Potiorek u Ljubuškom
Oskar von Potiorek ( 1853.-1933. ),austrijski general, guverner ( zemaljski
poglavar ) Bosne i Hercegovine od 1911.do 1914.godine.
< Ljubuški,23.aprila.Dolazak zemaljskog poglavara .Jučer u 9 sati ujutru
došla je ovdje iz Mostara automobilom Njeg. Preuzv. zemaljski poglavar von
Oskar Potiorek,kojega su kod zgrade kotarskog ureda dočekali predstavnici
pojedinih ureda,vjerski starješine ,gradsko poglavarstvo i lijep broj
građana.Njeg. Preuzv. pregledala je kotarski ured i sud,otkupni ured,narodnu
osnovnu školu,općinski ured,poštanski ured i oružničku postaju.Preuzv.
zemaljski poglavar pozvao je sinoć na večeru šefove ureda i vjerske
starješine ,a ujutro u 6 sati otputovala je Njeg. Preuzv.automobilom preko
Čitluka u Mostar < .Sarajevski list 1913 ;88 :3.Ljubušaci kod generala Potioreka < Juče je primio zemaljski poglavar Potiorek deputaciju iz Ljubuškog,u kojoj
su bili ovi Ljubušaci : Faik ef. Sadiković , dr Franjo Bulat ,gradski
liječnik , Mula Mustafa ef. Mušić ,fra Franjo Čuturić ,Hasanaga Gujić ,Ante
Gavran , Mehmed H.M.Mahić i Jakov Anić.Deputaciju su predveli zem.poglavaru mostarski biskup fra Alojzije Mišić i saborski
podpredsjednik dr Nikola Mandić.Zemaljski poglavar primio je deputaciju vrlo
prijazno i obećao joj da će zemaljska vlada željama Ljubušaka po mogućnosti u susret
izaći.Deputacija traži da se u Ljubuškom osnuje niža srednja škola i da se uvede vodovod .
Ljubušaci su i prije nekog vremena tražili srednju školu,pa su od zemaljske vlade
dobili odluku ,da će se u Ljubuškom graditi na prvom mjestu niža srednja škola,ako
se u opće bude igdje u Hercegovini gradila srednja škola.Da je srednja škola u
Ljubuškom potrebna , najbolji je dokaz to ,što u samoj gradskoj osnovnoj školi imade
340 djece ,a po srednjim školama razasuto je 120 Ljubušaka.Da imadu svoju srednju
školu ,ovaj bi broj bio dvostruk.Za Ljubuški bi zaista trebalo nešto učiniti , jer
ovo zapušteno mjesto od okupacije nije dobilo nikad ništa.Dok se u drugim mjestima u
Hercegovini grade škole ,vodovodi ,postavlja vojska i uvode stvari koje mnogo
doprinose da se grad razvija,za Ljubuški se ništa ne čini.Vrijeme bi bilo da se i za
ovo mjesto nešto poradi < .Vakat 1914 ;47 :1 2 ,( od 27 februara )Teško stanje u Ljubuškom< U zadnje vrijeme se radi marljivo kod nas na tom da se naš zaostali narod kulturno
i ekonomski podigne .Naše narodno zastupstvo i uprava rade u glavnom na tom,što će
direktno čitavom narodu,čitavoj zemlji koristiti,nu ne zaboravlja se ni na lokalne
potrebe pojedinih mjesta i predjela.Jedan predjel je ipak posve zaboravljen s
obzirom na to da i on nešto treba,njega se samo sjeća ,kada treba nešto od njega.Taj
sažaljenja vrijedan predjel jest kotar i grad Ljubuški.U Bosni nema faktično kotara ,koji bi trebao toliko pomoći i brige pozvanih faktora
,koliko kotar Ljubuški.Nu oni su Ljubuški prepustili samo sebi,oni postupaju sa
Ljubuškim kao i priroda.Priroda je Ljubuški riješila svega što je potrebno za
opstanak silnoga mnoštva naroda , koji obitava na relativno malom prostoru , a
uprava ga pozna samo po porezu , što ga mnogobrojno žiteljstvo prinosi zemlji.U vrućem karškom predjelu na dalmatinskoj međi pružaju se gola brda zapuštenog
