Malecka – čovjeka nisu ubili

Kategorija: Ante Granic    
    Objavljeno subota, 03 April 2010 16:51
    Klikova: 1936

AnteGranic

Mnogo toga sto nas je , prije petnaestak – dvadeset godina uzbudjivalo ,

     potresalo , izludjivalo i nagonilo u ocaj i plac – vec je , ili gotovo vec –
pocela
     prekrivati “trava zaborava” . Iz gradova u koje su pocele pristizati kolone
izbjeglica
     u toku rata u Bosni i Hercegovini , mogle su  se u to vrijeme slati “tone
izvjestaja” o
     unesrecenim i izgubljenim ljudima , posebno o djeci – a da pritom njihovu bol i
njihovu
     neizvjesnos , njihovu izgubljenos i hronicni strah u ocima ,niko ne bi mogao ,
ni izdaleka
     da umanji , ili da opise .U Francusku , posebno u Paris , pristizali su u
manjim grupama –
     uglavnom bez bez ikakve pratnje i sigurne adrese , dok je BOSNA GORILA !

Tako je to bilo i u potrazi za novim , nepoznatim stanistima u GRADU SVJETLOSTI
 ,ali isto
     tako na putevima za slabo naseljenu daleku AUSTRALIJU ,te megapolise kao sto su
: VASINGTON ,
     NJUJORK , LONDON , FRANKFURT…MONTREAL…,te prema visokim planinama , morskim
prostranstvima ,
     svjetskim lukama – prema toplim klimatskim pojasevima , ili prema hladnim
fjordovima NORVESKE .
     I sve je to proslo . Bjezali su ,i uspjeli pobjeci od noza i konopca , bombi i
paljevina ,
     logora i genocida . I jos se oni nalaze tamo gdje su se skrili od onih koji su
htjeli da ih
     posalju na “onaj  svijet” i da-I ZABORAVOM ,ubiju i – COVJEKA U NJIMA …I
ZABORAVOM!
     I ostat ce oni tamo . Vjerovatno.Navikli su se nekako .A njihova djeca rodjena
tamo ,ili
     pristigla kao djeca , vec sada – i ne znaju za drugi zavicaj . Cuvaju , i jedni
i drugi ,
     USPOMENE-kao najvece bogatstvo . I ljudsko u sebi …
     Ubili su im zavicaj i bliznje ,ranili dusu…ali nesto nisu uspjeli ubiti u
njima .
     U njma – COVJEKA NISU UBILI!…I to je najvece bogatstvo koje ce naslijediti
njihova djeca.
     Zato im i ja , za uspomenu , ispisujem ovu pricu .

     MALECKA NA POCETKU BUKVARA
  ——————
     Nakon sedamnaest godina otisao sam u posjetu MUZICKOJ SKOLI u kojoj sam vodio
razgovor sa malom,sestogodisnjom
     djevojcicom SABRINOM DRLJEVIC , TREBINJKOM .To je tada bila samo skromna
muzicka skola sa pedesetak
     ucenika sa podrucja cijele bivse JUGOSLAVIJE (tu rat nije mogao uciniti nista
),a sada je cuvena
     MUZICKA AKADEMIJA-SA PREKO DVIJE STOTINE UCENIKA .Tamo je jos uvijek prof.
MUHAMED KLIPIC ,Banjalucanin ,
     osnivac AKADEMIJE.Nema tamo vise gotovo ni jednog ucenika sa podrucja JUGE ,sve
su francuska djeca i
     omladina ,mada je AKADEMIJA i dalje sacuvala ime : AKADEMIJA SLAVENSKE MUZIKE
.Skola je otvorena…
     Nikoga nema-svi su izisli…Ova AKADEMIJA JE,zacudo,kao crkva-uvijek otvorena
kao da je  svetiste .
     Otisao sam ponajprije u ucionicu u kojoj je prof. MARICA BELECAN ,supruga
Muhamedova ,drzala nastavu
     za nasu bosansku,izbjeglicku djecu predskolskog uzrasta ,i to je bio jedinstven
eksperiment U SVIJETU
     DOPUNSKIH SKOLA : zavrsavati program predskolskog uzrasta – kroz program
muzicke skole .Da se nasa BH
     djeca ne izgube u svijetu , IAKO SU RFASELJENA PO CIJELOM PLANETU .
     Polozio sam strucak ruza na katedru omiljene profesorice,jer nje vise nema .
Umrla je od teske i neizljecive
     bolesti…Stojim ispred katedre kao nijem.I sjecam se ,kad smo MARICU u kovcegu
ispracali u jednoj crkvi,
     tek smo tada saznali da je MARICA BELECAN ,profesorica harmonike,bila –
RUSINKA…iz  okolice Banjaluke !..
     Otisao sam ,zatim,u SALU ZA KONCERTE,gdje sam 1993. godine vodio razgovor sa
malom SABRINOM DRLJEVIC .
     Sala je bila prazna ,ali sam mjesto prepoznao.Sjeo sam na to isto mjesto
,sklopio oci…i reproducirao
     razgovor koji sam vodio sa MALECKOM 1993…Maleckom koja je tek bila – na
pocetku BUKVARA !
     A to je bilo ovako :

