Historija Ljubuskog četvrti dio

 Objavljeno nedjelja, 15 April 2007 20:26
    Klikova: 3253

staraljubuskog

Ali-bega Kapetanovica dzamija u Vitini

Vitina je udaljena od Ljubuskog 7 km i nalazi se uz cestu koja jednim krakom vodi za Imotski, a drugim za Vrgorac. Smjestena je kod izvora rijeke Vriostice i plodnog vitinskog polja.
Dzamija je locirana uz cestu na ulazu iz pravca Ljubuskog desetak metara desno od rijeke Vriostice. Gradjena je od tesanog kamena sa visokim stropom, unutrasnjih dimenzija oko 8×8 metara. U enterijeru se nalazi kameni minber i mahfil u sirini cijele dzamije na koji se ulazi uz drvene stepenice koje vode sa sofa. Krov joj je izgradjen u imitaciji kupole i pokriven crijepom. Upisana je u gr.ul.br. 655, kat.cest. 1745/1 i zaprema s predvorjem povrsinu od 614m2.
Kamena munarica sagradjena je oko 5 metara sjeverno od sofa.

 

vitinadzamija2

Do ulaza u nju vodi od zemlje13 kamenih stepenica. Munarica ima ulaz i pet otvora(prozorcica).
Kasim Gujic pise da je ovu dzamiju sagradio Ali-beg Kapetanovic prije 1858.godine. Do tada u Vitini nije postojala dzamija i vitinski muslimani su klanjali pod otvorenim nebom na mjestu zvanom Sofa kod izvora Vriostice.

Muhamed Mujic misli da je dzamija sagradjena u prvim godinama turske uprave i da je bila pod kupolom. Dalje kaze da se iznad njenih ulaznih vrata nalazila ploca s natpisom u kom eje pisalo da je ona 1856.god. opravljena, a ne sagradjena.

Desno od ulaza u dvoriste dzamije nalaze se dvije prizemne prostorije u kojima je ranije radio mekteb, koji je svakako sagradio isti vakif. Upisan je u gr.ul.br.655, kat.cest.1745/2 i zapremao je povrsinu od 47m2. U ovim je prostorijama u posljednje vrijeme bila privatna poslasticarnica.

Nije se sacuvala zakladnica ove dzamije, pa se ne zna sta je vakif zavjestao za njeno izdrzavanje. Ova dzamija je srusena 1993.godine.
Becir i Sulejman  Kapetanovic, sinovi hadzi Dervis-begovi, zavjestali su 1314.(1897.) godine za potrebe ove dzamije: kucu sa dvije magaze, i bascu u mahali Besir u Ljubuskom. Ove nekretnine upisane su u gr.ul.br. 372, kat.cest. 214/113 i 24/27.

Odredili su da se nekretnine izdaju svake godine interesantima pod zakup, a prihod dijeli na cetiri dijela i trosi u sljedece:
– jedan za opravke kuce
– drugi imamu dzamije
– treci hatibu dzamije
– cetvrti mujezinu dzamije

Rusevine ove zgrade, koja je bila nas sprat, su vidljive spram dzamije u Zabljaku u Ljubuskom.
Neki Selim-aga sagradio je 1011.(1602) godine u Vitini jedan velicanstven dvorac koji je sluzio kao musafirhana, za putnike namjernike. Ne zna se gdje se nalazio kada je presta raditi ni kada je srusen.
U Vitini su se nalazili dvori i kula begova Kapetanovica.
Osman-beg Manov, koga je Husein –kapetan Gradascevic postavio za muselima u Ljubuskom, navalio je 31.maja 1832. god. na Vitinu i zapalio dvore Kapetanovica, ali tvrdoj kuli , nije mogao nista uciniti.
U 17. stoljecu u Vitini se nalazio i konak porodice Mesihovica. Ovaj konak je zapalio Stojan Jankovic  1687.godine kada je scetom uskoka isao na Mostar.
U Vitini su zivjele sljedece muslimanske porodice: Bukici, Dizdarevici, Fejzici, Jakici, Kapetanovici, Krehici, Lalici, Livnjaci, Maksici, Mesihovici.
Najstariji su Dizdarevici i Mesihovici za koje se prica da su im preci dosli iz Eski Babe u Turskoj prilikom zauzimanja(fetha) Hercegovine u drugoj polovini 15.stoljeca.
Vitina je u proslosti dala vise zasluznih i istaknutih ljudi od kojih spominjemo trojicu:

-Mehmed-beg Kapetanovic Ljubusak (1839.-1902.) zauzimao je visoke polozaje u drzavnoj upravi za vrijeme turske i austrougarske vladavine. Bio je istaknuti publicista i objavio je nekoliko vrijednih djela.

– Sin mu Riza-beg(1868.-1931.) je prvi nas muslimanski pjesnik koji je pisao latinicom. Pisao je pjesme , pripovijetke i drame.

– Hadzi Mehmed Saric ef. Mesihovic (1876.-1959.) Osnovno i srednje obrazovanje  dobio je u zemlji, a visoko u Istambulu gdje je diplomirao u Mektebi novvabu i promovisan za doktora teoloskih serijatsko-pravnih nauka. Po povratku sa studija bio je najprije muderis, a od 1917. do 1929. godine muftija u Mostaru. Od 1929. do penzionisanja 1936. godine bio je clan Ulema medzlisa u Sarajevu.
Porodica Mesihovica dala je dvojicu hafiza: hafiz Ahmed efendiju i hafiz Rasid efendiju.
Oni su se bavili trgovinom i nisu vrsili nikakve vjerske funkcije.

Pred ulazom u Vitinu, s desne strane, vide se na jednom brezuljku rusevine dvorca i kule posljednjeg ljubuskog kapetana Sulejman-bega Kapetanovica (umro 1848.god.) i njegovih potomaka.
Bila  je to impozantna gradjevina koja je imala 20 prostorija sa 80 prozora i balkon na drugom spratu. Stropovi su joj bili ukraseni divnim rezbarijama, a zidovi lehvama.
U zgradi se dalje nalazilo deset hamama(banja) , sto znaci da je svaka druga prostorija imala poseban hamam.
Sulejman-beg je oko dvorca zasadio masline i prvi uveo gajenje ove kulture u ljubuskom kraju.

OSTALA MJESTA LJUBUSKE OPSTINE

Most u Proboju i Sehitski harem

Proboj je udaljen od Ljubuskog oko tri kilometra i nalazi se u Ljubuskom polju na putu za Radisice. Istocnim krajem ovog polja protice potok Proboj, dug 720 metara, koji ljeti presusi. On se ulijeva u Vriosticu, pritoku Mlade/Trebizat/.
U Proboju preko rijeke Vriostice sagradjen je za turske uprave jedan kameni most na tri luka. Ranije je preko ovog mosta vodio glavni drum koji je isao od Duvna i Posusja za Stolac i dalje.
Danas on sluzi samo za prelaz zemljoradnika u polju i pregon stoke.
Za postanak i izgradnju ovog mosta vezana je sljedeca narodna predaja koju i danas zna ispricati jos pokoji stari Ljubusak, a ona glasi:

