GRBOVI SARAJEVA KROZ HISTORIJU: Da se zna – SDP je uklonio ljiljan sa grba glavnog grada BiH

Poslije prvih demokratskih izbora 1990. godine, u grbu grada Sarajeva je, umjesto petokrake zvijezde, ucrtan ljiljan, koji kasnije postaje simbol naše borbe. Pobjedom Alijanse za promjene koju je predvodio SDP BiH na izborima 2000.godine, uklonjen je ljiljan, tako da u grbu grada Sarajeva nema ni jednog od ova dva simbola.

Poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu, među intelektualcima je preovladalo mišljenje da je važeći grb grada Sarajeva «preživio vrijeme» i da ga treba redefinirati ili usvojiti novi grb. Skupština grada Sarajeva je 23.07.1994. godine imenovala članove komisije za raspisivanje natječaja i izbor najboljeg idejnog i grafičkog rješenja grba grada Sarajeva. Komisija je raspisala konkurs za izradu idejnog rješenja grba grada Sarajeva, u kojem je propisala uvjete i rok prijave na konkurs. Predviđeno je da se za najbolje rješenje dodijeli prva nagrada (uz naknadu od 5.000 DEM), te da se pet rješenja otkupi po 500 DEM. Na raspisani konkurs su prijavljena 43 rada.

Na sjednici konkursne komisije od 09.08.1994.godine razmatrani su prijedlozi konkursa za izradu idejnog rješenja grba grada Sarajeva. Ni jednom od prijavljenih radova komisija nije dodijelila prvu nagradu. Samo je otkupila pet radova. Na sjednici komisije, od 16.11.1994. godine, ponovo su razmatrana prispjela rješenja i ponovo donesena ista odluka: «Ni jedan od radova ne ispunjava uvjete da bude idejno rješenje grba grada Sarajeva». Komisija je nastavila sa radom, pokušavajući iznaći najbolje rješenje za budući grb grada Sarajeva. Do tada su bila poznata samo dva grba Sarajeva.

Nakon što je Austro-Ugarska, 1878. godine, okupirala Bosnu, nametnula je grb grada Sarajeva, koji je važio sve do 1965.godine, s tim što je 1945. godine sa grba uklonjena kruna. Socijalistički grb grada Sarajeva je prihvaćen 1965. godine kao idejno rješenje kipara Mirka Ostoje, s tim što je 1990. godine, umjesto petokrake zvijezde, stavljen ljiljan, koji je 2000.godine SDP dok je bio na vlasti uklonio.

Grb grada je prvi i najreprezentativniji simbol njegovog postojanja – u vremenu i sasvim određenom materijalnom i duhovnom prostoru. Nužno je podložan promjenama, uz zaštitu onoga što nosi u tradiciji. Tako postaje sedimentirana memorija grada sročena u lako čitljiv simboličan znak, predmet, sliku – sve što može izraziti ideju ili misao o tome. Grb se upotrebljava da obilježi i institucije, političke partije, određena teritorijalna područja, grad, državu, a ne znači da je to samo dekorativni znak, čija bi funkcija bila, prvenstveno, likovna, već istovremeno nosi znak vlasnika, darovatelja ili pokrovitelja.

Naznaka tih informacija znaku daje heraldička značenja, a njegovo formiranje je pomoćna disciplina historije umjetnosti. (Vidjeti, prof. dr. Nedžad Kurto, «Grb grada Sarajeva», pisano prije 1994., str. 1.) U Komisiju su imenovani: dr. Tarik Kupusović, predsjednik Komisije, prof. dr. Nedžad Kurto, zamjenik predsjednika, dr. Behija Zlatar, član, dipl. prav. Nihad Halilbegović, član, profesor Severin Montina,, član, slikar Ibrahim Ljubović, član, književnik Marko Vešović, član, dr. Sabudin Musabegović, član, profesor Mladen Kolobarić, član, režiser Vesna Ljubić, član, dipl.ing. arh. Said Jamaković, član, glumac Josip Pejaković, član, dr. Munib Maglajlić, član i ing. geodezije Šukrija Gavranović, sekretar Komisije.

Prof. dr. Nedžad Kurto poklonio mi je svoj rad, pod nazivom «Grb grada Sarajeva» i, skoro šapatom, rekao: «Uvjeren sam da je Sarajevo kao ‘slobodan grad’ imalo grb u osmanskom periodu». Pitao sam profesora gdje to mogu vidjeti. Odgovorio mi je «u mom radu o grbu Sarajeva i u prilozima za proučavanja historije Sarajeva od 1966.godine, u izdanju Muzeja grada Sarajeva, u radu doktora Muhameda Hadžijahića». Do sljedeće sjednice Komisije sam pročitao i proučio oba rada. Profesor Kurto, u svom radu, između ostalog, piše: «Uvjerenje da grb grada Sarajeva, kao heraldička forma – simbol, postoji samo stotinu godina, čini se malo uvjerljivom. U zanimljivoj historiji ovog grada, nalazimo razložne indicije o ranijem postojanju takvog simbola, a njegova potvrda samo bi doprinijela definiciji novog, utemeljenog na kontinuitetu razvoja, umjesto dosadašnjih lutanja, koja završavaju eksperimentom, a onda, opet, novim početkom».

Doktor Muhamed Hadžijahić o postojanju grba (zastave) u osmanskom periodu, razmišlja na sljedeći način: «O pitanju postojanja zastave i grba – neka nam je dozvoljeno sada reći – slobodne varoši Sarajeva postoje i određene indikacije u historijskim vrelima, pa je zato tim više osnovano da se ovo pitanje postavi i razmotri. Odmah napominjemo da zasada, koliko znamo, nije nigdje sačuvana sarajevska gradska zastava, niti je otkriven ucrtan grb Sarajeva. Sačuvan je samo jedan opis iz polovine XVII vijeka, koji bi mogao predstavljati sarajevsku zastavu sa grbom…

Opis koji je za nas u ovoj prilici od posebnog interesa dao je 1658. godine Quiclet, francuski putopisac, koji je na putu iz Mletaka u Stambul opisao i neke naše krajeve. Prilikom opisa Sarajeva, Quiclet bilježi i neke važne podatke o ‘carskom blagu’, zvanom hunkia (humka) (zapravo tačnije: hunkarija), koje je otpremalo Sarajevo u korist sultanove riznice. Quiclet se, šta više, lično pridružio pratnji koja je iz Sarajeva, preko Beograda, prenosila to blago, pa njegove informacije, kao očevica, tim više, dobivaju na autentičnosti…

Za osiguranje pratnje određene su dvije čete sejmena, ili dobro naoružanih pješaka sa njihovim buljuk-bašom i dvjema zastavama, te još posebno 20 konjanika. Quiclet te dvije zastave opisuje ovako: ‘U jedne je polumjesec u crvenom polju, a u druge srebrena sablja sa dvije odijeljene oštrice, koje izlaze iz jedne ruke u crvenom polju’… Prva od ovih zastava, sa polumjesecom u crvenom polju, nesumnjivo je turska državna zastava. Druga od zastava, koju opisuje Quiclet, izaziva više dilema… Ovdje bi se, naime, radilo o sablji zvanoj zulfikar, koju legenda pripisuje Aliji, Muhamedovom zetu. Alija je proslavljeni islamski junak sa legendarnom sabljom zulfikar. Često je predstavljana na amuletima, ćilimima, pa i zastavama (jedna takva zastava iz 1754.godine čuvala se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu). Prema tome, nema razloga za sumnju da Quiclet, pod sabljom sa dvije odijeljene oštrice, podrazumijeva poznati motiv sablje zulfikar…

Drugo je pitanje dubiozno, a sastoji se u tome .. šta simbolizira ta srebrena sablja sa dvije odijeljene oštrice, koje izlaze iz jedne ruke u crvenom polju? Po našem mišljenju, nije isključeno da se tu upravo krije stari sarajevski grb.» Upravo ovo saznanje, da se zastava sa obilježjem zulfikar sablje iz 1754. godine čuva u Zemaljskom muzeju, je bio razlog što sam otišao u Muzej da je potražim, o čemu ću čitaoce upoznati u sljedećem poglavlju.

Komisija je nastavila sa radom. U fokusu našeg istraživanja je i dalje iznalaženje najboljeg rješenja za grb grada. Poznati likovni umjetnik, Salim Obralić, je na osnovu opisa francuskog putopisca Quicleta, nacrtao grb (srebrena sablja sa dvije odijeljene oštrice) u dva originalna primjerka, o čemu sam upoznao članove komisije. Poslije usaglašavanja mišljenja i prijedloga, komisija je Skupštini grada (preko izvršnog odbora) predložila dva rješenja, i to: prvo rješenje srebrena sablja sa dvije odijeljene oštrice, prema crtežu umjetnika Salima Obralića i drugo rješenje, rezervno.

Kada je došlo do nove teritorijalne organizacije i uspostavljanja Kantona Sarajevo, formirana je kantonalna komisija koja je ponovo razmatrala prijedlog grba, sablje sa dvije odijeljene oštrice, autora idejnog rješenja Esada Ćesovića, akademskog slikara i Mirne Jamaković, akademskog produkt dizajnera. Većina članova komisije su bili za ovaj prijedlog, a među njima i poznati orijentalista dr. Behija Zlatar. U želji da se grb Kantona Sarajevo prihvati konsenzusom, predloženo je novo rješenje grba Kantona Sarajevo, koji je usvojen jednoglasno 1999.godine. Ovaj grb je vertikalno razdijeljen na tamno plavo i bordo crveno polje, s devet osmokrakih zlatnih zvijezda koje predstavljaju općine u Kantonu, i s bijelom rozetom koja je sastavljena od ukrasa sa sarajevske katedrale i od halki sa Svrzine kuće.

Gradski grb Sarajeva je ostao kao iz 1965.godine, ali bez petokrake zvijezde i ljiljana.

Prof. dr. Nedžad Kurto, «Grb grada Sarajeva», pisano prije 1994., str. 6. Doktor Muhamed Hadžijahić, «Je li Sarajevo imalo svoju staru zastavu i grb», objavljeno u knjizi«Prilozi za proučavanje istorije u Sarajevu», Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1966., str. 152-154.

Poslije prvih demokratskih izbora 1990. godine, u grbu grada Sarajeva je, umjesto petokrake zvijezde, ucrtan ljiljan, koji kasnije postaje simbol naše borbe. Pobjedom Alijanse za promjene koju je predvodio SDP BiH na izborima 2000. godine, uklonjen je ljiljan, tako da u grbu grada Sarajeva nema ni jednog od ova dva simbola.

 

    

Nažalast 2000. godine, pobjedom Alijanse za promjene, koju je predvodio SDP iz grba Sarajeva, grada heroja, uklonjen je simbol naše odbrane – ljiljan. Ovaj dragulj – simbol, če mo mi koji volimo Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu nositi u našim srcima i čuvati u našem pamčenju kao što su naši preci „dobri bošnjani“ stotinama godina čuvali na stečcima, a mi nastavili da čuvamo na nišanima šehida i spomenicima poginulih boraca.

Kada su srpske jedinice – vojska RS, kidisali da unište znakove naše prošlosti i naše opstojnosti. Prvi štab Patriotske Lige u R BiH 1994/95 organizirao je zaštitu Zemaljskog muzeja i stečaka, među kojuma su bili i oni sa ljiljanima.

I danas stečci uprkos svim nedaćama ostaju nijemi svjedoci naše historije u kojoj ljiljani imaju mjesto za pamćenje.

Halilbegović Nihad pokraj zaštičenog stečka sa ljiljanima, ispred Zemaljskog muzeja Sarajevo 23.01.1995.godine

Izdvojeno.ba, autor: Nihad Halilbegović

380 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter