Kategorija: Kemal Mahic
Objavljeno nedjelja, 19 Oktobar 2008 19:45
Klikova: 1335
E,ovo nismo ocekivali!Opet se dogodio „veliki prasak“.Potpuno iznenadjenje i odlazak
jedne ljubuške velicine u vjecnost.Odlomila se jedna „gromada“ s Butorovice i ništa
je ne može zamjeniti!
Svi smo osiromašeni.Materijalno osiromaseni.Ta svjetlost je bila nada da cemo u bližoj
buducnosti ugledati osiromašenje traje vec dva stoljeca,ali duhovno osiromašenje i
odlasci „duhovnih gurua“ traju u našim životima trajno.
Kontraverzni Hamlet je buio bogatstvo našeg grada,našeg miljea,naše zajednice.Bio je
most suživota,most po kojem „gaze“ veliki i mali,pošteni i nepošteni,vjernici i
nevjernici,idealisti i realistioptimisti i pesimisti.Tu ulogu je naš „Hamla“ odigrao
znalaèki,radi opæeg dobra puka u koji je vjerovao.
Da je tako,svjedoèio je svojim življenjem u „olovnim vremenima“ na Žabljaku i
posljednjih godina na Gožulju.Svi smo se navikli,da je tu,da je naš „ambasador“ i
tumaè realnih misli i zahtjeva.Sada ostajemo uskraæeni za nedostatak onoga na što
se oko naviklo,na što se mozak privikao,na ono što je naš um promišljao kada bi
ugledao naveèer veliki reflektor pred Hamletovom kuæom.Ta svjetlost je bila nada da
æemo u bližoj buduænosti ugledati pred svakom kuæom na Gožulju i Žabljaku pobjedu
svjetla nad tamom,vrativši se iz veæ stvorenih domova na Zapadu.
Sjeæam se njegovog školovanja u uèiteljskoj školi u Ljubuškom i Mostaru.Sjeæam se
naših studentskih dana u Sarajevu.Tada se družio sa nama.Bili su tu i tada
Sula,Mika,Ale Lune,Ali Samarah,Mili,Salko Kolaèiæ,Muæko,Ferhat,Dževad,Bodo i
drugi.Tada je „Velež“ bio u modi.Kada je „Velež“ gostovao na Koševu i
Grbavici,Hamlet je „nacrtao“ veliki portret Duška Bajeviæa(2,5mx1,5m) na platnu i u
bojama,pa smo taj transparent kao ljubuški student „nosali“ ne utakmicama,navijajuæi
za „roðene“.Tada je organizirao (1972) prvu izložbu/nakon Ljubuškog/ u Sarajevu u
Bosanskom kulturnom centru.Izložba je inspirirana djelom Meše Selimoviæa „Derviš i
smrt“.Svi smo ga podržali svojim prisustvom na pomenutoj izložbi.Ubrzo je napustio
Sarajevo,preselivši se u Zagreb gdje je i postao akademski slikar.U Zagrebu je
njegov dom postao „oaza“ za ljubušake,što se naroèito potvrdilo „crne“ 1993
godine,kada su ljubuški Bošnjaci odlazili u „nesmiraj“ na Zapad.
I u Hannoveru smo bili skupa u periodu 1993-1996 godine.U Hannoveru smo formirali
„bosansku školu“ sa 200 polaznika,školu koja i danas postoji.U Hannoveru je Hamlet
organizirao izložbu,kojoj su svjedoèili svi ljubušaci.U organizaciji izložbe
uèestvovali su Neðo/Nešeda/ Konjhodžiæ,njegova supruga Zuhra i Mufid Tanoviæ,sudski
tumaè njemaèkog jezika u Hannoveru.Hamlet se ranije vratio u Zagreb i Ljubuški,nakon
Neðine smrti 1996 godine,organizirajuæi nove izložbe.
Izložbe su „išle“ ovim redom:Zagreb 1977-1981/svake godine/,Butenheim 1981,Pula
1984,Mostar 1987,New York 1987,1988,1989,Zagreb 1989,Mostar 1989,Neum 1989,Berlin
1993,Hannover 1994,Maribor 1995,Meðugorje 1996,Ploèe 1997,Ljubuški 1998,Ðakovo
1999,Bihaæ 1999,Sarajevo 1999,Èapljina,2000,Gorenje 2002,ASA Prevent Sarajevo 2007.
Ostale su slike:“Crtanka“,“Napušteni krajolik“,“Plavac“,“Konjislavi“,“Zlatna“,“Obrnuto“,“Tamna“,“Plavozelena““Domaja
I,II“,“za Pašku“,“Velika“,“Crvena“,“Etno“,“Bolesni konj“,“Konji“,“Bijeli konj“,“Pošiljka“,“Skica“,“Neobojena“,“Šipèine“,“Kuæe“,“Pošiljka iz
prošlosti“,“Prièa“,“Suvenir“,“Ergonomija“,“Forma femine I,II i mnoge druge rasute u Metropoliten museumu
NewYork,Albreht Durer museum Nurberg-u.Samostalne izložbe su organizirane u
Europi,USA,Africi,Japanu.Posljednjih godina je suraðivao sa galerijom LM u
Mariboru,koju vodi familija Festiæ.
Ostali su konji,kopljanici,šipci,smokve,steæci,kamen.Sve je“
pošlo“ sa njim u beskonaènost.Ostali su radovi po
kojima æe naš Hamlet biti u vjeènosti likovne
umjetnosti.Budimo ponosni da smo bili njegovi
savremenici,jer su rijetke generacije naših
predhodnika imale takvu èast.Zapamtimo Hamleta kao
našeg komšiju,prijatelja,umjetnika.Živio je kao
bonvivan i hedonist,tražeæi èulno uživanje i
razonodu.U tome je nalazio najviše dobro,svrhu i
motiv cjelokupnog svog djelovanja.Svi umjetnici
imaju tu dimenziju,koju obièni smrtnici nemaju i o
tome ne mogu suditi.
Nakon Hamletovog odlaska ostajemo još usamljeniji
u Ljubuškom.Njegova djela ostaju meðu nama,ali
njegov lik i energija odlaze od nas.Sigurni smo
da æe našim umrlim ljubušacima preporuciti
molitve da Uzvišeni bude naklonjen Ljubuškom i
njegovim narodima.
Neka mu bude lahka zemlja njegovih predaka!.
Kemal(Kemo)Mahic