini čitluk) sa
prihodom od 1000 akči. Slijedi jedno čudno zapisano selo, selo
Dado Mićun (nepoznato) sa prihodom od 1SO akči. Zatim je upisan
zemin Likan? Ključ? (danas nepoznato) i to dio Ahmeda, Hasana
i Ishaka sa prihodom od 2SO akči.
Ponovo slijedi upis ·sela Blatnica sa prihodom od 700 akči.
Zatim slijedi popis sela Studenci sa Vlatušićima. Studenci su
danas istoimeno selo u Ljubuškom, a lokalitet Vlatušići je nepoznat.
OvaJ lokalitet se tn puta ponavlja sa prihodom prvi put 1400
akči. Prema tome, ukupan prihod sela Studenaca sa Vla,rušićima
iznosi 4220 akči. Slijedi zemin Bralinići (Branićine Hi 1sL, nepomato)
sa prihodom od 782 akče. Zatinl je upisan ribnja!k Kmetica
(nepoznato) sa prihodom od 200 akči.
MeZJra Ljubuša (Lomina?) (nepoznato), sa prihodom od 400
akči. Potom je upisan zemin Crno Jezero (nepoznato) i šuma !J'vfa-
191
”
leševa sa prihodom od 40 akči. Upisane •SU i dvije njive sa prihodom
od 4U akči i dva bezimena vinograda.
Zatim je upisan prelaz (gečid) preko rijeke zvani Miločeri
(nepozna;to) za koji je rečeno da pripada Bračnu sa prihodom od
kopnene carine u i.znosu od 100 akči.
Selo čerin, za koje je rečeno da također pripa;da B.roćnu, sa
prihodom od 100 akči.
Zemin Marovina (nepoznato) u nahiji Ljubuški.
Zemin Bodun ili sl. pripada Ljubuškom sa prihodom od 800
akči. U ovaj popis uneseni su hajmani (oni koji nemaju •stalnog
borav.išta, a plaćaju porez isto kao Vlasi) Capljine sa prihodom od
250 akči.
Slijedi dio mezre Orahov Do u Rabitnom (nepoznato) sa prihodom
od 300 akči. Isto tako upisani su mlinovi Sulejman-bega
kapetana sa selom ča pl jina …
Ko je ovaj kapetan Sulejman-beg ne znam. Možda se radi o
kapetanu Gabele za kojega Kruševljaković kaže da je bio prvi
kapetan Gabele. Teško je vjerovati da je kapetan Ljubuškog, jer
k;pHko se zna Ljubuški je postao kapetanija tek u XVIII stoljeću.
Međutim, ako je kapetan Ga;bele, onda je gabelska kapetanija organizirana
kao kapetanija mnogo prije nego to navodi Kreševljaković.
Po Kreševljakoviću to se moglo desiti potkraj XVI stoljeća (1591.
g.” Kako je ovaj popis nastao najkasnije 1572. godine, a svakako
jest prije 1585. godine maći da je ovaj Sulejman”beg bio gabelski
kapetan mnogo prije navedene godine. MoMa je bio dugo na toj
dužnosti pa ga Kreševljaković na toj dužnosti nalazi i do 1605.
godine. Prema tome, smatramo da je gabelska kapetanija osnovana
pr.ije 1572. godine i da je pnije te godine u njoj bio kapetan Sulejman-
beg.
Za;tim je popisano selo Vitaljina koje pripada Ljubuškom, a
koje su držali Mehmed-ćehaja i Jusuf, sinovi di2ldara Ajdina.
Potom su upisane dvije mezre Borimilje (nepo!Znato) i Gradina
(danas zaselak u općini čapljina) sa prihodom od 200 a;kči.
Mezra Osoja u sinoru sela Jasenica ~danas u općini čapljina)
sa prihodom od 100 akči. Zatim je upisan jedan ribnjak na .rijeci
Brezovnici i Vukovini sa prihodom od 400 akči.
Slijedi dio jezera Rastok sa prihodom od 300 akči. Kao Š•to
je ranije rečeno pojam jezera koji se susreće u ovom popisu nije
ja;san, jer se ne navodi nomenklatu.-a prihoda. Da li su služili kao
ribnjaci Hi su bila ziratna zemljišta koja su se označavala kao jezera,
ne zna;m. Vjerovatnije je da je ziratno zemljište, kako je ranije
rečeno.
Zatim je popisano selo Moštanica (nepoznato) u kojem su bili
hajmani sa prihodom od 100 akči.
Posjedi navedeni do sada biLi su u. timarima posadnika tvrđave
Ljubuški, a u nastavku će biti prikazani posjedi Ikoji tlu pripadali
ljubuškoj nahiji, a u. timarima posadnika tvrđave Vrgorac.
Nastavlja se…