Kategorija: Historija
Objavljeno nedjelja, 08 Januar 2012 00:00
Klikova: 301
Neposredno pred pad srednjovjekovne Bosne pod osmansku vlast,bosanski kralj Stjepan Tomasevic je uputio pismo sljedece sadrzine tadasnjem papi Eniju Silviju Pikolominiju koje je odnijela delegacija i predocila pomenutom Papi.
”Bosanski kralj Stjepan ovo ti,sveti oce,preko nas u svoje ime porucuje.Siguran sam,rekao je,da ce Mehmed ovog ljeta poci u rat na moju zemlju.Sve sto je potrebno za tu svrhu vec je naredio|da se spremi|.Moje snage nisu dovoljne da mu se odupru.U ovoj svojoj nevolji zatrazio sam pomoc od Ugara,Mlecana i Jurja Albanca;nju sada i od tebe molim.
Ne trazim niti zelim zlatna brda,nego samo da neprijatelj i moji podanici saznaju da mi pomoc od tebe nece uzmanjkati.Jer,kad Bosanci vide da ja u ovom ratovanju necu biti osamljen vec da ce me i drugi pomoci,i sami ce se smjelije boriti,a barbari nece tako lako pokusati provaliti u moje kraljevstvo.Ono je zbog uskih pristupa i mnogih utvrda gotovo neosvojivo i u njega ce neprijatelj tesko moci unici.Tvoj predsasnik Eugen je obecao mom ocu da ce mu dati krunu i da ce po Bosni podignuti stolne crkve.On se tada toga odricao da ne bi izazvao na se mrznju Turaka.Bio je tek postao krscaninom,a iz njegova kraljevstva jos nisu bili izbaceni heretici maniheji.A ja sam u svom djetinjstvu krsten i poucen latinskoj pismenosti.Cvrsto ispovjedam katolicku vjeru i ne bojim se onog cega se moj otac strasio.Zbog toga silno zelim da od tebe primim krunu i svete predstojnike.To ce mi biti ocit znak da me neces napustiti u mojoj nevolji.Mojim podanicima ,kad vide da ces me ti pomagati,porast ce nada,a neprijatelja ce uhvatiti veci strah.
Ovo,dakle,od tebe molim i|trazim|da sto prije posaljes legate Ugrima,da im preporucis moju stvar i potaknes ih da se udruze s Bosancima.Tako bi se bosansko kraljevstvo moglo lako sacuvati,inace ce citavo propasti.Turci su u mojoj zemlji vec sagradili nekoliko utvrda.Oni se umiljavaju narodu,pokazuju se ljubazni i dobrostivi i obecaju im velike slobode i povlastice.A tezacko misljenje ne vidi dalje od nosa pa ne prozire tursku lukavost i varku;vjeruju da ce se oni trajno drzati obecanja.Stoga ce se prosti ljudi lako pobuniti.A plemici,kad vide da su ostali bez vlastitih podanika,nece se moci dugo opirati.Kad bi se Turcin zadovoljio samo mojim kraljevstvom i kad se ne bi uvlacio dalje,trazeci jos vise,mozda bi se moglo podnijeti sto ja jedini propadam i mozda ne bi bio red da se drugi dijelovi krscanstva izlazu naporima da bi mene obranili.Ali teznja za vlascu nigdje nije sebi postavila granicu.Stoga,ako pobijedi mene,pobijednik ce okrenuti svoje oruzje na Ugare i Dalmatince,mletacke podloznike,i preko kranjskog podrucja nastojati da prodre u Italiju.
On silno zudi da njom zavlada i cesto se radoznalo raspituje o Rimu,jer namjerava da se jednom i njega domogne.Napokon,u slucaju da to krscani pripuste ,kad barbarin zauzme moje kraljevstvo,naci ce,bogme,dosta zgodnu pokrajinu da ostvari ostale svoje namjere.Na mene prvog udara ova oluja,a za mnom ce okusati sudbinu Ugari,Mlecani i drugi narodi.Ni Italija nece pocivati u sigurnosti,jer ce neprijatelj ovako u sebi razmisljati…Ovo ti javljam,uvjeren da ti to treba reci,da me jednom ne mognes koriti zbog nemarnosti,sto ti to nisam rekao.Moj je otac davno prije najavio Nikoli,tvom predhodniku,i Mlecanima,nevolje koje ce zadesiti Konstantinopol,ali mu nisu vjerovali.Zbog toga je krscanstvo,na svoju neizrecivu stetu,izgubilo carski grad,sjediste patrijarha,uporiste Grcke.Sada ja tebi velim:ako mi pruzite pomoc,spasit cu se od neprijatelja,inace cu propasti.A moja ce propast za sobom povuci mnoge.Ovo je,ukretko sazeto,ono sto je Stjepan imao reci tvojoj svetosti.A ti,koji si otac krscanske vjere,pruzi mu pomoc i savjet…”
Izvor:Historijska citanka