Kategorija: Ante Granic
Datum kreiranja petak, 07 Maj 2010 10:02
Datum posljednje izmjene subota, 02 Oktobar 2010 09:43
Objavljeno petak, 07 Maj 2010 10:02
Klikova: 2538
Danas i sutra od nasega kolumniste Ante Granica donosimo izutetno zanimljiv i interesantan tekst.Tekst nosi naslov Titov tajanstveni gost.
Bila je noc i bila je zima . A ta noc je ,nekako iznenada pala – kao neka ogromna nebeska zavjesa, spustena sa visine.Aerodrom se nije ni vidio , jer je sluzba osiguranja naredila da se
svjetla upale tek kad avion sa tajanstvenim , a usto inepozvanim gostom ,udje u drzavni zracni prostor . I to da se upale samo ona svjetla koja pomazu pilotu pri slijetanju.
Sve ce se drugo desavati-u mraku. Delegacija za docek formirana je puna tri mjeseca , pomno,strucno i u najvecoj tajnosti. Clanovi delegacije i obezbjedjenja zajedno su po prvi put – i uopste se ne poznaju . .Jedino se razaznaje cinjenica da su iz svih jugoslsvenskih republika , kao i da imaju nadimke ,ispisane na malim tablicama zakacenim na kapute odijela , sasivenih po
posljednjoj diplomatskoj modi . Oni su ovdje dosli , zauzeli svoja mjesta
prije zalaska sunca i zasjeli , skamenjeni , u ocekivanju neobicnog dogadjaja , kakvog ne poznaje diplomatski protokol . Cutali su i gledali tupo jedan u drugoga , kao nepoznati stranci u stanici u kojoj cekaju voz – za koga se ne zna ni kada ce , ni da li ce uopste doci..LJUBUSAK je jedini bio naoruzan i to malim ,crnim pistoljem ,izradjenim u “Crvenoj zastavi” u Kragujevcu – specijalno
za ovu priliku.On je bio strucnjak za – emigraciju.
– Zlu ne trebalo..! – kaze bolesnik, (tada nadimkom “KRSTITELJ”) , kome
ostaje samo nekoliko sati zivota i ima potrebu da se ispovijeda…
Uistinu , i to je bila za ove ljude tajna : Niko nije znao ko je od njih naoruzan,a ko nije .Niko od njih nije znao ni ko dolazi , da li je sam ili sa pratnjom , kada ce , i da li ce uopste doci. .Jedino sto se znalo to je da nepoznati i zagonetni gost nece pokazivati nikakva dokumenta , da nije poznata osoba ,da ne nosi nikakav prtljag….Da mogu da ga pretresaju ako zele …Ukratko – nista se vazno o njemu nije znalo ! .
A samo prije tri mjeseca , kad je stigla neobicna posta od NJemackog
ministarstva inostranih poslova – niko nije ni pomisljao da ce do ovoga danas doci . Diplomatska posta shvacena je kao smijurija i ,u
prvim trenucima ,posumnjalo se da i ne dolazi sa tako vazne adrese. Drzavna sigurnosna sluzba dobila je zadatak da , ponajprije , ispita ko je posiljalac – jer je i sam predmet
te diplomatske poste bio krajnje neuobicajen u diplomatskoj praksi medju drzavama ,a ovaj je , usto, i krajnje nejasan i tajnovit.
Osim toga , ni sitacija nije bila takva da bi se gubilo vrijeme oko
takvih besmislica. Tog istog dana je ,naime ,stigla i depesa da su dva jugoslovenska granicara poginula od snajpera sa druge strane ,jer niko nije smio ni da pômisli da ce Tito Staljinu reci : NE !
Eto ,u takvoj situaciji dolazi molba ,upucena sa najviseg drzavnog mjesta,da Tito primi njihovog izaslanika ,da je – sa njihove strane to – najstrozija tajna , da njhov emisar ne nosi nikakav prtljag
da ne prima nikakve darove – niti ih nosi , i da treba da se zadrzi na sastanku “Koliko predsjednik Tito bude nasao za shodno”…
Jos je saopsteno da ce neobicni gost doci specijalnim avionom Njemacke vlade,
uz molbu da se ne zadrzava na jugoslovenskom aerodromu duze od sest
sati.. ,kad bi trebalo da se Titov tajansveni gost vrati u Njemacku .
Sve to , naravno ,nije pisalo u prvoj depesi , nego naknadno saopstavano, usmeno , na nacin uobicajen u tajnoj diplomatskoj praksi .
I nakon tromjesecnih tajnih diplomatskih kontakata ,ostalo je ,uglavnom,onako kako su Njemci i trazili – sa jednom vrlo vazno opaskom : Da misija ostane tajna , i da se ne ostavljaju nikakvi pismeni tragovi o njoj …Tako je ovaj predmet bio u potpunosti tajnovit pa i neprihvatljiv sa diplomatskog stajalista , ali je zbog svoje visestruke neobicnosti bio prihvacen..
Kao igra ,ili kao ozbiljna stvar – ostala je TAJNA…
-Znas , DAJO ,( tako su me zvali ) kaze mi KRSTITELJ jedva disuci :
-” Ponekad se u diplomatiji i u policiji ,kao i u zivotu samom , prihvata igra kao ozbiljna stvar !
..Eh !…”
—————–
A V I O N
—————–
Kad je aerodromski servis dojavio da je avion usao u YU zracni prostor ,
svjetla na aerodromskoj pisti – odmah su se upalila . Pista je bila pusta.
Nikoga na pisti nije bilo ,osim jednog “stop znaka” , kod koga bi se avion-po dogovoru-trebao zaustaviti. (- ” A Ja sam se,DAJO, pitao : Boze , zasto ovolike predostroznosti ?” –
kaze mi KRSTITELJ , ispijajuci casu vode sa tabletama morfija ).. .
Sve oci su bile uperene u zamraceno nebo , na kome se – u jednom trenutku
– najprije pojavila svjetleca ,treptajuce uzarena tocka , koja je postajala sve veca . Zatim se cuo zvuk – i odjednom se pojavio avion . Sletio je iznenada , kao da je s neba bacen – tako se bar svima cinilo – a onda se zaustavio ispred ugovorenog znaka . Motor se ugasio – kao po komandi.Svima je bilo jedno jasno : Bio je to – vojni avion .
Vec pripremljeni reflektor osvijetlio je letilicu , a sva aerodromska
svjetla,u tom trenutku , ugasila su se odjednom . Vidjela su se samo avionska svjetla ,kako je i predvidjeno protokolom .
Nastupila je mrtva , nocna tisina u kojoj su se culi samo usamljeni
zrikavci i gakanje jata guskaka koje su letjele visoko iznad njihovih
glava .
A kad su se , automatski ,otvorila avionska vrata , u istom trenutku –
ugasila su se sva svjetla u avionu .Tajanstvena i nevidljiva posada ostala je – u mraku !
Sve oci ,sluzbene i nesluzbene ,bile su prikovane za izlaz iz aviona …KRSTITELJ je drzao ruku na svom pistolju i bio spreman – ako zatreba ..!
A onda su se vrata aviona pocela horizontalno otvarati i odmah poslije toga – spustile su se male ,uske bezbojne stepenice i dodirnule tlo. Za trenutak je ostala ta slika . Pojavila se , zatim ,najprije desna , a onda i lijeva ruka na vanjskim drzacima za izlaz – i ,napokon , pognuta glava , a
onda i tijelo covjeka koje je zastalo,uspravljeno,na prvoj stepenici . Na svjetlu reflektora
vidjelo se i covjekovo lice. Bio je to covjek pedesetih godina ,mrsav i
nasmijan – dok je oci zaklanjao rukama , braneci se od svjetla .Gledao je lijevo – desno ,a onda
poceo silaziti . Sad se tek vidjelo da je bio besprijekorno odjeven – i to u civilno odijelo ,dok je u jednoj ruci nosio zimski kaput koga je , kad je sisao niz stepenice ,obukao . ..U tom trenutku,dvojica ljudi ,iduci uporedo , izbili su iz mraka i pojavili se na osvijetljenom dijelu piste u susret pridoslici .. .Cim ih je primijetio , covjek je krenuo prema njima . Nije imao nista u rukama ,
nosio je samo osmijeh kao priflasteren za lice i isao prema dvojici ljudi koji su mu isli u susret . Na nekoliko koraka ispred pridoslice ,izdvojio se jedan
od one dvojice ( koji je nosio nadimak : “Ekspert za njemacki jezik”) – i,sa ispruzenom desnicom na pozdrav ,prisao covjeku .Ovaj je ,sa srdacnim osmjehom,prihvatio ruku ,priblizio se “licem u lice”,tresuci ruku domacinovu . I,sto je bilo neobicno za sve koji su ovo gledali – poklopio je i svojom lijevom rukom domacinovu desnicu , izmijenjujuci sa njim uobicajene fraze . ( KRSTITELJ mi tvrdi da je nepoznati izrekao i kompliment :
– ” Pa , gospodine , -vi tako lijepo govorite njemacki ! )…
Ostalo je sve islo po protokolu : u automobilu sa nepoznatim strancem bila su ona dvojica i KRSTITELJ – LJUBUSAK. Nepoznati je smjesten naprijed ,do vozaca . U pratnji deset automobila,maskiranih kao civilni ,- kretalisu se prema DEDINJU . Pricali su ( kako svjedoci KRSTITELJ ) , o nekim nevaznim ,banalnim , uobicajenim stvarima : o vremenu , putovanju ,
Beogradu…Jedino iznenadjenje je bilo kad je nepoznati , onako uzgredno,
rekao da poznaje IVU ANDRICA , i to iz vremena kad je ovaj u BERLINU bio – diplomata !.. To
je bacilo neko novo svjetlo o Nepoznatom .
A u toku voznje , Titu je vec bilo dojavljeno da je covjek : “obican ,razgovorljiv ,nasmijan – misli se cak i intelektualac par exelans – a usto i anonimus !”…
– STIGLI SMO , GOSPODINE !..rekao je “Ekspert za njemacki jezik”, zatim izisao prvi i otvorio Nepoznatom vrata…Nikoga nije bilo na doceku ,osim uobicajene straze.
” Ekspert za njemacki jezik” se potom , sa Nepoznatim , uputio prema”BELOM DVORU”. Straza nije ni obratila paznju na njih .Samo je Titov veliki , njemacki ovcar oblijetao oko njih ,uz budno oko ukrucenih strazara .
————————————————
N E P O Z N A T I K O D T I T A
————————————————-
Kad su dvojica pridoslica iz nocnog mraka stupili u osvijetljeni hodnik – vidjelo se
da su vrata Titovog kabineta bila sirom otvorena i da nikoga u hodniku nije bilo.
A kad su dosli do vrata – Tito je sjedio za stolom i uzimao iz duvankese duhan ,
onako sa tri prsta , i stavljao ga u lulu ,pritiskajuci palcem da ga vise stane .
Kad je
opazio pridoslice , ustao je iza stola i posao im u susret . Bio je zagonetno
nasmijesen , ali ne i iznenadjen – i pruzio im obojici ruku . “Strucnjak za njemacki
jezik “se izgubio odjednom ,povlaceci se natraskei i sa uzdignute obadvije ruke na
pozdrav – nestao . Dvojica ljudi ostali su sami.
Tito je imao utisak da zagonentni gost ima pedesetak godina , da se osjeca opusteno
, da sa interesom razgledao Kabinet , i cinilo se Titu da se pomalo cudi
jednostavnoscu prostorije i njenom skromnom namjestaju.
Tito je Tajanstvenom gostu ponudio da sjedne , a sam se vratio za svoj stol i ,
bez rijeci ,nastavio da sabija duhan u lulu .
-E , pa – DOBRO NAM DOSLI – rekao je TITO (na njemackom) napokon , podizuci glavu i
smijeseci se gostu , drzeci lulu u lijevoj ruci .
Gost se nije dao smesti , izvadio je iz dzepa “faercak” i prisao Titu da mu pripali
lulu . Tito je uzeo faercak i sam se posluzio i , zagledajuci malu ,pozlacenu
spravicu
rekao : Hvala vam , gospodine ! – rece Tito pruzajuci upaljac strancu i doda : Pravi
je “faercak dojc”- krese ko masina ! Nepoznati samo ustade sa svog mjesta i pridje
Titu.
Prvo se malo zbuni , a onda – odmicuci Titovu ruku doda : BILA BI MI CAST DA TO
UZMETE KAO POKLON… I USPOMENU NA OVAJ DAN ,PRESJEDNICE !…
Tito se,prvo malo kao iznenadi , nasmija i doda : “Pa , moji su me obavijestili da
Vi ne donosite , a i ne primate poklone ?”-
-Bilo bi mi zadovoljstvo da napravite izuzetak , rekao je Tajanstveni gost ,
stojeci ukoceno – sve dok Tito ne slijeze ramenima i rece : U REDU !..HVALA !
-To je jedan od prvih primjeraka koje smo poceli proizvoditi u NJeackoj , rece gost
i vrati se na svoje mjesto. .Malo se promeskolji na svom sjedistu pa upita:
– IMATE LI , PRESJEDNICE I NEKE LIJEPE USPOMENE IZ NJEMACKE ?..upita gost – na
ruskom . Tito se iznenadi , rasiri ruke i priupita :Pa , VI govorite ruski ?
– Da , gospodine predsjednice . Sluzbovao sam u Moskvi , a usto – ja sam ISTOCNI
NJEMAC !..Nego , imate li neke lijepe uspomene iz Njemacke ?
Tito , kao da nije cuo ov o pitanje , izidje iz prostorije u hodnik . Gost je ostao
sam .Za trenutak . A onda se Tito vratio i sjeo ponovo na mali stolic nasuprot
Nepoznatom .
Usla je zatim mlada djevojka i upitala sta zele popiti .
Gost je zatrazio kavu i casu vode , Tito je zatrazio KAVU i “nesto zestoko”…
DUEL SA KRSTITELJEM