     Zadubljena u svoj crtez , djevojcica me nije ni primijetila .Niti je ,tokom
razgovora ,obracala paznju na mene.
     Samo je odgovarala i dalje crtajuci .

     KAKO TI JE IME ?
     -Sabrina.

     A PREZIME ?
     – Ne znam sta ti je to”prezime”..?
 
     A ZNAS LI STA JE BOSNA..?
     -Znam…Bosna ,Bosna…to ti je tamo gdje se tuku..

     KO SE TUCE ?
     -Tuku se oni sto imaju pusku.

      A ZASTO SE ONI TUKU ?
     -Zato da zapale kucu.
.
     CIJU KUCU ?
     – Od Bosne…

     A KAKO IZGLEDA TA BOSNA ?
     …Paa…ovako , brdo…pa suma , pa kuce koje gore…
     i tako onda – mrtvi ljudi…

     A ZASTO SU ONI MRTVI ?
     -Zato sto su ih ubili.

     KO IH JE UBIO ?
     -Oni sto nisu iz njihovog sela…oni su se popeli na brdo
      i onda pucali..

     DOBRO , SABRINA ,ZNAS LI TI STA JE TO SARAJEVO..?
     – Sarajevo ?…Sarajevo…je li to TREBINJE ?

     NIJE , BRATE, TREBINJE…KAKVO TREBINJE-SARAJEVO , SARAJEVO !..
     -Paa ,NEMOJ DA VICES… znam .Sarajevo , to je…to je
      To je jedan djecak bez noge , tata me vodio u bolnicu da ga vidim.

     A ZASTO ON NEMA NOGE ?
     -(Razmislja)…Paaa , raznijela mu je bomba !

     A KO JE BACIO BOMBU ?
     -Djecak je rekao da su bombu bacili oni sa brda sto imaju bombu.

     A JE LI DJECAK IMAO BOMBU ?
     -Nije . On je posao da kupi hljeb i bomba je pala.

     I STA JE ONDA BILO ?
     -Pala je jos jedna bomba .

     -I ONDA ?
     – I onda…jos jedna !

     A ONDA ?
     -I onda , znam..djecaka su dovezli u Pariz , tu ima jedna bolnica…
     koja je pristala da ga primi…i…i – tu ima jedna crkva , ovako !

     A ZNAS LI TI STA JE TO CRKVA ?
     Znam – to je mjesto gdje ljudi idu da se mole .

     A STA JE DZAMIJA ?
     -Isto da se mole…

     KOME SE ONI MOLE ?
     -Mole se Bogu !

     A ZASTO SE ONI MOLE BOGU ?
     – Oni se mole da ne  bude rata,i da ne bacaju bombe na djecu.

     STA TI VISE VOLIS : CRKVU , ILI DZAMIJU ?
     -Isto…isto.To je , bolan ,isto…Ima ovako
     jedna velika zgrada i na  njoj visoki toranj koji zvoni…
     ili na njemu covjek pjeva !

     A STA TI MISLIS – STA BI TREBALO UCINITI DA SE LJUDI NE TUKU U BOSNI ?
     -Sta treba uciniti ?…Beee..aaa , treba naci nekoga ko ih podjednako
     voli pa da ih pomiri…I mi djeca tako !

     A AKO TO NE USPIJE ?
     -Treba da dodje uciteljica i da zagalami na  njih !
 
     A AKO ONI NI TADA NE PRESTANU ?
     -Onda uciteljica treba da pokaze sipku i da ih zaplasi .

     A AKO ONI NI TADA NE POSLUSAJU ?
     -Onda uciteljica treba da pozove direktora !

     A AKO ONI NASTAVE TUCU ?
     -Onda direktor treba da pozove policiju !

     I STA ONDA ?
     -Hajde , sta me vise pitas…sta me vise pitas ?…
     “Mon dieu que tu es drol” !..

     STA TO PRICAS ? NE ZNAM JA FRANCUSKI !
     -To znaci :” Boze moj, sto si ti smijesan”!..na francuskom.

     A ZASTO SAM JA SMIJESAN ?
     -Zato sto si toliko velik , a ne znas francuski !

     A ZNA LI TVOJ TATA FRANCUSKI ?
     -Zna bolje od tebe !

     DOBRO , SABRINA -ovaj..JE LI TVOJ TATA MUSLIMAN?
     Nije.On je sofer…Vozi mali autobus…

     DOBRO…m m m ..KAZI MI JOS – STA CE BITI AKO ISTJERAJU
     ONE STO SU NAPALI IZ SUME ?
     -Paa…onda sjednu pred kucu-i u avliji piju kafu.

     I PIJU KAFU ISPRED KUCE U BOSNI ?…
     -Ehheeehheee,bas si ti budala ! Kako ce sjediti ispred
     kuce U Bosni kad kuca gori…Eto vidis u tvojim
     novinama fotografiju !

     A DA LI BI TI VOLJELA DA I TVOJA FOTOGRAFIJA
     IZIDJE U NOVINAMA ?
     – Bi…bi voljela ,ali nemam sliku…

     E BAS STETA…A HTIO SAM DA OVAJ NAS RAZGOVOR
     STAVIM U NOVINE.
     -Pa stavi ! …Evo ja crtam jednu djevojcicu i ti reci
     da sam to ja…!

     E…TAMAN TAKO , AFERIM !…AFEERIIM !

 Kao i danas ,kao  i prije pet godina,bio sam na ovom istom mjestu mojih
uspomena na Sabrinu.
     I tada sam dobio inspiraciju da potrazim Sabrinu i da snimim sada njenu
fotografiju.
     I koracao  sam tako pored SENE,cijim rijecnim koritom su  vec dopirali sa
ATLANTIKA – prvi topli
     proljetni vjetrovi koji pusu na mahove ,tako da se rasipa cvjetni prah koji
bolesne ljude
     nagoni na kasalj , a opali jesenji listovi, koji su jos tu-potrkuju kao
drogirani misevi.
     Pred vratima porodice DRLJEVIC-nije bilo nikoga .Niko se i ne javlja na zvuk
zvona …
     Ali,ima obavijest : UMRO JE SABRININ DJED ABDURAHMAN DRLJEVIC, i to u
izbjeglistvu.
     U SVEDSKOJ! Zazelio je da ga pokopaju u zavicaju,tako da su ga dovezli tamo , i
danas je DZENAZA-
     U TREBINJU !..GODINA 2005. PROLJECE.TREBINJE…
     Ostaje mi da ABDURAHMANU pozelim RAHMET I POKOJ DUSI ….IZBJEGLICKOJ..!
     I da zakljucim : ZIVOT JE CUDO …
     I na kraju – jedna malo veselija vijest:DRAGI CITAOCI-I U PARIS JE
STIGLO-PROLJECE!…
     GODINA – 2010…DOLAZI USKRS-KRSCANSKI PRAZNIK…CESTITAJTE ONIMA KOJI
SLAVE…I TO JE LJUBUSKI ! 

1249 Posjeta 1 Posjeta danas