PROFESOR MARKO VUČETIĆ ZA „SB“

Profesor filozofije na Sveučilištu u Zadru, teolog i bivši nezavisni zastupnik u Saboru Republike Hrvatske Marko Vučetić govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o veličanju ratnih zločina, fašizaciji društva, sankcijama članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku i antifašizmu i tobožnjim europskim vrijednostima koje promovira lider HDZ-a BiH Dragan Čović.

U obraćanju Vijeću sigurnosti UN-a visoki predstavnik za BiH Valentin Inzko predložio je uvođenje sankcija lideru SNSD-a i članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku ukoliko ne ukloni tablu s imenom ratnog zločinca Radovana Karadžića sa zgrade Studentskog doma na Palama. Dodik se ni po cijenu novih sankcija ne planira odreći ratnih zločinaca. Kakav je Vaš stav o veličanju ratnih zločinaca u 21. stoljeću, je li došlo vrijeme da lider SNSD-a, pored američke, završi i na „crnoj listi“ Europske unije?

– Veličanje ratnih zločinaca ne pripada niti jednom povijesnom razdoblju, pa tako ne smije pripadati niti povijesnom razdoblju u kojemu mi jesmo. Ratni zločinci, treba to jednoznačno izreći, ne sadrže ljudsku veličinu, oni nemaju nikakve veze s ljudskim svijetom. Njih sve ljudsko provocira, iritira, uzrujava, zato su i izabrali da nasiljem i zločinom unište ljudski svijet. Vezivati sudbinu jednog narodu uz zločince, znači oduzeti humanitet tom narodu, odnosno taj narod svesti na ništavilo. Kada Dodik ne želi odustati od Karadžića, on, ujedno, iskazuje želju da odustane od povijesti, jer povijest razlikuje zločinca od žrtve. Političari koji su odustali od povijesti, odlučili su se za politike smrti, uništenja, laži i mitomanije.

Ništa od navedenog ne predstavlja mogućnost provođenja politika u korist građana ili, kako se to kaže, naroda. Međutim, koketiranje sa ratnim zločincima ostrašćuje obnevidjeli narod i homogenizira ga oko politika smrti i laži, a upravo takve politike omogućavaju opstanak političkom talogu. Samo politički talog razvija simpatije prema ratnim zločincima, samo pripadnici političkog taloga ne umiju odustati od ratnih zločinaca jer zločin i jest proizašao iz političkog taloga. Tko u vrijeme mira veliča ratne zločince, u vrijeme rata provodi zločin. Europska unija je nastala na temelju integracijskih procesa, a rat je proces dezintegracije svake pozitivne stvarnosti. Razumljivo je stoga da Europska unija ne može i ne smije imati blagonaklon stav prema poklonicima i promotorima ratnih zločinaca, a Dodik, nesumnjivo, to jest.

 

U Mostaru je brutalno likvidiran Marko Radić Maka, zapovjednik HVO-a, ali i presuđeni silovatelj i ratni zločinac. Samo nekoliko sati kasnije, u organizaciji HDZ-a BiH održana je komemorativna sjednica na kojoj su slavljeni njegov lik i djelo, a taj čin su osudile sve međunarodne organizacije i ambasade u BiH. Kakvu poruku šalju čelni ljudi HDZ-a BiH čiji se predsjednik zaklinje u europske vrijednosti?

– Europske vrijednosti nisu vrijednosti silovanja i rata, rat i silovanje su antivrijednosti. Balkanski mentalitet kojem pripadamo, jest mentalitet hajdučije, to je mentalitet razbojnika i osvete. Hajdučki mentalitet komemorira zločince, taj mentalitet državu poima kao instrument sile i nasilja. No, valja imati na umu da oni koji nasilje i silu smatraju vrijednostima, i to europskim i kršćanskim vrijednostima, nasilje i silu ne primjenjuju samo kada se odnose prema neprijatelju, nego i prema vlastitom narodu. Zar nije riječ o nasilju kada se vlastitom narodu oduzimaju politička, građanska i ekonomska prava, kada se odustaje od demokratizacije kako bi se, što na radikalan način dolazi do izražaja u BiH, jedan narod vezao uz jednu stranku? Taj narod je tada zarobljenih te stranke, a država u kojoj su građani zarobljenici političkih stranaka, nije demokratska država u punom smislu riječi, jer zarobljenik nije u stanju izabrati slobodu, on je zarobljenik po tome što su mu je sloboda oduzeta.

Europske vrijednosti su vrijednosti demokracije, a demokracija počiva na promjenama, slobodi, mogućnosti da nepredvidiva volja birača izabere tzv. Nekontroliranu opciju. U demokraciji je država šira i veća od stranaka, a građanin, i to svaki pojedini građanin, je slobodniji i veći od svih stranaka i same države. Ovo zvuči kao utopija u vremenu u kojemu se komemoriraju ratni zločinci kao heroji. Oni koji komemoriraju zločince šalju poruku da su ljudi zločina, ali i njima je potrebno poslati poruku da demokracija oslobađa građane i osuđuje zločince i one koji zločince komemoriraju.

 

Od 1992. godine do danas, širom BiH nikle su ulice koje nose imena ustaških i četničkih dužnosnika i osvjedočenih fašista, a navijačke grupe pale baklje u čast ratnih zločinaca, dok se u isto vrijeme skrnave partizanska groblja. Kakve su to generacije mladih “odgojile” nacionalne stranke u proteklih 30 godina?

– Na prostoru bivše Jugoslavije uglavnom ne postoje nacionalne stranke, nego stranke rastućeg nacionalizma. Nacionalizam nije pozitivna stvarnost. Jednom prilikom sam rekao da su nacionalisti obične budale. Oni to jesu jer nisu u stanju afirmirati vrijednosti nacije kojoj pripadaju, nego se usmjeravaju prema neprijatelju. Njih ne zanima dobro vlastite nacije, nego ih zanima to kako će nanijeti zlo neprijatelju. Oni nisu u stanju odnositi se s ljubavlju prema vlastitoj naciji i vlastitoj državi. Nacionalisti nisu u stanju biti rodoljubi i patriote, oni su nasilne budale. Njihovo nasilje je, u povijesnom smislu, sagrađeno od istih elemenata kao i fašizam. Isti je to materijal i ista je to arhitektura. Mladi su ostali bez ideja, to je jedna od većih tragedija našeg vremena – imamo mladi naraštaj bez ideja. Takvi, bezidejni mladi, postaju obični biološki materijal u funkciji fašizma i fašističkih izvedenica. Njima fašizam i veličanje zločinca nije dao kolektivni smisao, nego im je oduzeo ljudsku bitnost. Oni su nebitni, a to su upravo i htjele tzv. nacionale stranke, da mladi postanu nebitni, kako bi njihove stranke bile bitne – u malverzacijama, pljačkanju, zaustavljanju demokratskih procesa itd.

Kakva je uloga crkve i religijskih zajednica?

– Religijske zajednice su tu odigrale sramotnu ulogu. Umjesto da vjernike osnažuju iznutra, one su ih radikalizirali kako bi religijske zajednice, uz izdašan financijski honorar od države, manipulirali s mladima nudeći im političku propagandu kao vjerski sadržaj. Nemojmo nikada zaboraviti da političke stranke ratne zločince veličaju kao heroje, a da te iste ratne zločince religijske zajednice dižu na razinu svetosti. Mladi su izdani i ostavljeni kako bi, kao potpuno nebitni, mogli biti u funkciji radikalizma – od političkog do religijskog i navijačkog. Na djelu je programirana radikalizacija društva, a sve kako bi političku moć imali oni koji u istinskom demokratskom društvu to nikada ne bi mogli. Uz političku moć i protudemokratske vrijednosti ide i financijska korist.

Kako komentirate rezultate lokalnih izbora u BiH?

– Na prošlim izborima je ipak došlo do stanovitih lomova u protudemokratskom vladanju glavnih stranka u BiH. Iznenadili su ih rezultati izbora u Banjoj Luci, Sarajevu, Tomislavgradu…

(Razgovarao M. Iličić)

Slobodna Bosna

Po preporuci A.M.

229 Posjeta 2 Posjeta danas
News Reporter

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *