Svjetsko juniorsko prvenstvo za rukometaše, koje je od 14. do 24. jula održano u organizaciji RSBiH u našoj zemlji, završeno je trijumfom Šveđana koji su u finalu pobijedili Španiju sa 28:23 u Olimpijskoj dvorani Zetra.
Švedska zaslužuje sve komplimente pogotovo ako se ima u vidu da je ostvarila impresivan niz od devet pobjeda i tako stigla do naslova svjetskog prvaka, svog trećeg u istoriji u juniorskoj konkurenciji. S druge strane, Španci su opet postali gubitnici u finalima SP-a u ovoj starosnoj kategoriji nakon 1987, 1989, 1995. i 2001. Francuzima je pripala bronza nakon što su sa 32:27 bili uspješniji od selekcije Hrvatske od koje se više očekivalo.
Zaslužili smo više
Ipak, u centru pažnje naše rukometne javnosti bilo su svakako igre izabranika selektora BiH Zdenke Grbavca, koji nažalost nisu bili miljenici sportske sreće.
Dovoljno je sjetiti se osmine finale protiv Egipta, kada je u finišu Malinović pogodio za pobjedu bh. tima, ali su arbitri odlučili ne priznati gol jer je, po njima, regularnih 60 minuta bilo isteklo. Potom su uslijedili produžeci te ispadanje naših nada iz trke za medalje. Za ljubitelje našeg rukometa, SP tada je bilo završeno i izgubilo draž budući da u borbi za odličja nije bilo bh. tima, koji je nastup na turniru završio na 14. mjestu.
Selektor BiH Zdenko Grbavac prokomentarisao je nastup naših nada:
“Ako bih brojkama davao ocjenu ostvarenog, onda bi to bilo 3+. Zadovoljan sam s dosta segmenta, koje smo prikazali na upravo završenom SP-u. Inače, osvojeno 14. mjesto je rezultat koji uopće nije objektivan. Smatram da smo zaslužili više! Što se tiče motivacije i borbenosti reprezentativaca, s tim sam prezadovoljan. Voljni momenat bio je neupitan. To smo pokazali su svim utakmicama, ostvarivši po četiri pobjede i poraza, uz jedan remi. Kada je riječ o našim porazima, niko nas nije nadmoćno nadigrao niti ponizio. Nismo se obrukali. Zasluženo smo pobijeđivali, ali isto tako i nezasluženo gubili. Kao domaćini SP-a, ne da nismo imali pomoć sudaca, nego nismo imali realno suđenje. To znaju čelnici našeg Saveza, ali i zvaničnici IHF-a, koji su nam to priznali, ali mi od njihovog priznanja nemamo baš nikakve koristi”, rekao je Grbavac.
On je istakao da su ga najviše dojmile posjete gledalaca, a posebno na utakmicama naše reprezentacije.
“Nezaboravna će ostati utakmica sa Egiptom, kada je u dvorani Zetra bilo 10.000 navijača. No, ja sam stalno upozoravao da to može biti i dvosjekli mač za naše igrače jer na takvo što nisu navikli. Oni su, istina, dobili veliki emotivni naboj, ali je s druge strane to uzrokovalo da igraju više srcem, a manje glavom. Tada se igračima ‘skrati ruka’, kako u šutu, tako i u dodavanju. To su nesvjesne reakcije igrača na takav ambijent”, kazao je Grbavac i dodao:
“Ta utakmica sa Egiptom i poraz od te selekcije (22:22 nakon produžetaka 25:28) su nas emotivno ispraznili. Sav naš uloženi trud izgubljen je praktično jednom loptom u jednoj sekundi i pištaljkom jednog čovjeka sa zapisničkog stola. Trebali smo biti među osam najboljih. To nam je bio cilj – prolaz u četvrtfinale. Ko zna šta bi bilo da smo u tome uspjeli. Da smo eliminirali Egipat, u narednom meču protiv Francuza dobili bismo motiv više, igrači bi umor bacili u drugi plan, emocije bi proradile i 90 posto sam siguran da bismo slavili”.
SP kao škola
Grbavac je izjavio da upravo završeno SP u našoj zemlji treba da bude velika škola RSBiH i cijeloj državi.
“Nadam se da će svi naučiti lekciju koja kaže da konstantno moramo ulagati u razvoj mladih kategorija. Iz ove generacije sigurno ima najmanje pet, šest igrača koji kucaju na vrata seniorskog reprezentativnog tima. Ostali trebaju da se nametnu selektoru kroz pojedinačni rad u klubovima. U svakom slučaju, domaćinstvom SP-a dobili smo ogromno iskustvo i velike pohvale za priređivanje najveće svjetske smotre za koju su nam iz IHF-a rekli da je dosad najbolje organizarano Svjetsko juniorsko prvenstvo. Ako ovo SP, pak, shvatimo kao neuspjeh, onda će sve dosad uloženo biti bačeno u vjetar i brzo zaboravljeno, no, ako ga razumijemo kao uspjeh i dodatni impuls, onda će ono postati snažan podsticaj za razvoj našeg rukometa kao bazičnog sporta u BiH”, zaključio je Grbavac.
(Oslobodjenje)