Bosanski lonac

Zašto se Hrvatska tako nameračila na Bosnu?

Opako su se smakli na Pantovčaku i Markovom trgu. Užgali lomaču nasred Bosne predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković, pa po bljutavom političkom „povišću pritrujenom” receptu poput priučenih chefova kuhaju omiljeni hrvatski specijalitet: bosanski lonac. Kronologija gafova i smicalica ponuđenih međunarodnoj zajednicu u proteklih par dana temeljem hrvatske vanjske politike prema BiH uglavnom je poznata osim nejasne činjenice zašto se Hrvatska tako nameračila na Bosnu. U najgoroj maniri šibicara s tržnice, zaogrnuti plaštom domoljublja, obećavaju hrvatskom korpusu u BiH neostvarive privilegije i ciljeve, dociraju službenom Sarajevu službenu politiku, pokušavaju prevariti UN i EU o prirodi svojih zahtjeva i sramote nas gdje god stignu lupetanjem gluposti.

Jasno poput bistre vode jest da će im propasti još jedna razorna politička kampanja, ali trenutna atmosfera antagonizma i militantne propagande opasno prijeti budućnosti odnosa dugogodišnjim političkim, vojnim i gospodarskim partnerom. Kao primjer uzmimo hrvatsku dalekovidnicu koja emitira kontakt emisije na temu „Odnos Hrvatske i BiH” u kojoj se redovito plasira govor mržnje prema Sarajevu, Bošnjacima, islamu i vrti propagandni kotač koji neumoljivo melje i politički mainstream.Svi glavom ponikoše, niti glasa čuti nije.

No, otkriti prave motive hrvatske vanjske politike, složen je zadatak jer ih vlast krije kao zmija noge i ponavlja mantru „kako je Hrvatska najveći zagovaratelj priključenja euroatlantskim integracijama”.

Yes my ass.

UBI NAS SRAMOTA

Kao što je poznato Bosna je omiljena hrvatska geostrateška kriptovaluta s čijim se teritorijem trgovalo, a sve s dugoročnim ciljem pripojenja tzv. Herceg Bosne Hrvatskoj. Još od čuvene Tuđmanove salvete, ratom s Armijom BIH, dvoličnim sporazumom iz Splita, političke i financijske podrške separatizma i nacionalističkih kružoka koncentriranih u Mostaru, plasmana sumnjivih političkih inicijativa, provokacija i obavještajnih mina, hrvatska vanjska politika niti za jotu se nije promijenila trideset godina. Istini na volju, iskustvo čini svoje pa sve svoje ciljeve više otvoreno ne iskazuju, ali nije ih teško za provaliti.

Takav nedostatak stila i inteligencije teško je prikriti, iako timingom znaju iznenaditi poput predsjednika Milanovića u govoru na vijeću UN-a.

Na stranu što su uhvaćeni u laži – službena integralna verzija govora i prerađena kopija predstavljena regionalnoj javnosti bitno se razlikuju – ali upitnik velik poput piramide stoji nad Milanovićevim izlaganjem. Do vraga, što taj klipan želi od svih nas?

Inzistiranjem na izmjeni izbornog zakona kako se hrvatskom korpusu ne bi opet dogodilo da im „Bošnjaci biraju predstavnika” i već tipično demoniziranje Željka Komšića, obrazloženo je s „neravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH” što je notorna neistina. Kraj živog Daytonskog sporazuma i nekoliko dopuna potpisanih s Europskom unijom, zahtjeva se „legitimni zakonski i politički standard” i de facto, isključivanje nacionalno neopredijeljenih državljana iz biračke strukture hrvatskog predstavnika. Ustavno neodrživa inicijativa da glasaju na posebnoj listi, totalno je idiotska i podrazumijeva ne samo izmjene izbornog zakona nego i Ustava.

Nakon što je premijer Plenković pokušao „prodati bozu” visokom predstavniku EU-a za BiH Cristianu Schmidtu i njegovog izvještaja Europskoj komisiji, zakucan je i zadnji čavao u lijes Milanović-Plenković inicijative.

Čovjek bi rekao „dogodi se i najboljima”, ali nakon nebrojenih odbijenih prijedloga Hrvatske o BIH od strane EU, stvarno trebaš biti jebeno ograničen pa ponoviti skok na glavu niz stepenice.

Normalne ljude ubi sramota od njihovih egzibicija, čovjeku dođe da ode u Bosnu i osobno se ispriča ljudima na gluposti naših političkih perjanica.

NEMA TU KRUHA

Hrvatskoj visokoj politici, nakon svega, mora postati jasno da nema u Bosni kruha za nju, posebno ne na temelju pritisaka, tužakanja i licemjerja. Europska unija jasno je dala do znanja i Hrvatskoj i Srbiji kao glavne aspirante na teritorij BiH, da budućnost Bosne pripada Bošnjacima kao i razvoj države. Naravno, službeni Zagreb i dalje će neograničeno pomagati Herceg Bosnu, provocirati službeno Sarajevo i učiniti sve što mogu da zagorča život Bosni kakva je sad.

Jednako tako, mora im postati jasno da niti u Hrvatskoj nemaju široku podršku za takvu politiku jer je narodu dopizdilo pritajeno zveckanje oružjem, odljev milijardi kuna bez krčmara i računa, kao i da nam hrvatska dijaspora iz BiH redovito kroji izbore.

Čovjeku bude nejasno kako im nije palo na pamet kroz seriju potpisanih bilateralnih sporazuma pokušati poboljšati status Hrvata u BiH i da kontinuirano stvaranje neprijatelja od prijatelja iscrpljuje sve uključene aktere.

Ako im nije jasno da je svima dojadilo pisati i pričati o Bosni uvijek na iste, zamorne teme, tada su gluplji nego li što djeluju.

A tu razinu teško je doseći običnom smrtniku.

Tacno.net, Nenad Bunjac

357 Posjeta 3 Posjeta danas
News Reporter