kotara.Preko 6o km dugi prostor nema glavnoga uvjeta za opstanak poljodjelca,nema
šume ,ni pašnjaka.O stočarstvu ne može biti ni govora.Žiteljstvo je upućeno na
težanje ono malo tla,što se po gdjegdje uvuklo među brda.Da razmjerno neznatni
poljodjelni proizvodi ne mogu zadovoljiti ni najpotrebnije životne zahtjeve
mnogobrojnog žiteljstva ,posve je naravno.Žiteljstvo mora tražiti drugo vrelo zarade
u tuđini ,budući da nema u svom mjestu.Posljedice toga svakomu su jasne <.Dopisnik dalje naglašava da su prilike još crnje u gradu :> Ljubušaci su opremali više puta svoje deputacije ministru,vladi i saboru,iznosili
svoje životne potrebe i molili da im se pomogne pri izgradnji vodovoda ,kumili da
im se dade srednja škola,dokazivali da Ljubuški bez željeznice ne može uopće
opstojati. >Vlasti plaćaju duhan mizerno,iako od duhana vuku silnu korist ,a narodni poslanici <
kao da ne znadu za Ljubuški < Uprava grada je posebna priča.Kad su franjevci sa
Humca želili da prenesu gimnaziju u grad,uprava je.to omela lažnim obećanjem da će
ona u Ljubuškom osnovati prvu srednju školu u Hercegovini.Posjete visokih
dužnostnika Ljubuškom i ljubuških prvaka zemaljskom poglavaru i saborskim
predstavnicima nisu ispunile ni najskromnija očekivanja.Autor dopisa se dalje rezignirano pita : < Šta dakle može totalno osiromašeno
građanstvo,nego li očajavati < ? Zemljišni posjed je izgubilo,jer prihodi
ograničenog i iscrpljenog posjeda nije mogli namirivati iz dana u dan sve više i
više životne potrebe .O obrtu i industriji nema ni govora.Trgovine,izuzevši nekoliko
trgovaca ,koji rade sa seljaštvom,nema takođe nikakve.Trgovaca po imenu ima doduše
,nu ti imadu tu prednost da prije osiromaše ,nego drugi.Neznatne potrebe građanstva
može zadovoljiti nekolicina trgovaca mješovite robe < .Prilike u Ljubuškom.Vakat 1914 ;120 :1-2.Mala gimnazija u LjubuškomDa je Ljubuški bio < prislonjen uz kut < i prije sto godina na račun drugih
hercegovačkih gradova vidi se i iz dopisa u listu < Vakat < 1914.godine :< Jedan katolički svećenik ,kome je bilo mnogo stalo do toga,da se prva mala
hercegovačka gimnazija osnuje u katoličkom kotaru Ljubuškom ,stavio je u saborskom
plenumu predlog da se ne usvoji zaključak prosvjetnog odbora ,nego da se gradi mala
gimnazija u Ljubuškom ,a Trebinju da se i dalje ostavi trgovačka škola > .Prijedlog nije prošao.Karamehmedović H.Travnička gimnazija.Vakat 1914 ; 121 :2.Nikola Mandić u svom bivšem izbornom kotaruNikola Mandić ( 1869.-1945. ) ,hrvatski političar ,1914.godine zamjenik zemaljskog
poglavara.U aprilu 1914.godine zamjenik zemaljskog poglavara Nikola Mandić posjetio je svoj
bivši izborni kotar Ljubuški.< …Iz Čapljine se Njegova Preuzvišenost uputila u Ljubuški uz pratnju svih
svećenika i mnogih uglednih građana Stoca i Čapljine….Kada su stigli u Ljubuški
.dočekaše ga pozdravi i klicanje velikog mnoštva građanstva,sveukupnog činovništva i
vrlo velikog broja seljaštva.Na ulazu u grad bio je postavljen krasan slavoluk ,a
seljaštvo je pohrlilo na doček sa svih strana usprkos toga,što se sada obavljaju
veliki poslovi oko duhana.Na čelu činovništva bio je dr Strassmann,koji je Njegovu
