Mehmed-beg Kapetanović i Riza-beg Kapetanović

halidsadikovicnaslov

Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak rođen je 1839. godine u Vitini kod Ljubuškog. Završio je medresu u Ljubuškom i učio je orijentalne jezike. Godine 1878 dolazi u Sarajevo gdje 1893. postaje gradonačelnik i na toj dužnosti ostaje do 1899. kad se zbog bolesti povlači. Umro je 1902. godine.

Krajem 19 stoljeća po Bosni i Hercegovini i susjednim krajevima bavio se sakupljanjem narodnog blaga. Objavio je nekoliko knjiga a poznata mu je knjiga “Narodno blago” (1888). U drugoj knjizi “Istočno blago” (1896) sabrao je i preveo nove turske, arapske i persiske poslovice i mudre rečenice. Tarih na njegovom nišanu je s jedne strane na perzijskom, a s druge na bosanskom jeziku, a u arapskom pismu. Zapis je ispisan krupnim talik pismom na perzijkom jeziku, čiji sadržaj u prijevodu glasi: O uzvišeni (Bože), kada bi moj grijeh bio koliko planina Kaf,

Ništa ne mari, jer je to naspram tvoje milosti neznana stvar.

 

mehmed beg kapetanovic

Ova vrsta dokumenta potvrđuje da se Mehmed-beg čiji je pseudonim Munibi , bavio i književnim radom i da je bio “pametan covjek”, “pjesnik, historičar i čovjek dobrih osobina”.
 Kiraethana ili muslimanska čitaonica

Prvoj generaciji muslimanskih pisaca, pripadali su Mehmed beg Kapetanović Ljubušak, Hilmi Mulabdić, Ibrahim beg Bašagić i Mehmed Hulusija. Oni su radili na prilagodavanju Bošnjaka novim društvenim i političkim prilikama, propagirali čitanje štampe i suvremenih izdanja i činili sve na stvaranju osobnog nacionalnog muslimanskobosanskog entiteta na osnovama političkih koncepcija austrougarske uprave.
Mehmed beg Kapetanović Ljubušak:

Šta misle Muhamedanci u Bosni, 1886
Narodno blago 1887
Narodno blago 1888
Istočno blago 1896
Istočno blago 1897
O našijem pjesnicima i književnicima (alhamijado pjesnici)

List Bošnjak pokrenula je grupa muslimanskih književnika sa Mehmed-begom Kapetanovićem na čelu. List je počeo da izlazi 1891. godine u Sarajevu i izlazit će sve do 1910. godine To je prvi nacionalni list bosanskohercegovačkih muslimana. On izražava njihovu političku volju i spremnost da zajedno sa ostalim domicilnim stanovništvom pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti odlučno krenu putem vlastitog nacionalnog preporoda i da se na taj način odbrane od žestokog i nasrtljivog svojatanja koje je dolazilo preko Drine i Save. Tako je u Bošnjaku bosanska nacija i bosanski jezik našla u tadašnjoj društvenoj situaciji svoj puni i pravi narodni i književni izraz i uvjerenje da je moguće zajedno živjeti u Bosni i Hercegovini.
Ideja “bosanstva”

Do 1894. godine u Bošnjaku djeluje Riza beg Kapetanović(Sin Mehmedov), Safvet beg Bašagić i Edhem Mulabdić, koji je bio odgovorni urednik lista od 1892. do kraja 1894. godine. Riza beg Kapetanović, Safvet-beg Bašagić i Edhem Mulabdić čine “jezgro prve, starije generacije književnika okupljene oko “Bošnjaka”. Njih trojica istovremeno su i dala najvrijednija književna ostvarenja koja su uopće objavljena u Bošnjaku dok je izlazio i zato se njihovo djelovanje u ovom listu i naziva “fazom bujnosti”.

Riza-beg Kapetanović Ljubušak(sin Mehmedov) je rođen u Vitini kod Ljubuškog 1868. Umro je u Sarajevu 1931.

“Ono što je bio u Hrvatskoj Ilirski preporod početkom četvrtog decenija prošlog vijeka, to je za Bosnu pokret muslimanske inteligencije u zadnjem deceniju prošloga i prvom ovoga vijeka. Kao što ni od Ilirskog pokreta nije u književnosti mnogo ostalo, tako ni od cijelog ovog rada prvih muslimanskih književnika nema skoro ništa osim Bašagićeve lirike, odlomaka Mulabdićeve proze i Vamikovih1 ‘papirnatih’ križara, koje bi naša omladina trebala često uzeti u ruke. Rođen u staroj begovskoj i kapetanskoj porodici, Riza-beg je od malih nogu odgajan gransenjerski, a kako mu je otac Mehmed-beg bio razborit čovjek, znao ga je odgojiti u duhu novog vremena. Nakon okupacije Bosne 1878, Riza-beg je prvi musliman koji pohađa Knabenpensionat [vojnokadetsku školu] u Sarajevu, a nakon svršetka penzionata, pohađao je neko vrijeme ruždiju.

Kad je 1900. pokrenut prvi muslimanski časopis Behar, kojemu je bio urednikom Safvet-beg Bašagić, a glavnim suradnikom Edhem Mulabdić, počinje u njemu surađivati i Riza-beg pjesmama i kraćim pričama, a naročito folklorističkim radom… Riza-beg Kapetanović bio je vanredno društven i pristupačan čovjek, pun dosjetaka, bogat raspoloženjem i uvijek optimist.” (Alija Nametak, 1932.)

Riza-beg je prvi naš muslimanski pjesnik koji piše latinicom i prvi koji je objavio zbirku pjesama iza okupacije (1893.). Smisao za književnost naslijedio je od oca Mehmed-bega koji među prvim Muslimanima, poslije Šaćira Kurtćehajića, okreće lice zapadnoevropskoj kulturi, smatrajući “da Bosna nije najzapadniji dio Istoka nego istočni dio Zapada i da pripada Evropi”. Pisao je pjesme, drame i pripovijetke. Sudjelovao je u osnivanju Gajreta (1903.), i dao mu ime.

Prvu, i jedinu njegovu zbirku, popratio je mladi Jovan Dučić u pančevačkom Vjesniku, 1893.: “Prva pjesma u ovoj knjizi izgledala nam je kao sjetna čuvarica s kojom smo se sreli na vratima kakvog neznanog dženeta, u kome živi vječita tiha tuga i bol i sjeta, koje mladom i osjetljivom pjesničkom srcu nanose plave oči, svilena i plava kosa i ruzični lik kakve nježne Zulejke i Džemile, a tako i biješe. – Ljubavne pjesme, posvećene Zulejki, koje zazuzimaju veći dio ove knjige, učinile su na me vrlo prijatan utisak. Pjesnik zvučnim i ne usiljenim stihom i osjetljivim riječima pjeva u njima svoju ljubav s onom sjetom i onom bolećivošću koja je samo pjesniku svojstvena… Pjesnik Riza-beg raspolaže bujnom i živom fantazijom, lakoćom stiha i nježnom i finom dikcijom. U svakoj svojoj pjesmi pokazuje se kao pravi idealista, kao pjesnik koji piše samo pod pravim utiscima i u momentima kad se gubi u svijetu harmonija i svijetu čari svoje Zulejke. I mislima i zanosom i stihom on je kadar da probudi saosjećanje i raspoloženje, a to je najbolje uvjerenje da je to pjesma srca i osjećaja… Ni moja ocjena nije potekla iz drugog raspoloženja nego takova u kome je pjesnik kadar bio da i meni dodirne vješto i nježno žicu osjetljivosti…”

Sam Riza-beg (1893.) doživljava svoj pjesnički prvijenac pribrano, skromno, bez velikih riječi: “… Ja znam da ja nijesam dorastao, niti moje pjesmice, da se među znamenite pjesme i pjesnike miješamo, već eto tako za hatur mojih čestitih prijatelja, a osobito da budem sljedbenik naših pradjedova, to cvijeće što sam dosad spjevao, u ovu malu zbirku sabrah, i sada svome milom rodu radosno dajem.”

Kapetanović Ljubušak, Riza-beg
 

Bilo je lani…

Sjećam se dobro:

Bilo je lani,

Baš kao sad –
Srce mi rani – I život mlad.   

Sjećam se dobro:

Bilo je lani,

Baš kao sad –

Sa jednim sm’ješkom
Srce mi zani A usu jad…   

Sjećam se dobro:

Bilo je lani,

Baš kao sad –

Pa da mi kaže,

Šta veče kani, –

Bio bih rad…

  

rizabeg

3731 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter