ČINJENICE O AGRESIJI NA BOSNU I HERCEGOVINU: Historijski značaj mobilizacije rezervnog sastava milicije – policije

Predsjedništvo RBiH, na čijem čelu je bio Alija Izetbegović, na današnji dan, 18. septembra 1991. godine je donijelo historijsku odluku o mobilizaciji aktivnog i rezervnog sastava organa i službi unutrašnjih poslova. Zahvaljujući opremljenosti i obučenosti pripadnika policije nije došlo do većih i tragičnijih incidenata u vrijeme postavljanja barikada i blokade Sarajeva u martu 1992. godine.

Početkom jula 1991. godine više puta sam sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem u Centrali SDA, Predsjedništvu RBiH i Klubu SDA, razgovarao o zaštiti vojne dokumentacije, u kojoj su se nalazili i kartoni rezervnog sastava milicije. Aktivni i rezervni sastav milicije tada nije bio nacionalno izbalansiran prema popisu stanovništva iz 1991. godine. Srbi su bili znatno više zastupljeni i zauzimali su odgovorne funkcije u MUP-u. U vezi sa nacionalnim balansom u policiji razgovarao sam i s tadašnjim ministrom unutrašnjih poslova Alijom Delimustafićem, a predmet razgovora je bila i eventualna mobilizacija rezervnog sastava. Tako je 15. jula 1991. godine upućena depeša Republičkog Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP) gradskom, općinskim i okružnim sekretarijatima za unutrašnje poslove, sa zadatkom da se popune upražnjena mjesta pripadnicima odgovarajuće nacionalnosti. Međutim, depeša se nije mogla ispoštovati, jer su svi vojni obveznici bili raspoređeni u jedinicama JNA i TO, a oni su imali prioritet u popuni u odnosu na druge. I dalje su policajci nesrpske nacionalnosti bili u manjini. U Sloveniji se desetodnevni sukob sa JNA završavao, ali se rat preselio na susjednu Hrvatsku, gdje su počinjeni veliki zločini, a JNA se postepeno razmještala u Bosnu i Hercegovinu, prijeteći njenoj sigurnosti. Srpski narod se sve više naoružavao oružjem JNA i TO SRBiH, što je usložnjavalo političko-bezbjednosnu situaciju u našoj zemlji. Trebalo je što brže i efikasnije osposobiti i opremiti legalne organe, a radilo se prvenstveno o službi unutrašnjih poslova.

Predsjedništvo RBiH, na čijem čelu je bio Alija Izetbegović, 18. septembra 1991. godine je donijelo historijsku odluku o mobilizaciji aktivnog i rezervnog sastava organa i službi unutrašnjih poslova. Republički MUP je istog dana svim organima i tijelima unutrašnjih poslova uputio depešu u vezi s provođenjem mobilizacije. Svi organi i službe bezbjednosti su prešli na rad po prvom i drugom stepenu, u skladu sa Planom za djelovanje u kriznim situacijama i neposrednoj ratnoj opasnosti. Mobilizacija je provedena u svim općinama, Gradskom sekretarijatu za unutrašnje poslove Sarajevo i Okružnom sekretarijatu za unutrašnje poslove Sarajevo.

Nakon provedene mobilizacije utvrđena je nedovoljna popunjenost jedinica i sastava organa unutrašnjih poslova, kao i da nacionalni sastav ne odgovara nacionalnom sastavu stanovništva na području Grada i Okruga. Poslije konsultacija Ministarstva odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova sa Predsjedništvom RBiH, Predsjedništo je 23. septembra 1991. godine, razmatrajući političko-bezbjednosnu situaciju u SRBiH, odobrilo angažiranje dodatnog broja rezervnog sastava milicije iz kontigenta neraspoređenih vojnih obveznika koji se vode u sekretarijatima za NO. Odluku Predsjedništva potpisao je predsjednik Alija Izetbegović. Tek poslije ove odluke Predsjedništva, mobilizaciju smo proveli sa uspjehom, budući da smo na raspolaganju imali obveznike iz rasformiranih jedinica JNA i TO. Primjera radi, jedna od takvih rasformiranih jedinica imala je zborno mjesto u Ušivku kod Hadžića. Sekretarijati za narodnu odbranu su radili danonoćno. Tako je, naprimjer, za jednu noć Sekretarijat za narodnu odbranu općine Centar Sarajevo sačinio i izdao rješenja o dodjeli na ratni raspored (RR) Gradskom i Okružnom sekretarijatu za unutrašnje poslove oko 600 pripadnika RR-a. Ukupno je na području sarajevskog okruga mobilizirano 3.600 novih pripadnika RR-a, a kasnijim mobilizacijama taj broj se povećao.

Poslije sprovedene mobilizacije rezervnog sastava policije, odahnuli smo. Mobilizacija je bila legalna i legitimna. Svi pripadnici su dobili uniforme, odgovarajuće naoružanje (duge ili kratke cijevi), a proveli su najmanje desetodnevnu stručnu obuku. Po planu je izvršeno bojevo gađanje sa osobnim i kolektivnim naoružanjem. I tako smo na legalan način jačali odbrambene snage države.

Policajci su bili garancija odbrane Bosne i Hercegovine. Određeni broj pripadnika policije je početkom agresije bio na prvim borbenim linijama. Mobilizirane jedinice i sastavi organa uprava policije bili su potpuno popunjeni i osposobljeni, što je iznenadilo Beograd. Naime, prema našem saznanju, informaciju o uspjeloj mobilizaciji je Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu (SSNO) prenio Stanišić Mićo, sekretar Sekretarijata za unutrašnje poslove grada Sarajeva, kojeg sam bolje upoznao preko mog zamjenika u Gradskom sekretarijatu za narodnu odbranu Branka Kovačevića, koji je u stranci SDS bio Karadžićev sekretar. U Sarajevo, u Gradski i Okružni sekretarijat uprave policije, upućeni su predstavnici Glavne inspekcije narodne odbrane iz Beograda (GINA), o čemu me je obavijestio Ramo Đapo, rukovodilac odbrambenih priprema u gradskom i okruženom sekretarijatu. Dogovorili smo se da se inspektori iz GINA-e legitimišu i da se od njih traži originalna punomoć, te da im se ne smiju dati povjerljivi podaci.

  • O ciljevima GINA-e u svom izvještaju Ramo Džapo navodi: “Osnovni cilj i zadatak GINE bio je da onemogući daljnje omasovljavanje, osposobljavanje i naoružavanje organa i službe uprave policije, te smijeniti i procesuirati Nihada Halilbegovića, sekretara gradskog sekretarijata za narodnu odbranu, Ramu Džapu, rukovodioca organizacijsko-odbrambenih priprema gradskog i okružnog sekretarijata za unutrašnje poslove, Ruždu Kuhinju, sekretara O SUP-a Centar, Sulju Agića, sekretara O SUP-a Stari Grad, te još neke kadrove općinskih sekretarijata za narodnu odbranu i upravu policije. Zahvaljujući iskustvima i snalažljivostima ovih kadrova, GINA je onemogućena da realizuje svoje nakane, ali su od tada kadrovi srpske nacionalnosti bili sve kompaktniji, drskiji, bezobzirniji i bezobrazniji…” (pismeni izvještaj Rame Đape, nalazi se u privatnoj arhivi autora).

Prilog 19: Nalog Ministarstva odbrane i Zaključak Predsjedništva SR BiH o mobilizaciji rezervnog sastava milicije

Tih dana Radovan Karadžić bio je uznemiren, nije znao kako da reagira na odluku o mobilizaciji rezervnog sastava milicije i njeno provođenje, pa je zatražio savjet od Slobodana Miloševića. Miloševi ć je podvukao važnost vojnih aktivnosti koje se preduzimaju, a posebno da se sve te vojne aktivnosti odvijaju kroz JNA. Presretnuti razgovor između Karadžića i Miloševića tekao je ovako:

RK: Danas, 23. septembra, oni su počeli stvarati republičku vojsku.

SM: Da, da.

RK: Ja sam informirao načelnika Generalštaba o tome… Ja ne znam da li da odgovorimo na izazove.

SM: Morate odgovoriti na sve.

RK: Da.

SM: I onda ćeš dobiti vojsku na jednoj i ove na drugoj strani.

RK: Da.

SM: Oni moraju odgovoriti i nemaju šta drugo nego u vojsku.

RK: Ne, ne. Oni će se prijaviti u rezervni sastav milicije. To Vas pitam.

SM: Koje? Naše?

RK: Da.

SM: Ne za svaki dio, brate.

RK: Dobro, ali ako se oni prijave, onda će dobiti oružje i onda oni nemaju…

SM: Razumijem, ali oni se moraju prijaviti u vojsku i…

RK: Dobro. Oni se prijave u vojsku, odziv ovdje nije loš.

Milošević je ovdje prešao na priču o potrebi nove izjave o podršci JNA, ali ubrzo je Karadžić ponovo istaknuo svoj problem:

RK: Da, da. Sada oni ovdje počinju sa ovim. Ne znam šta da radim. Hoću li dati naređenje za ulazak u rezervni sastav milicije, ja….

SM: Ja ne bih to, ne, nikako…

RK: Da, ali ako naši nisu unutra, onda ne mogu jedinice…

SM: Ko zna šta će oni raditi da spriječe mobilizaciju u vojsku,

RK: Dobro. Ali to ima jednu drugu stranu. Vojska je velika, Ali ako su naši u rezervnom sastavu milicije i uzmu naoružanje i opremu, onda oni neće moći koristiti jedinice protiv vojske.

SM: Da.

RK: Ako naši ne uđu, onda će to biti čisto muslimanske policijske jedinice.

SM: Dobro. To zavisi od situacije. To se mora uzeti u obzir. Oni to ne mogu uraditi u srpskim selima.

RK: Ne, ne. Oni su poslali naređenje svim rukovodstvima općina.

SM: Ali oni to ne mogu izvšiti.

RK: Oni će to uraditi. Ali naši policijski komandanti su tamo.

SM: Da.

RK: Najviši oficiri u ministarstvu za unutarnje poslove u muslimanskim općinama su Muslimani, ali komandujući oficiri su Srbi, Tako da mi imamo neku vrstu prelaza tamo. Mi imamo neku vrstu komande.

SM: Pobrini se za maksimalnu izbalansiranost onda. Ali što se tiče vojske, tu smo sada apsolutno u prednosti.”

(Izvor: Kjell Arild Nilsen, Milošević u ratu u u Hagu – dokumentacija, Sarajevo, 2013., str. 155-157.)

Odluka o mobilizaciji Rezervnog sastava pripadnika milicije od 18. septembra 1991. godine, koju je potpisao predsjednik Predsjedništva SR BiH Alija Izetbegović, imala je dalekosežne pozitivne posljedice u odbrani Republike Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući opremljenosti i obučenosti pripadnika policije nije došlo do većih i tragičnijih incidenata u vrijeme postavljanja barikada i blokade Sarajeva u martu 1992. godine. Uspješno je održavan krhki javni red i mir, sve do 4. aprila 1992. godine. Od toga dana, bosanska policija je, zajedno sa Patriotskom ligom, uspješno čuvala linije odbrane oko Sarajeva koje su uspostavile JNA i paravojne srpske jedinice.

Preuzimanjem linija odbrane od Teritorijalne odbrane, odnosno Armije Republike Bosne i Hercegovine, policija se, osim specijalnih jedinica, postepeno povlačila sa linija, okrećući se svom redovnom i osnovnom zadatku – obezbjeđenju javnog reda i mira, kao i drugih poslova u opkoljenom Sarajevu. Po potrebi policija je i dalje bila na linijama odbrane grada. Pripadnici policijskih stanica policije Olovo, Ilijaš, Vogošća i Hadžići, zajedno sa Armijom RBiH, čuvali su linije odbrane do kraja agresije. Dio rezervnog sastava je raspoređen u vojne jedinice.

Izdvojeno.ba

 

319 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter