Nešto više od mjesec dana i “Most-Bro” se priključio akciji, koja se vodi u Bosni i Hercegovini, radi pomoći djevojci Nevresi Ejubović. Nevresa je mlada djevojka koja je rodjena 1988.godine i oboljela je od raka limfnih čvorova.Pomoć nismo prikupljali po cijeloj Danskoj već je nekoliko džemata to odradilo, plus uplate koje su naši gradjani uplatili direkt na naš račun. Prikupljeno je 14.050 danskih kruna i 10 eura. Da ne saljemo putem banke i plaćamo troškove i da stigne brže, naš odbor je odlučio da, pošto ja krećem za Bosnu, sam ponesem ovaj novac i lično ga uručim ocu mlade djevojke.Tako je i bilo i po dolasku u Sarajevo dogovorio sam sa Nevresinim ocem gospodinom Nijazom Ejupovićem da se nadjemo u haremu Begove dzamije. Došavsi, otišli smo do obližnje slstičarne da popijemo kahvu i da porazgovaramo. Taj razgovor na mene je ostavio jak utisak, tako da je i ovaj tekst produkt toga razgovara.
Dva dana sam sam nesvjesno o tome razmišljao i došao do zaključka kako je Bosna i Hercegovina zaista zemlja dobrih ljudi.Nijaz mi je pričao kako je tekao tok bolesti njegove kćerke od samoga početka. Jedna, kako reče, bezazlena oteklina na vratu pretvorila se u njihovu noćnu moru. Doktorima je trebalo dosta vremena da uspostave pravu dijagnozu. Lutali su na početku, ali su kasnije izašli s dijagnozom koja je bila surova stvarnost. Dijagnoza je glasila: rak limfnih čvorova. Porodica nije mogla da vjeruje. Bio je to šok za sve. Kaze Nijaz, ipak nije bilo vremena za čekanje, trebalo je reagovati. Kontaktiraju nekoliko evropskih zemalja medju njima i Francusku i dobijaju odgovor da je potrebno uplatiti na račun klinike 150.000 eura da mogu da Nevresu ubace u njihove liste.
Liječenje ove bolesti je izvodljivo, ali su sredstva koja treba prikupiti ogromna. Naša doktrica ljubusanka Emila Košarić – Kadragić sama je u jednom našem razgovoru kazala da je izliječenje moguće, ali da su potrebna velika sredstva. Emila je i sama učestvovala uplativši svoj prilog za Nevresu. Nijaz je nastavio sa pričom da su pokušali da na razne načine obezbijede sredstva. Pomoć države je i ovaj put izostala kao i mnogo puta do sada. Na scenu su stupili “mali, obični” ljudi. Vrši se prikupljanje novca i prikupljaju 12.000 km. To je kap vode u moru. Njihova prijateljica stupa u kontakt sa svojim prijateljem doktorom sa zagrebačke prestižne klinike “Rebro”. Trazi pomoć i moli ga da uprava ove bolnice primi Nevresu na liječenje. Zahvaljujući prof.dr.———- Nevresa dobija poziv da dodje u Zagreb, mada još nema ni deseti dio potrebnih sredstava za troškove liječenja. Jedan mladi čovjek, Hrvat iz Mostara, ispred svoje firme roditeljima dodjeljuje automobil i stavlja ga na raspolaganje za Nevresine odlaske prema Zagrebu dokle joj god to bude potrebno. Osim ove velike ljudske geste dotični gospodin daje i prilog za liječenje u iznosu od 10.000 km. Moram reći da ovaj gospodin nije neki veliki biznismen i da posjeduje “veliki novac”. Ne, on je tek počeo da radi i sasvim skromno zaradjuje.Slušajući oca koji priča o svojoj velikoj nevolji i dobročinstvo čovjeka iz Mostara, Hrvata koji nikada prije nije vidio Nevresu, ja nisam uspio sakriti suze koje su same navirale. Ovakvi primjeri ljudske dobrote mogu se naći još samo u ovoj našoj lijepoj Bosni i Hercegovini. Napisao sam ovo da podjelim sa vama samo iz razloga da vidimo da nije sve tako crno i da nisu zle sile uspjele da pobijede dobro koje je u ljudima.
Da zavrsim još sa informacijom da se Nevresa poslije tretmana na “Rebru” osjeća dobro i da ima još da primi dvije kemoterapije. Trenutno je sa majkom u Zagrebu i poslije tretmana vraća se kući u Sarajevo. Porodica Ejupović zahvaljuje se svima koji su na bilo koji način bili sa njima i njihovoj nevolji. Ja opet na kraju ovoga teksta želim izraziti jedno veliko hvala momku iz Mostara i profesoru sa “Rebra”radi kojih sam sve ovo i napisao, a naravno i svim ljudima sirokog i dobrog srca..
Faruk Jakić