U proteklom ratu Bosna i Hercegovina je stekla mnogo prijatelja medu narodima,državama,pojedincima,kulturnim licnostima svijeta…Oni su postali prijatelji na osnovu medunarodne pravde a ne zato što su nešto bili emotivno vezani za narode i državu Bosnu i Hercegovinu.Poštujuci vec donijete deklaracije i rezolucije medunarodnog prava insistirali su na osudi agresije i divljaštva agresora.Bili smo fascinirani njihovom energijom i tumacenjima povreda medunarodnog i humanitarnog prava štiteci svojim predavanjima,izjavama,javnim djelovanjem „žrtvu“-Bosnu i Hercegovinu.
U tome su prednjacili Anrie Lewie,Alain Finkelkraut,Stepfan Schwarz,Suzan Sontag,Edi Williams,Christan Amanpour,mnogi svjetski novinari i javni radnici na Zapadu.Njihove interpretacije agresije su pomogle održanju države Bosne i Hercegovine.
Poslije rata u Bosni i Hercegovini postepeno je „izblijedili“njihovi likovi jer je država Bosna i Hercegovina „zaboravila“ njihovo prijateljstvo.Zaboravio je i narod koji je branio ideju države Bosne i Hercegovine.To je ta primitivna nezahvalnost koja „krasi“male balkanske narode,koji ce se sjetiti njihovog djelovanja nakon stotinjak godina kada to prede u sferu historiografije.
U isto vrijeme sebicni i egoisticni predstavnici „jedne i jedine“ su pokupili milione dolara iz svijeta koje sada „vade“ iz „carapa“ i bjelosvjetskih banaka i stvaraju svoja poslovna carstva i grade Poljine-Dedinje.U isto vrijeme ne znajuci koga predstavljaju,da li zemlju ili domovinu.Prodali su i prijateljstva,zarobljeni u svojim džipovima i kucetinama sa ogradama od dva metra,kako bi fascinirali svoj komšiluk i svoje mahale.Odvojeni od države,od naroda,od domovine,od zemlje postali su „neprijatelji svoga naroda“.
Ipak ima i onih koji stvaraju nova prijateljstva koja su produkt historijskog nasljeda.Takva je i Srednja mašinska škola u Sarajevu i Srednja šola u Ravnama na Koroškem,koji su protekle sedmice ugostili ucenike i nastavnike iz Sarajeva vec drugi put.Zajednicka saradnja i interesi,vode razmjeni znanja,tehnoloških modernosti,planova i programa,razmjeni ucenika i uzajamne posjete su osnova druženju dvaju škola.
Medutim,na osnovu iskustava iz ratnog perioda,ovakvo širenje prijateljstva treba promatrati i drugim ocima.A te oci su povezane s mozgom i one kažu da svaka institucija kojoj je stalo do države Bosne i Hercegovine jednostavno mora uspostaviti ovakvu vrstu saradnje,jer „zlu ne trebalo“ moramo imati prijatelje u svijetu,koji ce reagirati kada zatreba kao što su reagirali i naprijed navedeni od 1992-1995.godine.Svaka buduca agresija na Bosnu i Hercegovinu može doci samo od susjeda i ona nije iskljucena.Ako se desi,desice se radi zaštite „nacionalnih interesa“ po uzoru kako je to nacisticko-hitlerovska Njemacke uradila kada je okupirala Cehoslovacku 1938.godine koju su velike sile „žrtvovale“.
Moraš imati prijatelja porodice i cuvati ga!
Mora država imati prijatelje u svijetu i cuvati ih!
Moraš imate prijatelje u kulturnom i civilizovanom svijetu i cuvati ih!
Moraš biti kao radnici Fabrike duhana Sarajevo koji su 1905.godine pomagali norveške radnike u štrajku.Norveška to nije zaboravila i ona je prva država po izdvajanjima u svijetu za poslijeratnu Bosnu i Hercegovinu.
Cuvajte svoje prijatelje u dijaspori i radi njih i radi sviju nas!
Ovakva prijateljstva izmedu razlicitih,su civilizacijska tekovina kojoj pored ostalih doprinos daje i Srednja mašinska tehnicka škola u Sarajevu na dobrobit svih u Bosni i Hercegovini-
To je kad imaš prijatelja!
A kad nemaš,onda te –nema!
Kemal Mahic
