Skambili

Kategorija: Kemal Mahic    
    Objavljeno četvrtak, 09 Oktobar 2008 11:39
    Klikova: 1799

Kemo naslovna

Život u provinciji ima svoje draži,ali i puno nedostataka,koji određuju
ponašanje i karakter određene populacije.Naš gradić,Ljubuški nije imao
dovoljno društvenih sadržaja pa je prepustio svoje žitelje,da se sami
organiziraju kako znaju i umiju.Jedan dio omladine,a Bogami i starijih se
opredjelio za kartaške igre. Tako su zaživjele igra
skambila/briškule/,“žandara“,“šnapsa“,“prpe“,“bele“

…Ove igre su bile za
„šire slojeve“,pa se dešavalo na sijelima,kada nije bilo televizije,da i
supruge,domaćice imitiraju svoje muževe i frenetično i zanosno igraju„žandara“,za prestiž i radi zabave.
Najpopularnija igra,koja je obilježila život ljubuških muslimana nakon II
svjetskog rata su SKAMBILI/tal.BRISCOLA/Igra se mogla izvoditi između dvije
osobe,četiri osobe/dva para/,šest osoba/dvije „trojke“/.Igralo se sa 36
karata,a pobjednik je bio onaj,ko je osvojio 61 punat-jedno,81
punat-dvoje,120 punata-troje.Igralo se do 7 poena,izuzev ako se igrači
drugačije ne dogovore.Kod svakog igrača su bile tri karte koje su
brojale:As(Birak)-11 punata,Dvica-10 punata,Kralj(pop)-4 punta,Cura(Dama)-3
punta,Žandar-2 punta.Desetka,devetka,osmica i sedmica,ako su bile u
adutu,imale su status čiture/briškule/,ali bez punata/lišo/.Ako bi ekipe
skupile po 6o punata,onda bi bila „pata“-bez pobjednika.
 Najveću pažnju za igrače,ali i za široku publiku,izazivala je igra u
„šestero“(dvije ekipe po tri igrača).Oni koji su sa strane posmatrali ovu
igru,imali su status kibicera.Igrači su se sporazumjevali,kazivanjem,koje
karte imaju,svome vođi/kapitenu/ mimikom,kako bi on mogao rasporediti
adute i ostvariti pobjedu.Uobičajeni znaci su bili:Birak/As/.namigivanje
jednim okom,Dvica-zagrizivanje donje usne,Pop/Kralj/-napuhivanje oba
obraza,Cura/Dama/okretanje glave,Žandar-diskretno plaženje
jezika,Desetka-otvaranje usta,Devetka-podizanje ramena,Osmica-ispupčenje
usni dva puta a sedmica-ispupčenje usni-jedanput.Kada saigrač među tri
karte nije imao aduta onda bi podizao obrve.Po podjeli karata,svi igrači
su pratili mimiku drugih igrača u želji da saznaju gdje se nalaze aduti,to
saopćavali mimikom svome vođi kako bi on pravovremeno upotrebio svoje
adute i eventualno „stigao“ do pobjede.Dešavalo se da su neke ekipe
upotrebljavale drugačiju mimiku,ali navedeni pokreti su bili u
običajeni.
Igralo se u Fejzinoj kahvi,na Žabljaku,kod „Omera“,kod „Čome“,u „Parku“,kod
„Vele“,kod „Sabire“,u Baščini…
 Igralo se na livadama,baščama,njivama,stolovima,dekama,zidinama,željezničkim kupeima…
Igralo se danju,radnim danima i nedjeljom,do zore,do ponoći,do ručka,do večere…
Igralo mlado,igralo staro,igrale domaćice,igrala djeca…
Igralo se previše,do iznemoglosti…
A vrijeme neumitno prolazilo…
 Gubili se radni sati,gubio novac.Zanemarivala se
djeca,majke,supruge.Zanemarivao se kućni budžet.Razarale se familije,brakovi,rodbinski odnosi,prijateljstva..
To je ta KOCKA,koja je još više osiromašila ljubuške muslimane,koji nisu
pronašli „sebe“ ni u doba austrougarske vlasti,ni vlasti Kraljevine
Jugoslavije,ni socijalističke Jugoslavije.Još kada se kocka udružila sa
alkoholom,onda se nije moglo očekivati nikakvo dobro!Zanemarena je osnovna
ljudska djelatnost-RAD,pa se „filozofiralo“ kako se ne isplati raditi „zemlju
“ i izlaz se nalazio u kocki,koja je pružala lažnu nadu u lagodan život i da
se samo kockom može obogatiti.Još gore od „skambila“ je bilo igranje u novac
kroz igre –„ajnc“,“poker“,“raub“,“razvlake-„poklape“.I u ovim igrama se
izgubio dio muslimanske populacije,pa je put u „pakao“ tim porodicama bio otvoren.
Potvrdu ovih stavova ilustruje sljedeće događanje.70-tih godina prošlog
stoljeća u doba „vage“,u Fejzinoj kahvi su svi stolovi bili zauzeti tokom
radnog dana igranjem karata.Kroz prozore se moglo vidjeti,kako naše komšije
sa Mostarskih vrata,Radišića,Gradske,Lipna „progone“ konje natovarene
duhanom u Duhansku stanicu.Tu se otkupljivao duhan i praktično „vagala“
radna sposobnost svih sadioca duhana.Da bi „oprao“ savjest,jedan od
kartaša,gledajući u „denjkove“ na konju reče:“Bogami,i ja ću dogodine
posaditi 10000 struka duhana“!Ostali prisutni u kahvi,izgubljeni u
dimu,iluzijama,vremenu i prostoru,dočekaše obećavši:Bogami,i mi ćemo!?
Nikada,nisu održali obećanje!

                                                                                           
Kemal(Kemo)Mahić,profesor

1470 Posjeta 1 Posjeta danas