DŽEMALUDIN ALIĆ: PTICE

Sve sam pobrkao u ovoj svojoj ludoj tikvi,sve mi se ispreturalo i ne znam više kako da to otpetljam,kome da se obratim,da li da se nanovo sabirem ili da stvari pustim dalje da teku.Vjerujte mi,nisam nikakav prevarant,ali ono što se meni dogodilo – to je čudovišno,to ne podnosi normalan čovjek.Za sve je kriv onaj smetenjak Hurem,kako li se zove,onaj što po vas dan čita neke knižurine u čitaonici ili igra šah u pare,ili gleda ptice.Kažu da o pticama zna više nego o šahu,a o šahu toliko zna da se ne usudim nikada s njime igrati.Nego,htio sam ga isprobati,pa sam ugovorio duel između njega i Emina,profesorova sina,koji se upravo bio vratio sa Sorboone,s nauka koje je završio da ti pamet stane.I kako samo jezike govori,ništa ga ne razumiješ,kao pravi strani čovjek.Elem,velim u sebi,došao je čas da se stane u kraj Huremovom zulumu i odmah saletim Emina i ispričam mu kako u mjestu živi taj i taj,koji je nepobjediv u šahu i pticama,i da bi volio vidjeti čovjeka koji bi ga pobjedio.Ja ću,isprsi se Emin,ja sam u Parizu igrao za fakultet i tukao sam i majstore,pa zašto ne bih jednog takvog badavadžiju,koji sjedi u čitaonici i rješava rebuse i križaljke i zna puno o pticama.Cvrkutat će on meni kao slavuj i nikada mu više neće pasti na um da od sporta pravi izvor zarade.Obradovah se kad to čuh i odmah odjurih Huremu kojemu rekoh da je upravo stigao Emin,koji o šahu zna toliko da mu on nije ni do pupka i koji će ga najzad naučiti kako se igra pravi šah.Zovi tu svjetsku protuhu na megdan,isprsi se Hurem i pusti me da čitam stripove o pticama.Ako ne bude smio igrati šah sa mnom u novac,reci mu da se pišam na zvanje i znanje.Jesi li razumio.Jesam,odgovorim,i odjurim Eminu,koji je upravo analizirao jednu staru indijsku partiju.Po tome sam vidio da je učen i da sve ozbiljno shvaća.

Za megdan se uskoro zainteresiralo cijelo Tetovo,jer nije bilo čovjeka koji nije od Hurema doživio barem jedan poraz.Svi su željeli vidjeti Hurema poraženog,i samo se o tome govorilo.Nađpše se ljudi od organizacije koji zakazaše duel.,objaviše narodu kad on počinje i kako se igra,te u koliko se igra,ko su sekundanti i ostalo.Nastala je prava graja i svi su me tapšali po ramenu što sam se sjetio tako pametne ideje.Postao sam najuvaženiji portir u čitaonici,a moj me je direktor,inače Eminov otac,počeo i pozdravljati,a jednom me je pozvao kod sebe i na kafu.Jer taj megdan bio je idealna prilika da pokaže narodu svoga školarca.Spomenuo je i platu,a i eventualni premještaj na mjesto šefa čistačica,i ja sam procvao od sreće.A budalasti Hurem jednako je sjedio u čitaonici,žvakao gumu,čitao stripove o pticama i povremeno sjetno cvrkutao na stepeništu,kad bi izašao da popuši cigaru.Pomislio sam da je poludio,i već sam se bio uplašio da će odustati od meča,jer školarac je školarac,nije šala Pariz,Sorbona,tolike nauke i jezici,i sad,eto,taj Hurem hoće da mu se suprostavi u šahu.Vidjeh da Hurem krišom igra sam sa sobom na jednom džepnom šahu.Znači,nije toliko naivan kao što izgleda.

Megdan je bio zakazan za nedjelju,i skuopila se sila svijeta u čitaonici.Došli su i drugovi iz općine,koji pozdraviše jednu takvu zdravu inicijativu,održaše pozdravni govor,predstaviše mladog školarca,koji će danas demonstrirati svoje znanje i umijeće i dati primjer svoj omladini kako se bori i istrajava u životu.Pomenuše i mene kao inicijatora,i ja se umalo ne onesvjestih kad čuh svoje ime.Pokrenuše Huremov sat i igra otpoče.Hurem je opet odigrao onaj potez od kog me uvijek hvatao strah.Meni se smrče pred očima.Ali Emin,ni ne trepnuvši,uzvrati i,dok si rekao britva,oni su već bili kod petnaestog poteza.Hurem se tada najednom zamisli i tužno zacvrkuta,i ja osjetih da mu ne ide kao inače,i bi mi lako.Mislio je dugo Hurem,a Emin se samozadovoljno okolo šetao i primao čestitke za dobivenu partiju.Tada Hurem gurnu naprijed pješaka na polju xa,potez koji ni budala ne bi odigrala,jer gubi figuru,ali njega to kao da nije zabrinjavalo.Emin mu pojede konja,te još nekoliko pješaka.Nasta klanje koje odavno vidio nisam,figure su padale jedna za drugom,kad li ja najednom ugledah da onaj pješak na ha ide nezadrživo naprijed i da je Emin sigurno gotov.Hurem zacvrkuta veselije i diže se od stola da popije bozu.Sve je bilo jasno.I drugi to opaziše,te pođoše smrknuti kućama.

U sali ostasmo samo nas trojica.Emin je i dalje mislio i već je trošio posljednje minute.Predajem,rekao je,igramo dalje.I započeše novu partiju.Hurem opet dobi.Igrali su cijelu noć i cijeli dan i cijelu noć.U čitaonicu za sve to vrijeme niko nije ulazio.Ljudi su dolazili pod prozore,zagledali šta se unutra događa,i vrtjeli smrknuto glavama.Hurem je dobio ravno trideset i šest partija.Izašao je kao bogat čovjek,a Emin go kao crkveni miš.Kad ču direktor šta je bilo,osu vatru na mene i zaprijeti da će me najuriti sa posla.Ja zakukah i prokleh Hurema i njegove ptice.Ljudi me počeše zaobilaziti i mrziti,počeše me psovati i grditi.Proglasiše me krivim za poraz nesretnog mladića,koji je morao napustiti mjesto od sramote.Uskoro dobih otkaz i pridružih se Huremu,koji je i dalje čitao o pticama i veselo cvrkutao.Rekoh mu da sam zbog njega nastradao,a on odvrati da ga se ja ne tičem i da uostalom ljudima ne treba pomagati,jer su zli i nezahvalni.Počeh se potucati po kafanama i moliti za namještenje,i već sam bio fantazirao,kad se sjetih Huremova dobitka rekoh mu svoju ideju.On se nasmija,malo zamisli,pljesnu rukama i reče divno,to sam oduvijek želio.

Nabavili smo velike kafeze i u njih strpali puno raznih ptica koje smo prodavali.Ljudi su u početku prvo dolazili da se čude čudnim životinjama,a onda počeše da ih kupuju i nose kući.Svi su vjerovali da će dobiti Huremovu pamet i da će se kao i on obogatiti.Samo sam ja bio tužan,jer još se niko nije našao da doskoči tom čudaku,i da ga jednom nauči šahu.Sada se danima potajno spremam,rješavam zagonetne kombinacije,učim varijante,napade i odbrane,ali nikako da odgovorim na onaj njegov prvi potez kog se u stvari i ne mogu sjetiti,jer kad smo prvi put igrali,i posljednji put,bilo je to vrijeme kad je on bio dječak,a ja mlada i nabusita delija koja se hvalisala svim i svačim.Tada me je dotukao,tada sam posijekao djevojku nožem,tada su me proglasili ludim i na jedvite jade uspio sam da se nekako izvučem.A za sve će mi to on platiti,on koji tu u radnji sjedi iza tezge i čita stripove o pticama dok mu iznad glave one cvrkuću.Spremam se,sanjam onaj potez,znam da ću ga se sjetiti.

 

Izvor:Džemaludin Alić:“Zamka za Ishaka Ledinu“IRO „Veselin Masleša“SA 1982.

211 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter