Post mortem: OMER MESIHOVIĆ (1945-2021)

„Sunce nikad ne izađe i nikad ne zađe,a da se ne dogodi neko čudo“.

Na vijest da je umro moj,naš i vaš ljubušak Omer(Huseina) Mesihović,ostao sam bez teksta i onda sam sugovorniku rekao:“Molim Vas,recite mi da nije istina“.A ona je neumoljiva.Omer je prešao u sjećanje,svima nama.

Moja sjećanja na lik i djelo Omera Mesihovića su vezana za djetinjstvo koje sam proveo na Gožulju u periodu od kraja 50-tih do sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Nekim silnicama zbližili smo se kao djeca koja su pohađala različite razrede kao rezultat različitih godišta(1945-1948.)Uglavnom smo zajednički išli u školu i vraćali se ako smo imali isti broj časova.Birali smo puteve do škole:pored Mejtefa,preko Mesihovine,niz Bilo Brdo,niz Glavicu ili Bašanovića mahalu…Uvijek uz nas su bili i drugi učenici Osmogodišnje škole,stariji i mlađi od nas.U tom druženju bilo je dječačkih mangupluka,smijeha i radosti.Osjećali smo se sigurno i stvaralački kao učenici zadovoljavajući naše i potrebe naših  roditelja.

Gožulj je bio centar našeg svemira.Sve se odvijalo od Fejzine kahve do česama na Gožulju.Igre su bile priređivane na cesti u dužini od 100 metara(nogomet,“sakrivača“,igre klikera,karata,“paje i klisa,kauboja i Indijanaca) i druge.

Među starijima je dominirao Fuad Kadragić,Munib Dalipagić,Omer Gujić,Meho(Miško)Gujić i Murso Gujić,Meho Alendar „Fofa“,Mustafa Lalić-„Parapak“ i drugi.U mlađim generacijama glavnu riječ su vodili Agan Dizdarević,Salko Mahić „Kešo“,Sulejman i Halid Kadragić,Mesud Begović,Suad Kadragić i drugi.

Odnosi Omera i autora postali su prijateljski i drugarski tokom igre,druženja,izrečenih stavova tokom čestih rasprava i diskusija.Time su mi bila „otvorena vrata“kuće Mesihovića.Često sam boravio u kući, dvorištu i baščama niz padinu od Fejzine kahve.Tako sam pobliže upoznao Omerove roditelje(Husu i Zejnu),Omerove sestre (Suadu-Sutku i Zuhru) i Omerovu braću(Suada i Ibrahima-Ibru „Mačka“).Bio sam im omiljeni gost jer sam donosio novosti,bio poslušan,razgovorljiv,uz obavezni osmijeh i „šeretluk“.Tada sam primjetio nasljedne gene Huse i Zejne na liku i kasnijem djelu našeg Omera.

Najradosniji smo bili kada smo igrali nogometa na Starom gradu,na prostoru „od ulaza do Tabije“ na starom Gradu,zbog dužine i širine igrališta.Naši domaćini su bili Ivo Tokić,Kaže Majić,Krešo i Tomo Majić.To je bio period do zemljotresa 1962.godine;kada sam preselio na Stuba.Nakon toga naša druženja su se prorijedila ali nikada nisu prestajala.

Omer je upisao Učiteljsku školu koju je završio u redovnom roku(Ljubuški-Mostar).Prvo Omerovo radno mjesto je bilo kao učitelj-Stubica.Da bi redovno bio na radnom mjestu,Omer je kupio motor T-12.Fasciniran svojim poslom učitelja,pozvao me da skupa odemo u Stubicu i posjetimo školu i vidimo učenike.Oduševio me svojim pristupom poslu učitelja a i bistri učenici su ostavili visoki dojam na mene,što je vjerovatno uticalo  da kasnije postanem prosvjetni radnik.Uvijek sam bio mišljenja da je Omer trebao ostati prosvjetni radnik,na radost učenika i društva gdje bi djelovao.

Nakon „učiteljovanja“Omer je krenuo putem društveno-političkog rada u SSRN i organima sigurnosti i bezbjednosti.I geografski smo postali udaljeniji,pogotovo nakon preseljenja u Mostar.Ali znamo da je Omer bio odgovoran u društveno-političkom radu o čemu svjedoči podatak da se zadržao na raznim funkcijama do prvih demokratskih izbora.

Nakon izbora i pobjede SDA i HDZ u Mostaru,Omer je došao da vrati „ključe i harače“novim pobjedničkim bezbjedonosnim strukturama.

Tada se susreo sa jednim od braće prvaka SDA koji mu je rekao:“A ti si taj Omer?!Omer je odgovorio:“Došao sam da predam dužnost“.Brat je bio uporan ponavljajući:“A ti si taj Omer Mesihović“.

Ovim je završena Omerova karijera društveno-političkog radnika.

Bivša država SFRJ je izdala Omera Mesihovića.

Sadašnja država BiH je također izdala Omera Mesihovića.

Izdala ga je tako da trećinu života provede u Njemačkoj i da umre u Njemačkoj.

Pazite koga i koliko volite!

Omer je bio privržen svima.

Pomagao je svoje prijatelje.

Imao je plemenitu osobinu osjetljivosti prema potrebama drugih.

Omer je bio ljubazan i pun topline prema prijateljima,poznanicima,prema užoj i široj rodbini.

Omer je imao dostojanstvo,iskrenost i pouzdanost!

Bila mi je čast biti dio njegovog društva koje je uvijek radilo za OPĆE DOBRO!

 

Kemal Mahić

 

2291 Posjeta 4 Posjeta danas
News Reporter