”Svatovi su vodili Begzu, djevojku iz Duvna za Stolac za sina Mahmud-age Sarca.Kad su dosli u Proboj morali su pregaziti potok, jer u to doba ovdje nije bilo mosta. Presavsi na drugu stranu sjeli su pod jedan brijest da se osuse i odmore. Tada su na njih navalili hajduci i pobili ih.
O ovom dogadjaju javljeno je odmah u Istambul odakle je dosla naredba(ferman) da se u Proboju sagradi most sto je i ucinjeno.
Pobijeni svatovi sahranjeni su u posebnom groblju kod mosta koje je poznato pod imenom ”Sehitski harem”.
Ovaj harem je ogradjen 1903. godine prihodima od harema u Ljubuskom i prilozima prikupljenim od muslimana ovog kraja.
Groblje kod mosta u Proboju zaprema povrsinu od 315m2 i vlasnistvo je vakufa dzamije u Zabljaku u Ljubuskom. Poznato je jos i pod imenom Sarcev harem.
Ranije su za susnih godina dovodjena u ovaj harem mektebska djeca iz Ljubuskog i Vitine i ovdje su ucene kisne dove.
Ovaj harem je poslije 1945.godine uzurpirao jedan katolik iz susjednog sela Radisica, unistio sve nisane u njemu i ovdje napravio radionicu.

Hadzi Mujina cuprija u Grabu

Grab je udaljen od Ljubuskog oko deset kilometara i nalazi se uz put za Vrgorac. Ovdje, preko rijeke Mlade(Trebizat) , na mjestu Otok, postoji jedan kameni most na dva luka, u narodu poznat kao hadzi Mujina cuprija.
Sagradio ga je hadzi Mujaga Muminagic iz Ljubuskog polovinom proslog stoljeca kada se iz Meke, sa hadza vratio.
Prica se da mu je u Meki, dok je hadz obavljao, ukraden cemer s novcem. Kada je on to ispricao nekom nepoznatom covjeku i pozalio se, on mu je dao izvjesnu sum novca i omogucio da se bezbjedno vrati kuci. Hadzi Mujaga je tada upitao nepoznatog ko je i odakle je s namjerom da mu, kad dodje kuci, dug i vrati. Ovaj mu je tada rekao da mu dug ne vraca nego da, kad kuci dodje, napravi s tim novcem neki hajrat u svom kraju.
Po povratku iz Meke, hadzi Mujaga je u Grabu, gdje su Muminagici imali velike posjede, sagradio most od kamena.
Na ovom mostu vrsene su neke opravke 1896.godine. Nalazi se jos uzgor i danas sluzi za prelaz pjesaka i stoke.
Nastojanjem posljednjeg ljubuskog kapetana Sulejman-bega Kapetanovica provedena je kanalizacija ljubuskog polja. Za njegova vremena i inicijativom Ali-pase Rizvanbegovica
 uvedena je 1844. godine kultura rize u Veljackom polju.

Kavazbasin most i Omanovica kula u Klobuku

Klobuk je udaljen od Ljubuskog 12 kilometara i nalazi se uz cestu koja preko Vitine vodi za Grude, Imotski i Split. Turci su ga zauzeli  1477. godine i u njihovoj vlasti je, s manjim prekidima, ostao sve do austrougarske okupacije 1878.godine.
Kroz Klobuk tece rijeka Mlade/Trebizat/  koju, dok kroz ovo mjesto i Tihaljnu proticu, zovu Rika.
Preko Rike, na lokalitetu Osoje , sagradjen je za turske uprave  jedan most na cetiri kamena luka, u narodu poznat pod imenom ”Kavazbasin most”.
Od ceste u Klobuku odvaja se jedan krak koji vodi preko mosta u Kapelmahalu i Vojnice. Od ovog mosta odvaja se opet drugi krak i vodi za Dobrnju i Tihaljinu.
Dio makadamskog puta od ceste do mosta dug je oko dva kilometra i u gruntovnim knjigama upisan je pod nazivom ”Do Kavazbasina mosta”.
Ovaj most je sagradjen od tvrdog i tesanog kamena. Kolovoz je ranije bio izgradjen od drvenih greda i dasaka koje su s okna na okno presvodjivale rijeku.
Pocetkom ovog stoljeca skinute su s mosta grede i daske i uredjen makadamski put.
Oko 1960.godine kolovozna traka je prosirena za dvije pjesacke staze od po 50cm i kolovoz je betoniran.
Ko je bio ovaj Kavaz-pasa , kada i gdje je zivio, i kada je umro, tacno se ne zna. Prica se da je porijeklom iz Travnika i da je, osim mosta, napravio i kanal koji dijeli, isusuje Klobucko i Veljacko polje. Ovaj kanal narod zove Kazazovac, Kazazov kanal i Kazaz-basin kanal.
Na lokalitetu Bovan , u zaseoku komsiluk Kapelmahala vide se jos rusevine stare Omanovica kule koja je ovdje sagradjena za vrijeme turske uprave. Danas su one vlasnistvo Ante Culjka, ciji je otac bio kmet na aginom imanju u Klobuku.
Na podrucju ljubuske opstine sagradjeno je u 17. i 18. stoljecu vise kula na jedan i dva sprata koje su se nalazile gotovo u svim selima i zaseocima.
Cerimovici su imali kulu u Vitaljini, Fazlinovici u Tihaljini, Omanovici u Klobuku, Ormani u Rujasu, Terzici u Bucanima.
U selima ljubuske opstine ima vise toponima i lokaliteta koji su dobili svoja imena u odnosu na smjestaj prema nekoj kuli i tako su upisani u gruntovnim knjigama: Kula, kod Kule, pod Kulom, nad Kulom, Kulina.

Studenci

Ovo mjesto lezi uz rijeku Studenci i Studenacko polje nedaleko od ceste Capljina-Ljubuski. U ovom selu odavno zive samo katolici dok su ranije ovdje zivjele i dvije muslimanske porodice iz Ljubuskog: Gujici i Ombasici, nekadasnje age u ovom selu.
Gujici i Kahve iz Mostara imali su ovdje svoje kule.
Vakufi Cejvan cehaje i Nesuh-age Vucjakovica iz Mostara imali su od polovine 16.stoljeca mlinice i stupe na rijeci Studenci, objekti su u gruntovnim knjigama upisani pod nazivom ”vakuf”.
U Gornjim Studencima , ispod Runjave Gomile, nalazi se vrelo koje nosi naziv ”Kajtazovina” i na kome su nekad mljela cetiri mlina, koja su upisana u gruntovnim knjigama pod nazivom ”vakuf”. Ovaj podatak jasno govori da je neki predak stare mostarske porodice Kajtaza sagradio ove mlinice i u neke ih dobrotvorne svrhe zavjestao. Pored Studenaca, vakufske je zemlje jos bilo u Humcu, Proboju i Veljacima.
Na podrucju sela:Grab, Klobuk, Proboj, Studenci, Veljaci, koja su danas nastanjena iskljucivo katolicima, imale su do agrarne reforme 1919.godine posjede sljedece aginske i begovske porodice:Becirovici, Besirovici, Bilali, Bukovci, Cerici, Cerimovici, Dalipagici, Daupovici, Dizdarevici, Dorocici, Djulici, Fatici, Fazlagici, Fazlici, Fazlinovici, Gujici, Hadzalici, Hafizovici, Hajdarovici, Hrnjicevici, Iblji, Jakici, Kadragici, Kljucani, Konjhodzici, Kosarici, Krehici, Lalici, Mahici, Maksici, Mujezinovici, Muminagici, Novici, Ombasici, Omerhodzici, Osmici, Prolici, Sadikovici, Selimici, Simiti, Sukalici, Tancice, Terzici, , Zagici i Zuhrici – iz Ljubuskog;
Alagici, Busatlije, Kapetanovici, Mesihovici iz Vitine;
Agici, Buljke Cemalovici, Cisici, Drace, Djozlici, Hadzici, Kajtazi, Kazazici, Koluderi i Nove iz Mostara;
Husagici iz Blagaja;
Brackovici i Nazecici iz Trebinja;
Rustanpasici iz Bugojna;
Hasanpasici iz Travnika;
Djumisici iz Banja Luke.

2512 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter