Slika jučerašnja
(Ljubuški 1992.)
Sjediš u mojoj avliji,
na mome kamenu.
Potom,
bereš moje smokve.
I dok ti svježe mlijeko klizi niz prste,
kazuješ mi da Bog nije postavio granice među ljudima,
već ljudi sami.
Slika današnja
(Ljubuški 1992.)
Provaljuješ u moju avliju,
razbijaš moj kamen,
podrezuješ moje stablo smokve,
i dok ti znoj i gnijev izbijaju iz tijela,
ti urlaš, progoniš me,
kuću mi pališ,
i dom moj ništiš.
Slika sutrašnja
(Ljubuški 1993.-___)
Sjedim na tuđem kamenu,
bez igdje ičega,
pitajući se;
kakve si to granice u svojoj glavi postavio?
Šta si mi to uradio?
Otkud ti samo pravo?
Pripremio: prof. Kemal Mahić
3076 Posjeta 1 Posjeta danas