Preuzvišenost oslovio kratkim govorom,nakon čega je uslijedilo predastavljanje svih
činovničkih i vojničkih oblasti.Poslije toga oslovio je Njegovu Preuzvišenost
načelnik gradske općine Ljubuški,na koji se je Njegov a Preuzvišenost zahvalila,a
zatim je ispred seljaštva izrekao župnik Čutura lijep i dugi govor ,u kojem je
istakao zasluge Njegove Preuzvišenosti ,koliko za kotar Ljubuški,toliko za cijelo
seljaštvo,osobito u pogledu melioracije i isušivanja močvara < .Zamjenik zemaljskog poglavara u svom bivšem izbornom kotaru.Sarajevski list 1914 ;86
:2.Općinski izboriU aprilu 1914. godine u Ljubuškom su obavljeni općinski izbori.Za općinske
vijećnike trebalo je izabrati ,u skladu sa općinskim statutom ,osam muslimana,dva
katolika i jednog pravoslavca.Odziv na izbore bio je velik.Najviše glasova su dobili : Memišaga
Mesihović,načelnik, Ante Gavran,trgovac ,Faik ef. Sadiković ,posjednik ,Idrizaga
Lalić,trgovac, Hasanaga Dizdarević,trgovac,Muhamed ef. Sadiković , posjednik,
Hasanaga Konjhodžić-Hadži Ibragin ,posjednik,Hasanaga Gujić-Hadži Ibragin ,trgovac,
Jozo Miloš,trgovac, Ljuban Gnjato , Mehmed ef.Konjhodžić,poreznik u miru, Salihaga
Dizdarević,trgovac,Selimaga Beširević ,posjednik , Šućraga Osmić ,trgovac, Mujaga
Kadragić, posjednik, Abdulahaga Nović ,trgovac i Alaga Jakić.Prvih jedanaest je izabrano za općinske vjećnike.Novo općinsko vijeće je na svojoj
prvoj sjednici za načelnika izabralo Memišagu Mesihovića.Sarajevski list 1914 ;86 :3.Poštanski ured Vlasti se nisu složile sa napisima u novinama da poštanski ured u gradu radi
u neuslovnoj i tijesnoj zgradi.Zgrada ima deset soba i magazin i u
posljednjih 20 godina pružala je zaposlenicima dobre uslove za rad.Osim
toga,poštanska direkcija se do sada lako dogovarala sa vlasnikom,kada je
trebalo ispuniti neke dodatne uslove.Srpska riječ 1914 ;34 :3.Alkohol se uvriježio među mlađariju < Ovdje se je uvriježio alkohol među našu mlađariju priličito.Razna se pića
troše nemilice i bez ikakve mjere i bez obzira na pošljedice.Neki se mlađi
razuzdali te ne poštuju svojih starijih niti hoće od njih da čuju ma kakva
bilo savjeta .Sve rade po svojoj volji i ćeifu.Mnogi se roditelji crvene
pred poštenim svijetom radi nedjela svojih slabo odgojenih sinova ,a drugi
su opet u velikoj brizi i strahu ,gledajući kraj sebe svoje još nevine
dječake koji bi danas sjutra mogli zalutati među one drugove ,od kojih bi se
mogli samo zlu naučiti. Tako se neku noć izopijala neka naša mlađarija ,te počela psovati idući
putem javno sve ono što je muslimanima najsvetije ,a za tim su navalili na
gožuljsku džamiju ,te im je uspjelo odvaliti nekoliko parmaka od ograde i
haremluka i da im policija nije račune pomela , Bog zna,šta ta četa zvjeradi
u ljudskoj koži ne bi počinila.Naravno da ih je policija strpala s onu
stranu brave,gdje i spadaju,te će za svoja nedjela odgovarati. Da su to
nedjelo načinili nemuslimani,mislilo bi se da je čin nastao iz vjerske
nesnošljivosti kojeg pojedinca,nu to su učinili sami muslimani.Čitav svijet
ovdje upravo se zgraža nad tim nedjelom < .K. Oštetili gožuljsku ogradu.Sarajevski list 1914 ;51 :2.HALID SADIKOVIĆ