Pise:Bajro Perva
Prvi put sam u Ljubuškom bio 1974. godine. Tada sam kao učenik Gazi Hu-srev-begove medrese u prigradskom džematu Gradska obavljao ramazansku praksu.
Bilo mi je to jedno od najljepših ramazanskih boravaka izvan porodice. Tada mi je rečeno da će preda me u ljubušku čaršiju doći Ahmet Maksumić zvani Musić, a da ću ga prepoznati po fe-su na glavi.
Po izlasku iz autobusa sjeo sam na jedan kameni zid. Kroz desetak minuta u rijeci prolaznika primijetio sam plećatog i visokog čovjeka koji je za glavu bio viši od ostalih prolaznika.
Pogledom je tražio mladića koji će s njim na Gradsku. Budući da mu se pogled nije zaustavio na meni, prišao sam mu i predstavio se.
Potapšao me po ramenu i zaželio mi dobrodošlicu: „Brate moj, bit će ti dobro kod nas!“ Doista, bilo mi je dobro.
U drugoj polovini oktobra 2016. ponovo sam u Ljubuškom i na Gradskoj. Osim jeseni ništa više nije kao što je bilo toliko godina prije.
Korpulentni Ahmet preselio je na Ahiret. Na Vječnost su otišli i mnogi drugi ljudi koje sam tada upoznao.
Među njima i rahmetli Asim ef. Smajić, dugogodišnji glavni ljubuški imam, pa Ahmetov brat Šaćir, koji mi je, kad smo se upoznavali, rekao:
„Ja sam brat burazerov.“ Od živućih Gračana koje sam poznavao sreo sam hadžiju Junuza Špagu i Mumina Elezovića, predsjednika Medžlisa Islamske zajednice Ljubuški.
Na dužnosti glavnog imama je Šemso ef. Germić.
Jedina oaza islama u Zapadno-hercegovačkom kantona
Mumin Elezovic i Semso ef.Germic
Sa Šemsom ef. Germićem susrećem se u novim prostorijama Medžlisa Islamske zajednice Ljubuški kod džamije na Žabljaku. A, sa pendžera ovog objekta pruža se divan pogled na grad Ljubuški što se posljednjih decenija razmilio i po plodnom Ljubuškom polju.
Dzamija na Zabljaku
Dolazeći u ovaj dio starog grada primijetio sam da je novim slojem asfalta presvućena ulica koja povezuje mahale starog grada Ljubuškog gdje živi najveći dio ljubuških Bošnjaka.
O aktuelnostima iz života ovdašnjih Bošnjaka Šemso ef. Germić podvlači: „Mi smo povratnički medžlis i jedina oaza islama u Zapadno-hercegovačkom kantonu.
Na području Medžlisa prije agresije na BiH bilo je oko 1800 Bošnjaka. Do dolaska Austro Ugarske u urbanim sredinama Vitini i Ljubuškom Bošnjaci su bili u većini. Tokom agresije na BiH većina Bošnjaka je protjerana i oni se sada mahom nalaze u skandinavskim zemljama.
Ima ih i u Americi. Jedan broj Bošnjaka je i tokom agresije ostao u Ljubuškom.Gradske džamije nisu srušene, ali su devasti-rane. Međutim, one u Vitini i na Gradskoj su srušene.
Od 2003.godine ovdje sam jedini stalni imam. U funkciju su stavljene džamije u mahalama Žabljak i Gožulj, te mesdžid u Pobršću. Džamija na Gradskoj obnovljeje 2006., a u Vitini 2010. godine. Otpočela je i obnova džamije Mesudage Vučijakovića na Gradu, koja je pod zaštitom države. U gradu ima i musalla, jedina preostala musalla sa kamenim zidovima i mihrabom u Hercegovini.
Dzamija na Gozulju
Nalazi se na Gožulju. Bila je zarasla u šipražje. Sada je očišćena.Restauriramo i zgradu nekadašnje kiraethane, kasnije Fejzine kahvane, gde smo predvidjeli otvoriti etnozavičajnu sobu i kahvanu. Ovaj prostor će nam puno značiti.“
Ženska džamija
Zenska dzamija na Prilazu
U mahali Prilaz u Ljubuškom obnavlja se Ženska džamija koja nije u funkciji od 1938. godune.
Pokrivena je. Ovih dana ugradit će se i stolarija. U tu mahalu vratilo se sedam porodica, a nedavno je asfaltirana i ulica gdje se ona nalazi.
Džamija je sagrađena 1864. godine. Njen vakif bio je Hadži Krehić koji je preselio na Ahiret prije nego što je ona završena. Njegova supruga je završila džamiju.
Pored džamije sagrađena je i čatrnja.
Efendija Germić je 2005. na jednoj hutbi govorio o potrebi njene obnove. Uz ostalo kazao je da bi trebalo stotinjak vakifa sa po 100 KM kako bi se započeo taj hajirli posao. Ostaci džamije
bili su dobrano zarasli u žbunje i korov. Krenuli su sa čišćenjem terena i 2010. uspjeli je pokriti kamenom pločom, kako je i ranije bila pokrivena. Ona će biti četvrta džamija koja je dovedena u funkciju. Želja im je da makar jedan namaz u njoj klanjaju i organiziraju prvi iftar u njenom haremu.
Ona može biti i turistička atrakcija, pogotovo za Arape koji dolaze da obiđu vodopad Kravice.
Na Gradskoj obnovljena većina kuća
Jedan od povratnika na Gradsku je i hadžija Mumin Elezović, koji već treći mandat obnaša funkciju predsjednika MIZ Ljubuški. On odlično poznaje Gradsku i Gračane, te donosi presjek odvijanja života u
ovom povratničkom mjestu:
„Na Gradskoj ima 15 porodica koje tu stalno žive. Većina kuća je obnovljena. Vikendom i preko ljeta Gradska živi punim kapacitetom. Obnovljena su i imanja. Naš cilj je bio od samog povratka da mi kao zajednica ne budemo pokopno društvo, nego zajednica koja će revitalizirati postojeće objekte i u njih vratiti život.
Dzamija na Gradskoj
Na tome radimo koliko možemo. Rezultati pokazuju da smo puno toga uradili, a imamo još želja koje kanimo ostvariti.
Nama pripada i mjesto Drljajice gdje su živjele porodice Masleša. Teritorijalno su pripadali Čitluku, a bili su dio džemata Gradska i MIZ Ljubuški.
Tu nam još neke stvari – škripe.Nismo revitilazirali objekata koliko smo željeli. Ima određenih problema. Tu bi i općina Čitluk mogla više uraditi.
Prije godinu dana desio se incident u kome je jedna grupa huligana porušila ono što nije u ratu uništeno i ono što je s povratkom bilo obnovljeno.
Vrlo jasno je poslana poruka da tu nismo dobrodošli. Po dojavi da se desio ovaj sramotni čin, na lice mjesta došli smo mi, čelnici Medžlisa, potom je stigao i muftija mostarski Salem ef. Dedović, a kasnije i načelnik općine Čitluk.
Prilikom posjete Gradskoj svratili smo na šerbe od nara kod hadžije Junuza Špage. Prije nekoliko godina na Ahiret je preselila njegova hanuma.
Od tada sam živi u svojoj Gradskoj.
Ni na šta se ne žali. Za zimu je obezbijedio organski džem od smokava i sok od šipka.
Danas u Ljubuškom živi 350 Bošnjaka
Bilo je povratka i u Ljubuškom. Danas na području općine živi 350 Bošnjaka, a većina njih je u gradu. Ima i mlađih porodica. Ove godine rođeno je pet bošnjačkih beba. Prije sedam godina u Medžlisu su, iako su slabog imovnog stanja,uveli praksu da svako novorođenče daruju sa 150 KM.
U tome im kao i u mnogo čemu drugom pomažu Ljubušaci iz dijaspore. Imaju i socijalni program koji su realizirali u podizanju kuće jednoj siromašnoj porodici, pa u pružanju pomoći u liječenju bolesnih, te konkretne pomoći ugroženim porodicama.
Vode računa o transparentnom utrošku novca. Čine konkretne korake da Zajednica poprimi praksu institucionalnog djelovanja.
Osnovnu školu u Ljubuškom pohađa 28 bošnjačke djece. Ta djeca dolaze i na vjeronauku. U srednju školu ide 9 djece. U Vitini, rodnom mjestu Mehmed-bega Ljubušaka, živi 13 Bošnjaka, mahom starijih osoba.
Barem kako sada stvari stoje, šereti bi rekli: „U Vitini život Bošnjaka ostaje na starima.“
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak (1839 – 1931. godine) bio je istaknuti publicista i dr-žavni poslenik. Objavio je nekoliko vrijednih djela.
Među Bošnjacima u Bosni i Hercegovini bio je prvi koji se zainteresirao za narodne umotvorine. Za vrijeme turske i austrougarske uprave zauzimao je visoke položaje u državnoj upravi. Bio je i gradonačelnik Sarajeva.
Džamija Ali-bega Kapetanovića u Vitini nalaz se uz cestu Ljubuški – Grude, na obali rijeke Vrioštice.
Sagradio ju je Ali-beg Kapetanović, sin posljednjeg ljubuškog kapetana Sulejman-bega. Sagrađena je između 1856. i 1858. godine. Ali-beg Kapetanović je umro 1858. godine i ukopan je u haremu džamije.
Medžlis tradicionalno 17. noći ramazana u Vitini organizira zajednički iftar i klanjanje teravije u džematu. Imam Germić pet-kom u Vitini obilazi povratnike i obavlja akšam namaz.
Vakufsku zemlju oplemenili zasadima šipka,oraha i višnje.
I na području ovog medžlisa postoji dobar broj vakufskih parcela i druge imovine koja je ranije oduzeta. Međutim, imaju i vakufske imovine koja im je dostupna.
U namjeri da oplemenjivanjem vakufskih dobara daju važnost vakifima i iniciraju nova uvakufljenja, pokrenuli su nekoliko projekata. Preko doktora Nihada Sadikovića dobili su oko 300 sadnica šipaka i oformili plantažu ovog veoma ljekovitog i traženog voća.
Doktor Nihad Sadiković je donirao i sredstva za uspostavljanje mehanizma za navodnjavanje te plantaže. Već naredne godine očekuju prve prinose i dobit za potrebe Medžlisa. Preko Vakufske direkcije dobili su po 100 sadnica oraha i višnje i formirali nove plantaže. Radi se o parcelama na starim haremima. Ni najstarijim Bošnjacima nikad niko nije pričao kad se prestalo u njih ukopavati.
Uzgred rade i na uređenju aktualnih harema.
Glavni imam Germić dodaje: „Naša je spremnost da se borimo za dobrobit naših Bošnjaka.
Imamo nešto Bošnjaka koji rade u općini, u graničnoj policiji, a ima i privatnih poduzetnika. Doktor Nihad Sadiković ima prestižnu polikliniku.
Iako je nezahvalno bilo koga posebno isticati u smislu angažmana za potrebe Medžlisa, spomenut ću doktora Nihada Sadikovića, arhitektu Tarika Mujanovića, porodice Osmić i Omerhodžić. Za asfaltiranje ulica u mahalama od Žabljaka doposebno su zaslužni Svetozar Pudarić, tadašnji član Predsjedništva Federacije BiH, Federalno ministarstvo za izbjegla lica Federacije BiH, načelnik Općine Ljubuški i firma Euro asfalt.“
Saznajemo da već treći saziv zaredom u Općinskom vijeću nema niti jedanog Bošnjaka.
Šansa u proizvodnji ljekovitog bilja
Kad je riječ o egzistencijalnoj budućnosti ovdašnjih ljudi čelnici Medžlisa šansu vide u proizvodnji i plasmanu ljekovitog bilja: „Imamo mogućnosti i za programe prouzvodnje ljekovitog bilja, pogotovo danas sve traženijeg smilja.
Očekujemo naše predstavnike koji imaju poslovne projekte da kažu hoćemo to i to kako bi ljudi imali od čega živjeti. Mi imamo vakufske zemlje koju možemo ponuditi u zakup za podizanje takvih pogona, kao što je Bosnalijek, Klas…“
B.Perva