Kategorija: Iz Ljubuske proslosti
Objavljeno nedjelja, 24 Mart 2013 20:28
Klikova: 264
Tu porodicu,koja također od davnina živi u Ljubuškom,Kačić identificira sa porodicom Kosarić,koju,inače ubraja u „knezove i vlastelu naroda slovinskoga“.O tome doslovno ovako piše:“Kosarić,knezovi od Hercegovine.Bio od ovoga plemena erceg Stipan ban od sve Hercegovine.Od istoga plemena izode gospoda Kosarići u Šibeniku,a imadu Kosarići Turci u Ljubuškom“.Već je davno Aleksandar Solovjev iznio tezu i dokaze da je A.Kačić pravio popis“knezova i vlastele naroda slovinskoga“ u vezi sa Fojničkim grbovnikom,a taj da je kasnije prerada Korenić-Neorićeva grbovnika,koji je (po A.Solovjevu)nastao oko 1595.godine,ali ni u jednom od tih grbovnika,utvrdio sam očevidom,nema porodice Kosarića.Treba znati i to da Kačićevo vezivanje hercega Stjepana za tu porodicu ne stoji,jer je herceg Stjepan član dobro poznate porodice Kosača,ili,kako se još piše,Kosačića,a ta porodica navodi se u tome drugom obliku prezimena i u Korenić-Neorićevu(„Kosacich“) i u Fojničkom(„Cosacichc“)grbovniku,i biće da je Kačić ili napravio grešku koristeći se jednim od tih grbovnika,ili se služio nekim trećim izvorom,koji je također pogrešan ako sadrži podatak da je herceg Stjepan iz porodice Kosarića.Bilo kako bilo,ljubuška muslimanska porodica Kosarić ne može se,barem po samom obliku imena,identificirati sa šibeničkim Kosarićima,a ni sa hercegovačkim Kosačama ili Kosačićima.Doduše,tako ni Kačić ne tvrdi,ali stoji da on zna za muslimanske ratnike iz Ljubuškog.-Košariće,samo što ih zove Kosarićima.
Kačić,inače,na tri mjesta spominje članove ove porodice i doslovno ističe da su iz Ljubuškog.Najprije navodi jedan mejdan Matije Bilasa,koji mu je iz Lovčanja,i „Turčina“ Kosarića iz Ljubuškog,i piše da je to bilo 1664.godine:“ova dva udariše se viteški mačem,i posli nekoliko vremena udari Matij Bilas Kosarića,ter jako,po ruci,i malo je ostalo da mu ruku ne priseče“.
Drugi spomen Kosarića,odnosno Košarića,Kačić stavlja u doba malog rata(1714-1718) i u „Pismi od vitezova vrgorskih“ ovako saopćuje:
Ah moj Bože,čuda velikoga!
Ko pogubi zmaja žestokoga,
od bijela ljubuškog grada,
po imenu Kosarić Ameta?
Pogubi ga momče golobrado,
po imenu Nosić,dite mlado…
Toga istoga Ahmeta ponovo navodi u „Pismi od glavara turski i silni junaka“,ovako:
Kakav biše Kosarić Amete?
valjadaše dva grada careva,
pogubi ga momče od Vrgorca,
po imenu Nosić,dite mlado.
Već iz onoga prvoga spomena Košarića 1664.godine,za koji imamo posrednu potvrdu i kod savremenika Šilobadovića,vidi se da Košarići idu u red najstarijih ljubuških muslimanskih porodica.Zvali su se sve donedavno,u narodu,i Košarije.I danas žive u tom mjestu(1977),ali ih ima koji su odatle otišli i naselili se u drugim mjestima(npr.u Sarajevu).Stara,najstarija kuća te porodice bila je u džematu Žabljak.Od davnina imali su zemljišne posjede u Trebižatu,od Čavaruše do Vitaljine,pa se po njima i danas taj uži kraj zove Košarovina.U prošlom vijeku bio je ugledan građanin Ljubuškog Husejnaga Košarić;njegovo ime zabilježila je ondašnja sarajevska štampa po velikom prilogu za gradnju bolnice u Mostaru 1871.godine,prve institucije te vrste u tom mjestu.
Postoji i jedan zasebni spomenik toj porodici u samome Ljubuškom:susretljivošću današnjeg tamošnjeg imama Asima Smajića,koji mi je inače pomogao u iznalaženju podataka o ljubuškim porodicama,našao sam kraj džamije na Žabljaku kameno postolje kandelabra(svijećnjaka),što je nekad bio u džamiji,a poslije okrnjen i odbačen,koje predstavlja dobrotvorno djelo,vakuf jednog člana te porodice za tu džamiju:napravila ga je i uvakufila Alija-kaduna,kći Salihage Košarića,1203.=1788/89 godine.
Izvor:Alija Bejtić:Ljubuški i ljubušaci u Kačićevu“Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga“(Sarajevo 1977.godine).
Pripremio:Kemal Mahić