Hadžem  Hajdarević:POČINCI NA DUGOM PUTU KA RAJU

Blagdani.Načas se u stvarima počnu prepoznavati umiveni pejzaži vjernikove duše.Blagdani se posebno utiskuju u dječija sjećanja.Potom ih,u odraslim samoćama,čujemo kako kucaju o hotelske prozore,kaplju na radni sto,vriježe se u krvi i svemu čeg se misao takne.Tada i najtvrdokorniji pristaju na svoju pritajenu patetiku.Dođu blage majčine ruke.Miris ružina soka.Bubnjanje roditeljskog srca na djetinjem čelu.Otac.Riječi koje gore.Tuge kao odbrane od jednoga i hiljadu jednoga trena samoće.Sve dođe kao putokaz k poluzaboravljenim zavičajima svijesti.

Bajramska jutra pamtim po očevoj žurbi da na vrijeme stigne u džamiju i majčinoj brizi da sve bude potaman.Kao da je za Bajram imao poseban sapun,posebne mirise,cipele.

Otac bi otišao,a ja bih ostajao s majčinim pričama:“Fala dragom Bogu,dočeka se i ovaj Bajram…“Slijedilo je moje obavezno kupanje.Obukao bi se bajramski poklon.Ne bi ni na kraj pameti bilo da izbjegnem pokoji namaz.Majka  je ponavljala kome i kako da čestitam Bajram:“Najprije baba poljubi u ruku,ovako,bajram barečula,babo,i  spuštaj čelo na ruku,još jednom poljubi,onda priđi hodži,adžu,strinama…

Bajrami su tih godina uglavnom dolazili u zimskim mjesecima.Prvo Ramazanski..Potom Kurban-bajram dva mjeseca i koji dan više poslije.Potom su više odlazili,no što su dolazili.Hurmašice,baklave,šerbeti,upakovani komadi mesa za dijeljenje u kurbanbajramske dane,bajramovanje – vremenom su postale metafore prvih spoznaja,uvijek drukčije doživljavanih osjećanja.

I danas,kad se u bajramsko jutro i sam spremam poći u džamiju i kad se duša poraduje svojemu prazniku,sjetim se Bajrama iz djetinjstva.Sad su Bajrami u ljetnim i proljetnim mjesecima .bliže su zimi.Sve se više u godinama.Oblačim bijelu košulju,odijelo,uglačane cipele.Kao otac.Sa ženom popijem kahvu,kupim djeci bajramske poklone,odlazim s drugima „dijeliti“ Bajram.Kao otac.Drukčije nekako koračam i svečanije ulazim u isti džamijski prostor.S sarajevske munare kao uskličnici u nikad dovoljno dokučenoj sintaksi Boga.Ezani.Kao da se u svemu ponašam kao otac.Kao sam ja.Kao da to činim već punih četrnaest stoljeća.

Bajramski dani,blagdani vjernika dođu kao lijek za zaborav.Za svakidašnju žurbu.Kao počinak na dugom putu ka raju.

Izvor:SUMEJJA BOSANSKA;br.10;2003.godine.

Izbor K.M.

208 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter